Učimo o Islamu

Temelji istina vjere

Sve što vidimo na zemlji i na nebu skladno je i lijepo uredjeno.

Prva temeljna istina vjere (IMANSKI ŠART)
Prva temeljna istina vjere je AMENTU BILLAHI, što znaci:
JA VJERUJEM U BOGA, ALLAHA DŽELLE ŠANUHU.

Sve što vidimo na zemlji i na nebu skladno je i lijepo uredjeno.

Sve se razvija i krece u potpunom skladu i savršno tacno; ništa nije slucajno.
Razmišljanje o redu u prirodi dovodi nas do vjerovanja da postoji Bog koji vlada cijelim svijetom. Proucavanje prirode i pojava u njoj dovodi nas do saznanja da postoji Stvoritelj koji sve zna i može. Taj Stvoritelj je Allah dželle šanuhu.

Znaci, prvi i osnovni temelj islamskog vjerovanja (imana) jeste amentu billahi – vjerovanje u jednog jedinog Allaha.
“Allah je -nema boga osim Njega -Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova?! On zna šta je bilo prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna drugi znaju samo onoliko koliko On želi. Moč Njegova obuhvata i nebesa i Zemlju, i Njemu ne dojadi održavanje njihovo; On je Svevišnji, Veličanstveni!”
(Kuran, el-Bekare, 255.)

Istinu i uvjerenje da je Allah jedan jedini Bog, izvor i utočište svemu i svakome (Allahu-s-samed), Onaj Kome se sve i svako obraća, svjedoče Allah, meleki, sve objave, svi vjerovjesnici i istinski mudri i učeni ljudi.

“Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni – i da On postupa pravedno. Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!”
(Kuran, Ali bnran, 18.)

“Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mit nisino objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!\”
(Kuran, el-Enbija, 25.)

Vjerovanje u jednog jedinog Allaha temelj je svih objava, osnovna poruka svakog vjerovjesnika i bit tradicije svakog naroda u svakom vremenu. Taj osnovni princip vjerovanja (imana) podrazumijeva svjesnu, slobodnu i namjernu pokornost i predanost jedinom Allahu (islam), ovisnost i robovanje samo Njemu (ibadet), bezprizivno pokoravanje Njegovoj volji (šerijat), činjenje dobra u ime Njega, a na korist ljudi, i borba protiv zla (ahlak ili etika), izvršavanje obreda u ime
Njega, neprestanu svijest o Allahu (et-takva), stalnu misao i sjećanje na Allaha (zikr), bezuvjetnu poslušnost (itaat), neprestano veličanje (tekbir), slavljenje (tesbih), zahvaljivanje Allahu
(temhid i tešekkur).

Sve ovo ljudi trebaju činiti zato što im je Allah podario život, zdravlje, um, razum, dakle pamet, osjetila; darovao nafaku i uvjete života kao što su nebesa, zvijezde, sunce, mjesec, zemlja, rijeke, jezera, izvori, mora, usjevi, plodovi, voće, povrće i razne životinje. Sve što je Allah stvorio besplatno je povjerio, podario i upokorio ljudima pod jednim jedinim uvjetom: da Mu na svemu podarenom budu zahvalni i pokorni, i to samo Njemu i nikome više.
“Allah vam daje da se morem koristite da bi lađe, voljom Njegovom, po njemu plovile, da biste mogli tražiti blagodati Njegove i da biste zahvalni bili. I daje vam da se koristite onim što je na nebesima i onim što je na Zemlji, sve je od Njega. To su zaista pouke za ljude koji razmišljaju.”

(Kuran, el-Džasije,12. i 13.)
Prema Kuranu – kao rezultat prvog i osnovnog principa vjerovanja (imana) na planu umme ili zajednice muslimana na razini ekonomije, da ne bi ljudi zapali u ovisnost i robovanje državi, partiji, naciji, rasi, klasi ili plemenu, što ih vodi širku (politeizmu), važi osnovno načelo – Allah je jedini posjednik, suveren i stvarni vlasnik svega i svakoga.
“Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji.”
(Kuran, el-Bekare, 284.)

U politici – da ne bi došlo do faraonizacije i despotizacije društvenog života, pogotovo u državi – samo Allah zapovijeda. On je jedini izvor vječnih i neizmjenjivih zakona. U kulturi – da to ne bi pojedinci, određene odabrane rase i narodi sebi umislili – jedino Allah sve zna. To je jedini način i put da se izbjegnu razni etnocentrizmi i poricanje drugih kultura. Allahovo biće neusporedivo je bilo s kim i bilo s čim. Ljudi nemaju definicije Allahovog bića:
“Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.”
(Kuran, eš-Š”ra,11.)

Allahovo biće nikad neće pojmiti ničiji um, razumjeti ničiji razum, dokučiti ničije iskustvo, znanost niti povijest. Božije biće podjednako je nedostupno svakom čovjeku i narodu bez obzira gdje i kada žive. Iskustvom, znanošću, poviješću, umom i razumom mogu se samo detaljnije spoznavati Allahova stvorenja, koja Njega, kao Stvoritelja, svjedoče i potvrđuju.
“Kako je Bog metaempirički bitak, On je nedostižan ljudima, koji su ograničeni svojim osjetilima. On je stoga iznad svakog poimanja. Njegova transcendencija izvodi se iz toga što je On s one strane ograničenja vremena, prostora i osjetilne egzistencije svijeta.

On, im, naime, prethodi, ali je takoder imanentan dušama (enfifs) i redu koji prožima prostor i vrijeme (afak). Prava priroda Božija ne može se uopće spoznati. Kako je Božija bit nedostižna, te stoga i neopisiva (neizreciva, nepredstavljiva, nepojmljiva i nedokučiva), svojstva su samo simboli Njegove zbiljnosti prilagodjene ljudskim mogućnostima.
No, na njih se ne može gledati samo kao na formalnost izvanjskog iskaza. Kako su oni nešto što čovjek dobiva od Njega, oni su, donekle, istinska predodžba o biti, jer bar moraju biti u skladu s njom, te put ka njoj vodi, ipak, preko tih svojstava.”(Uvod u Kuran)

Nedvojbena je istina da se ispravna spoznaja o Allahu, dž. š., može postići isključivo putem Njegovih riječi, imena (el-esmau-l-husna).
“Allah ima najljepša imena, i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena…” (Kuran, el-Eraf,180.)

Allahova lijepa imena koja je On spomenuo u Kur´anu:

1) Allah – Allah je Onaj, osim koga drugog Boga nema
2) Er-Rahman – Blagi 3) Er-Rahim – Milostivi 4) EI-Meliku – Vladar
5) EI-Kuddusu – Sveti 6) Es-Selamu – Čist od mana
7) EI-Mu’minu – Koji potvrđuje obećanja 8) EI-Muhejminu – Koji daje sigurnost
9) EI-Azizu – Koji sve pazi i prati 10) EI-Džebbaru – Snažni
11) EI-Mutekebbiru – Silni 12) EI-Haliku – Stvaralac
13) EI-Bari’u – Koji divno stvara 14) EI-Musavviru – Koji likove daje
15) EI-Gaffaru – Koji mnogo prašta 16) EI-Kahharu – Koji nadvladava
17) EI-Vehhabu – Koji mnogo poklanja
18) Er-Rezzaku – Koji obilnu opskrbu daje
19) EI-Fettahu – Koji sve rješava i otvara 20) EI-Alimu – Koji sve zna
21) EI-Kabidu – Koji steže 22) EI-Basitu – Koji pruža
23) EI-Hafidu – Koji spušta 24) Er-Rafiu – Koji diže
25) EI-Muizzu – Koji uzvisuje 26) EI-Muzillu – Koji ponizuje
27) Es-Semiu – Koji sve čuje 28) EI-Besiru – Koji sve vidi
29) EI-Hakemu – Sudac 30) EI-Adlu – Pravedni 31) EI-Latifu – Dobri
32) EI-Habiru – O svemu obaviješteni 33) EI-Halimu – Blagi
34) EI-Azimu – Veliki 35) EI-Gaffuru – Koji prašta
36) Eš-Šekuru – Koji je zahvalan 37) EI-Alijju – Visoki 38) EI-Kebiru – Veliki
39) EI-Hafizu – Koji čuva 40) EI-Mukitu – Koji pazi i uzdržava
41) EI-Hasibu – Koji obračun svodi 42) EI-Dželilu – Veličanstveni
43) EI-Kerimu – Plemeniti 44) Er-Rekibu – Koji motri na svaki pokret
45) EI-Mudžibu – Koji molbe prima
46) EI-Vasiu – Koji milošću i znanjem sve obuhvata 47) EI-Hakimu – Mudri
48) EI-Vedudu – Koji voli 49) EI-Medžidu – Slavljeni
50) EI-Baisu – Koji proživljuje 51) Eš-Šahidu – Koji je o svemu svjedok
52) EI-Hakku – Vrhovna Istina 53) EI-Vekilu – Sveopći Staratelj
54) EI-Kavijju – Moćni 55) EI-Metinu – Čvrsti 56) EI-Velijju – Zaštitnik
57) EI-Hamidu – Hvaljeni 58) EI-Muhsi – Koji i sitnice obuhvata i broj im zna
59) EI-Mubdiu – Koji je početni Stvaralac 60) EI-Muidu – Konačni proživitelj
61) EI-Muhji – Koji život daje 62) EI-Mumitu – Koji smrt daje 63) EI-Hajju – Živi
64) EI-Kajjiimu – Koji sve obdržava 65) EI-Vadžidu – Imućni
66) EI-Madžidu – Slavni 67) EI-Vahidu – Jedini
68) Es-Samedu – Kome se svako obraća 69) EI-Kadiru – Svemoćni
70) EI-Muktediru – Koji sve može 71) EI-Mukaddimu – Koji unapređuje
72) EI-Mu’ehhiru – Koji zapostavlja 73) EI-Evvelu – Prvi 74) EI-Ahiru – Posljednji
75) Ez-Zahiru – Jasni 76) EI-Batinu – Skriveni 77) EI-Valiju – Koji upravlja
78) EI-Mutealiju – Svevišnji 79) EI-Berru – Dobročinitelj
80) Et- Tevvabu – Koji kajanje uslišava 81) EI-Muntekimu – Koji ne ostaje dužan
82) EI-Afuvvu – Koji oprašta 83) Er-Reufu – Samilosni
84) Maliku-I-mulki – Gospodar svih svjetova
85) Zul-Dželali ve-I-Ikrami – Najveličanstveniji i Najčasniji
86) EI-Muksitu – Sveopći djelitelj pravde
87) EI-Džami’u – Koji sve okuplja 88) EI-Ganijju – Koji je bogat
89) EI-Mugni – Koji daje bogatstvo 90) EI-Mani’u – Koji oduzima bogatstvo
91) Ed-Darru – Koji stvara štetu 92) En-Nafi’u – Koji stvara korist
93) En-Nuru – Sveopće svjetlo 94) EI-Hadi – Koji upućuje
95) EI-Bedi’u – Stvoritelj (Prapočetak svega) 96) El-Baki – Vječiti
97) EI-Varisu – Konačni nasljednik svega 98) Er-Rešidu – Upućivač na dobro
99) Es-Saburu – Strpljivi, Koji ne hiti sa obračunom

Svojstva (sifati) i djela koja On sam otkriva mogu biti spoznana pod jednim osnovnim uvjetom – da čovjek vjeruje. Objava, Allahova imena, svojstva i svi stvoreni svjetovi i stvorenja istodobno vode ljude jedino ispravnoj vjeri u jednog Allaha.

Osnovna Allahova svojstva, na osnovu kojih vjerujemo u Allaha, jesu: Allah ima i postoji – vudžud; On je jedan – vahdanijjet; nije postao – kidem; neće Ga nestati – beka; nije nikome i ničemu sličan-muhalefetun li-l-havadisi; Bog sam opstoji – kijamun binefisihi; Allah živi Svojim vječnim životom – hajat; sve zna – ilm; sve čuje – sein; sve vidi – besar; sve čini Svojom voljom – iradet; On je svemoćan – kudret; sve stvara, održava i rastvara – tekvin; govori Svojim, Božijim govorom – kelam. Osnovna Allahova svojstva kazuje sura Ihlas:
“Reci: On je Allah – jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!”
(Kuran, el-Ihlas,1.-4.)

Vlastito je Božije ime Allah. Iza riječi Allah obavezno treba dodati džellešanuhu, što znači Uzvišeni. Središte vjere i etike u svakom vremenu jesu srce i duša. Srce teži, želi, traži i probija se ka Bogu. Središte vjere jeste srce, a njena pokretačka snaga jeste ljubav prema Bogu. Vjera je takoder stvar duše. Ona se po mnogo čemu korijeni u ljudskoj naravi, u čovjekovoj potrebi da nadraste sebe i svoje ograniceno, relativno i prolazno zemaljsko biće i da se tako približi ka Jednom, ka Apsolutnom, ka Izvoru i Utoku svega.
Ako nema vjere u Boga, čovjeku i ljudima, svjedoči povijest, sve je dozvoljeno. Bez vjere u Boga ne može se uspostaviti pravda ni na površini jedne suze.

Bez vjere u Boga ima moralnih pojedinaca, ali nema moralne zajednice niti društva; čovjek i ljudi nemaju ispravan odnos prema stvorenim svjetovima, stvorenjima, bićima i ljudima: ili ih poriču i uništavaju ili ih obožavaju.I jedno i drugo težak je i neoprostiv grijeh. Vjerovanje u jednog jedinog Allaha kojim se poriču i isključuju drugi bogovi i božanstva naziva se tevhid i vahdanijjet ili monoteizam. Vjerovanje u dva ili više bogova naziva se širk ili politeizam. Nevjerovanje u Boga naziva se kufr ili ateizam. Vjerovanje u jedan jedinstveni svjetski duh koji obuhvata sva stvorenja naziva se animatizam. Vjerovanje u pojedinačne samostalne duše koje nastanjuju svako biće, stvorenje i životinju naziva se animizam. Vjerovanje da se duh pradavnog pretka uselio u neku stvar, biljku ili životinju naziva se totemizam. Vjerovanje u svetost stvari i predmeta uopće naziva se fetišizam.
Pripadnici bilo koje vjere nazivaju se millet. Od danas postojećih vjera u svijetu su brojni: kršćani, židovi, budisti, brahmani, konfučijevci i muslimani. Vjerska zajednica muslimana naziva se ummet. Sljedbenici islama nazivaju se mumini i mu minke.

Ko čvrsto i iskreno vjeruje u Allaha, on je pravi musliman i dobar čovjek. Nebesa bez stubova, koja je Allah stvorio, a koja svako gleda, Sunce, Mjesec, Zemlja i sve zvijezde neprestano očituju Allahov red, poredak i zakonitost.

Sve je stvoreno s mjerom, svrhom i ciljem.
Sva stvorenja i svjetovi stvoreni su da slave i veličaju Allaha i da koriste ljudima. Ništa nije stvoreno slučajno, bez svrhe i smisla, radi igre i zabave.
“Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono što je izmedu njih da bismo se igrali; Mi smo ih stvorili s ciljem, ali većina ovih ne zna.”(Kuran, ed-Duhan, 38. i 39.)
Vjerovati u Allaha, dž. š., znači imati red u glavi, u srcu i duši te uvažavati red u svijetu, životu, univerzumu i medu ljudima.
„Samo Allahu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i jedino je Allah kadar sve!

U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene,
za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. “Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!
Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u vatru ubacio Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći.
Gospodaru naš, mi smo čuli glasnika koji poziva u vjeru; ’Vjerujte u Gospodara vašeg!’ – i mi smo mu se odazvali. Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše i pređi preko hrđavih postupaka naših, i učini da poslije smrti budemo s onima dobrima.

Gospodaru naš, podaj nam ono što si nam obećao po poslanicima Svojim i na Sudnjem danu nas ne osramoti! Ti ćeš, doista, Svoje obećanje ispuniti!”
I Gospodar njihov im se odazva: “Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko hrđavih djela njihovih preći i sigurno ću ih u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša.” (Kur´an – Ali Imran 189-195 )

Učimo o Islamu
Back to top button