Učimo o Islamu

Ve Bil-Kaderi

Ve Bil-Kaderi Hajrihi Ve Šerrihi Minellahi Teala

Ve Bil-Kaderi Hajrihi Ve Šerrihi Minellahi Teala

Zadnji od šest osnovnih temelja imana je, “vjerovati u kader [to jeste, da su i] hajr (dobro) i šer (zlo) od Allaha dželle-šanuhu.” Sve što se ljudskim bićima dešava, dobro, zlo, korist, šteta, zarada, gubitak, se isključivo dešava po Allahovom dželle-šanuhu određenju.

Leksičko značenje riječi kader je mjerenje, hukm, i emr. Kader također znači čokluk (mnogota, puno, velika količina) i ogromno. Allahovo dželle-šanuhu ezeli predodređenje (tj. predodređenje u vječnoj prošlosti) za postojanje nečeg se zove kader. Momenat u kom se kader desi, to jest ono što je određeno, se zove kaza. Riječi kaza i kader se upotrebljavaju također i naizmjenično.

Dakle, kaza je Allahovo dželle-šanuhu ezeli predodređenje za sve što će On stvoriti od ezela do ebeda (od vječnosti u prošlosti do vječnosti u budučnosti). Kader je sve ono što je stvoreno u skladu sa kazom, ni manje ni više. Allah dželle-šanuhu je znao u vječnoj prošlosti sve šta će se dogoditi.

Ve Bil-Kaderi Hajrihi Ve Šerrihi Minellahi Teala
Ve Bil-Kaderi Hajrihi Ve Šerrihi Minellahi Teala

Ovo Njegovo znanje se zove kaza i kader. Stari grčki filozofi su to zvali vječna usluga (inajet-i ezelijje). Sva stvorenja su nastala iz kaze. Stvaranje stvari prema Njegovom znanju u vječnoj (ezeli) prošlosti se zove kaza i kader. U vjerovanju kadera mi moramo sigurno i bez sumnje znati i vjerovati da će se, ako je Allahu dželle-šanuhu u vječnoj prošlosti htio da nešto stvori, to sigurno desiti tačno onako kako je to On htio, ni manje ni više. Nemoguće je da ne postoji nešto što je On odlučio da stvori i da postoji nešto što On nije odlučio da stvori.

(Allahovo dželle-šanuhu znanje u vječnoj prošlosti (ezeli) obuhvata sve životinje, biljke, neživa stvorenja [čvrsta stanja, tečnosti, gasove, zvijezde, molekule, atome, elektrone, elektromagnetske valove, pokrete svakog stvorenja, sve fizičke procese, sve hemijske i nuklearne reakcije, sve fiziološke procese živih bića], postojanje ili nepostojanje svega, dobra i zla djela ljudskih bića, njihovu kazna na dunjaluku i na ahiretu, i sve drugo.

On je to sve znao u vječnoj prošlosti (ezelu). Allah dželle-šanuhu stvara sve, i dobra i zla djela ljudskih bića, njihovo muslimanstvo i njihov kufur, njihov svaki dobrovoljni i prisilni pokret. On je sam taj koji sve stvara i daje da se desi preko posrednika (sebeba). On sve stvara kroz posrednike (sebebe).

Na primjer, vatra gori. U stvarnosti, Allah dželle-šanuhu stvara gorenje. Vatra nema veze sa gorenjem. Međutim, Njegov običaj (adet) je da sve dok vatra nešto ne dotakne ne stvori gorenje. (On stvara i vatru (posrednika) i gorenje, njen efekat) [Vatra samo zagrijava do temperature palenja. Vatra nije ta koja sjedinjuje ugljenik i vodonik sa kiseonikom u organskim materijama niti ona daje da se elektroni kreću. Oni koji ne znaju istinu pretpostavljaju da to vatra čini. Ni vatra, ni kiseonik, ni temperatura, ni pokreti elektrona, ne proizvode reakciju gorenja.

Samo Allah dželle-šanuhu proizvodi gorenje. Dijete koje ide u osnovnu školu ne odobrava izjavu, “vatra gori.” Ono kaže da “zrak gori.” Oni koji su završili malu maturu ne uvažavaju ni to već kažu, “kiseonik u zraku gori.” Oni sa velikom maturom kažu da gorenje nije specifično samo za kiseonik nego da svaki elemenat kada primi elektron gori. Studenti na fakultetu uzimaju u obzir pored materije i energiju. Dakle vidimo da sve što više znamo sve više dolazimo do pravog saznanja, i shvatamo da ima puno posrednika (sebeba) iza stvari koje smatramo posrednicima (sebebima).

Poslanici alejhimusselam, koji su bili na vrhuncu znanja, nauke, i tehnike, i koji su mogli vidjeti stvarnost (istinu) svega, i velika ulema (ulema-i kebir) rahimehumullahu teala, koja ih je strogo i u stopu slijedila, i koja je dobila kapljice znanja iz njihovog okeana znanja, su istakli da su stvari koje se danas smatraju zapaljivim i konstruktivnim u stvari samo nemoćni i bijedni posrednici (vasita) i stvorenja (mahluk) i da je samo Allah dželle-šanuhu istinski (hakiki) stvaralac i graditelj a ne ovi sebebi (tj. posrednici, stvari).] Samo je Allah dželle-šanuhu onaj koji izaziva gorenje.

On može i bez vatre nešto izgoriti ali je Njegov običaj da sagorijeva vatrom. Ako On neće da nešto izgori On spriječi gorenje čak i u vatri. On nije dozvolio da vatra izgori Ibrahima alejhisselam. On je, zato što je puno volio Ibrahima alejhisselam, zaustavio Svoj običaj. [U stvari, Allah dželle-šanuhu je stvorio i materije koje sprečavaju gorenje vatre. Hemičari otkrivaju ove materije.]

Da je to Allah dželle-šanuhu htio On je mogao stvoriti sve bez sebeba (sredstva, posrednika). On je mogao paliti bez vatre. On nas je mogao nahraniti bez jela. On nam je mogao dati da letimo bez aviona. On nam je mogao dati da bez radia čujemo iz velikih udaljenosti. Međutim, On je, stvarajući sve kroz posrednike, učinio ljudima uslugu.

On je htio da stvori izvjesne stvari kroz izvjesne posrednike. On je sakrio u posrednicima Svoju moć. Ko hoće da mu On nešto stvori on se mora čvrsto uhvati za posrednike i tako dobiti ono što želi. [Ko hoće da upali lampu upotrijebi šibicu. Ko hoće da iz maslina dobije ulje upotrijebi presu. Ko ima glavobolju uzme aspirin. Ko hoće da ode u Džennet i da dobije bezbrojne blagodati slijedi islam. Ko u sebe opali iz pištolja, ili popije otrov, umre. Ko se oznojen napije hladne vode razboli se.

Ko griješenjem izgubi iman ide u Džehennem. Kojeg god posrednika (sebeb) upotrijebimo dobijemo ono za što je taj posrednik namijenjen. Ko čita knjige islama naući islam, zavoli ga, i postane musliman. Ko živi među onim koji ne vjeruju i sluša šta oni govore postane vjerski neuk. Većina od onih koji su vjerski neuki postanu kafiri. Kada sjednemo na prevozno sredstvo, idemo tamo, gdje je određeno da to prevozno sredstvo ide.]

Da Allah dželle-šanuhu nije stvorio Svoj rad kroz posrednike (sebebe) niko ne bi nikog trebao. Svi bi sve tražili direktno od Allaha dželle-šanuhu i ne bi imali nikakvo utočište. Među narodom ne bi bilo društvenih odnosa kao što su pretpostavljeni i podčinjeni, poslovođa i radnik, učenik i učitelj, i tako dalje. Ovaj i onaj svijet bi bili u neredu. Ne bi bilo razlike između lijepog i ružnog, dobrog i zlog, poslušnog i neposlušnog.

Da je Allah dželle-šanuhu to htio On bi stvorio Svoj običaj (adet) na drukčiji način. On bi sve po njemu stvorio. Na primjer da je On to tako htio On bi stavio sve kafire i sve one koji su opijeni dunjalučkim zadovoljstvima i sve one koji vrijeđaju druge i sve prevarante u Džennet, a one koji Ga ibadete i koji su dobri u Džehennem. Ali ajeti kerimi i hadisi šerifi nam pokazuju da On to nije tako htio.

On stvara sve dobrovoljne (ihtijar) radnje i pokrete ljudskih bića. On je kod Svojih robova stvorio ihtijar (slobodu izbora i odabiranje) i irade (želju, volju) i učinio da oni budu sebebi (sredstva, posrednici, razlozi) za stvaranje njihovih djela. Kada osoba hoće da nešto učini Allah dželle-šanuhu to stvori, ako to i On također hoće.

Ako osoba nešto neće i ne želi Allah dželle-šanuhu to ne stvori, ako to i On također neće. Allah dželle-šanuhu ne stvara samo na osnovu ljudske volje i želje. On stvara samo ako to i On također hoće. Allahovo dželle-šanuhu stvaranje čovjekovih izabranih djela je slično primjeru vatre gdje On stvara gorenje onoga što ona dotakne a ne stvara gorenje onoga što ona ne dotakne. Kad oštrica noža takne nešto On stvori sječenje. Nož ne siječe. Allah dželle-šanuhu siječe. Drugim riječima,

On stvara čovjekova izabrana, to jest, neobavezna i svjesna djela, kroz posrednike (sebebe) koje On izabere za ta djela, više voli, i želi. Međutim, zbivanja u prirodi su stvorena onda kada to Allah dželle-šanuhu hoće, preko drugih sebeba i ona nisu ovisna o čovjekovom izboru.

Nema drugog stvaraoca osim Njega. On sam stvara svaki pokret svega, svih sunca, čestica, kapljica, ćelija, klica, atoma, i njihovu strukturu i karakteristike. Ali, ima razlike između pokreta mrtvih materija, i izabranih, svjesnih, i namjernih pokreta ljudi i životinja. Kada čovjek ili životinja odluče, hoće, žele, ili vole da nešto urade,

On im dadne da oni imaju uticaj pa to onda stvori ako to također i On hoće. Čovjekova radnja nije u čovjekovoj moći. U stvari on čak i ne zna kako on na nju utiče. [Svaka njegova radnja je rezultat mnogih fizičkih i hemijskih reakcija.] U pokretima mrtvih stvorenja nema izbora. Kad vatra nešto takne Allah dželle-šanuhu stvara gorenje. Gorenje nije proizvod vatrine želje i izbora.

[[[Allah]] dželle-šanuhu također hoće i stvara dobre i korisne želje Svojih robova koje On voli i sažaljeva. On niti hoće da stvori niti želi da se njihove zle i štetne želje ostvare. Djela ovih Njemu dragih robova su uvijek dobra i korisna.

Oni se žaloste zato što nisu bili u stanju da urade više, međutim, kada bi razmislili i shvatili da ta djela nisu stvorena zato što su štetna oni se ne bi žalostili. Oni bi trebali, umjesto da žale, biti zadovoljni sa takvom situacijom i puno se zahvaljivati (činiti šukr) Allahu dželle-šanuhu zato što je On u htio u vječnoj prošlosti (ezelu) da stvori čovjekov slobodni izbor (ihtijar) nakon što su njihova srca dobrovoljno odabrala (učinila ihtijar) i poželjela (irade). Allah dželle-šanuhu je to tako htio.

Da On to nije tako htio u vječnoj prošlosti (u ezelu) On bi uvijek, čak i naše izabrane radnje, stvarao, silom, nehotično, i bez naše volje. Njegovo stvaranje naših izabranih i svjesnih radnji nakon što smo ih mi poželjeli je zato što je On to tako htio u vječnoj prošlosti (ezelu). Dakle, Njegova volja (irade) je jedini dominantni faktor.)

Učimo o Islamu
Back to top button