Razne & Predaje

Pravedne Halife

Smrcu Muhammeda muslimansko drustvo biva izlozeno velikim problemima oko izabira nasljednika. Ko ce biti vodja? Nalazila su se cetiri izabranika: Ebu Bekr el-Siddiq, jedini koji je slijedio muhammeda prije deset godina ka Medini, ali je bio izabran da preuzme mjesto Poslanika kao vodja javnih namaza dok je Poslanik bio u bolesti; Omer ibn el-Hattab, sposoban i povjerljiv ashab Poslanika a.s.; ‘Osman ibn Affan, veoma postovan rani konvertit; i ‘Ali ibn Ebi Talib, Muhamedov amidzic.

Da izbjegne rjeckanje, ‘Omar je iznenada zgrabio Ebu Bekrovu ruku, to je bio tradicionalni znak priznavanja novog vodje. Ubro se svi slozise i Ebu Bekr bi priznat kao Poslanikov halifa [nasljednik]. Halifa- rijec sa znacenjem nasljednik, ali takodje upucuje na to da je historijska uloga halife: vladati prema Kur’anu i sunnetu Bozijeg Poslanika s.a.v.s.

Ebu Bekrovo vladanje je bilo kratko vrijeme ali vrlo vazno. Jedan egzemplaran lider, sa vrlo jednostavnim zivotom, marljivo ispunio svoju vjersku duznost, bio prihvatljiv i simpatican kod njegova naroda. Ipak je stao nepokolebljivo, u vrijeme Poslanikove smrti, neka plemena su odbila islam; u cemu je bio veliki podvig, Ebu Bekr ih zustro disciplinuje.

Kasnije, konsolidirao je pomoc od Arapskog poluostrva i naknadno okrenuo njene snage prema istocnim imperijama: Sasanima u Perziji ,Vizantijcima u Siriji, Palestini i Egiptu. Ukratko, demonstrirao je sposobnost i odrzivost islamske drzave.

Drugi halifa Omer r.a. – izabran Ebu Bekrom u oporuci – nastavio je da demonstrira tu sposobnost. Prihvatajuci titulu ‘Emiru el Mu’minin’ [vodja vjernika] Omer je prosirio islamsko vladanje ka Siriji, Egiptu, Iraku i Perziji u cemu su sa ciste tacke vojnog gledista bile velicanstvena osvajanja.

Cetiri godina nakon smrti Poslanika, muslimanska drzava se prosirila preko cijele Sirije, u bitci koja se dogodila u pjescanoj oluji blizu rijeke Jermuk, slomljena je snaga Vizantije – ciji je vodja Heraklije samo kratko vrijeme prije odbio pismo koje mu je nepoznati Poslanik iz Arabije poslao.

Cak jos slavnije, muslimanska drzava operirala je osvojenim teritorijama s tolerancijom maltene necuvenom u to doba. U Damasku, naprimjer, muslimanski ratnik Halid ibn El Velid oznacio je tretman ovako:

“Ovo bi Halid ibn el Velid zelio podariti stanovnicima Damaska ako tamo udje: obecava im sigurnost zivotima, imovini i crkvama. Njihov gradski zid ne treba da bude ostecen, niti ijedan musliman ne smije dijeliti njihove kuce. Nadalje dajemo im Allahov ugovor i Poslanikovu protekciju, halifa i vjernika. Sve dok su placali taksu, nist do dobro ih nije snalazilo.

Ova tolerancija je bila tipicna samo islamu.Godinu nakon Jermuka, Omer r.a. u vojnom kampu ‘el Dzabijah’ na Golanskim Visoravima, dobiva rijec Vizantinaca gdje su bili spremni da predaju Kuds [Jerusalem] i odvode ih ka padanju Vizantije. Sliedeci reference, usao je u grad sam i ogrnut obicnim ogrtacem, zadivljujuci narodne mase naviknute na raskosne odore i ceremonijalne svecanosti Vizantijaca i Perzijanaca. Jos vise ih je zadivio kada je poslusao njehiove zabrinutosti u primjernim pregovorima plemenitog tretmana u kojem im je rekao:

“U ime Allaha … imate kompletnu sigurnost za vase crkve koje ne smiju biti okupirane od strane muslimana ili pak razorene.

Ove rijeci su trebale da dokazu sigurnost svuda okolo. U Siriji, naprimjer, puno krscana koji su bili umijesani u teoloski otpor Vizantijskim autoritetima- i sudjeni zbog toga- docekali su islam kao kraj tiranije. Takodje u Egiptu, koji je ‘Amr ibn el-‘As uzeo od Vizantijaca nakon smjelog prelaza preko Sinajskog Poluostrva, Koptski krscani nije samo da su docekali Arape, nego ih entuzijasticki pomogli.

Ovaj sablon je ponovljen preko vizantijskog carstva. Conflict izmedju Grka , Sirijaca Monofizita, Kopta i Nestorijanskih krscana potpomoglo je padu Vizantijaca – uvijek simbola nepozeljnih gosta – ka razvoju popularne potpore, dok je tolerancija koju su muslimani pokazali prema krscanima i jevrejima odagnala razloge protivljenja istih.

Omar r.a. prihvata takvo drzanja u administrativnim koracima takodje. Unatocpostavljanju muslimanskih namjesnika u novim provincijama , egzistirajuce Vizantijske i Perzijske administracije bile su zastupljene gdje je god bilo moguce. Cinjenicki,za pedeset godina, Grci su ocuvali jezik Sirije, Egipt, Palestina, dok je Pahlavi, govorni jezik Sassanaca, nastavio da se koristi u Mezopotamiji i Perziji.

Omer r.a. koji je sluzio hilafetu deset godina, svrsava njegovu ulogu sa signifikantnom pobjedom Bizantijskog Carstva. Borba sa Sassanidima je pocela 687 na -Kadisijji, blizu Ktesifon-a u Iraku , gdje muslimanski konjanici uspjesno uhvatili u kostac sa slonovima koje su Perzijacni koristili kao vrstu tadasnjeg tenka. Sada sa bitkom Nihavand, nazvanom “Pobjeda nad pobjedama” Omer r.a. postize pobjedu nad Perzijom; sto ce poslije biti jedna od najvaznijih imperija muslimanskih zemalja.

jegov halifat je bio visoka tacka u vrijeme islamske drzave. Bi oe primijecen po pravdi, druustvenim idealima, administraciji, i liderstvu. Njegove izmjene sve podnosenja otiskuju se na socijalnoj podrsci, taksaciji, financijskih i administrativnih fabrika u rastucem carstvu.

Nakon smrti Omara r.a. savjetno vijece je sastavilo sastav ashaba koji su selektirali Osman Ibn Iffan za treceg halifu, za vrijeme cije vladavine ce se pojaviti prvi ozbiljni nemiri po islamsko jedinstvo . Osman je ispunio mnogo za vrijeme njegove vladavine.

Gurnut je napred sa umirivanjem Perzije, nastavio je da brani muslimansku drzavu protiv Bizantijaca, dodao danasnju Libiju carstvu i potcinio veci dio Armenije. Osman je takodje, kroz njegova amidzica Mu’awiju ibn Ebi Sufjana, namjesnika Sirije, uspostavio ratnu mornaricu nekoliko vaznih zadaca prema Bizantijcima.

Od najvelicanstvenije vaznosti za islam, kakogod, bijase Osmanovo sakupljanje teksta Kur’ana onako kako je objavljen Poslaniku s.a.v.s. Smatrajuci da originalna poruka od Boga moze biti izmijenjena tekstualnim varijantama , izabrao je komitet da sakupi standardne verzije ajeta a varijantne unisti. Rezultat je tekst koji je danas prihvacen kod muslimana.

Ovi uspjesi, kako god, bili kvalifikovani od nekoliko domacih slabosti. Osmaj biva potovren za pristrasnost clanovima njegove familije – klanovima Umejje. Pregovori preko kojih su prituzbe slane preko reprezentativaca u Egiptu, su brzo kolapsirali jer je Osman ubijen – akt koji je uzrokovao raskol u drustvu islama koji nikada njece biti zatvoren.

Raskol se prosirio jos vise kada je ‘Ali, amidzic poslanika s.a.v.s. bio izabran za cetvrtog halifu. Osmanovi rodjaci – ijasnije Muavija, najjaci namjesnik Sirije, kada Alijin izbor nije bio prihvacen – vjerovao je da je Alijin izbor bio neispravan jer je bio po njemu izabran od strane ubica Osmana . Konflikt je dosao klimaksu 657. na Siffin-u, blizu Eufrata, i eventualno rezultirao kategorizaciju izmedju Sunija i Si’ja “Partizana” Alijine divizije koja ca naknadno zabojiti histoiju islama.

U stvarnosti,Sunije i Sije se slazu u vecini islamske osnove. Svi vjeruju u Kur’an i Poslanika, svi slijede iste principe vjere i obzerviraju iste rituale. Kakogod, ima jedna porminantna razlika, koja je vise politicka nego vjerska, tice se odabira halife nasljednika Muhammeda s.a.v.s.

Vecina muslimana podrzava izborne principe koji su odveli odabiru izabira Ebu Bekra ka oprvog halife. Ova grupa se zna kao ‘ehli es sunneh ve el dzema’ah’ [ljudi sunneta i zajednice] ili Sunije, oni koji priznaju Muhamedovog nasljednika samo prema kapacitetu koje posjeduje kao vladar. Dok je kod Sija,glava stvar, na drugoj strani, zastupljeno vjerovanje da je halifat[vodjstvo] – neizborljivo.[nenasljedno] Halifat, kazu, mora ostati kod familije Poslanika s.a.v.s. – kao Alijom na celu i prvim halifom. Dok Sunije smatraju halifu skrbnikom Serijata, vjerskog zakona, Sije vide u imamu kao iskrenom nasljedniku i interpretaciju Poslanikovog dusevnog blaga [znanja].

Nakon bitke Siffin, Alija r.a. – ciji je ured bio u Iraku, sa glavnim gradom Kufa – poceo da gubi potporu vecine sljedbenika i 661. biva ubijen sa prijasnjim podrzavateljima. Njegov sin Hassan biva objavljen halifom u Kufi ali ubrzo nakon toga deferira od strane Muavije, koji je vec bio proglasen halifom u Kudsu prosle godine i bio priznati halifa kod svih muslimana – ovo predstavlja Umejjevicevu dinastiju koja ce vladati slijedecih devedeset godina

Raskol izmedju Siija i Sunija nastavila se siriti kakogod, 680 Alijin sin Husein pokusava da pridobije halifat od Umejjevica i sa njegovim sljedbenicima biva ubijen na Kerbeli u Iraku. Njegova smrt se i danas zali kod Siija.

Učimo o Islamu
Back to top button