Poznato je da je mozak kontrolor nad čitavim tijelom u smislu da svako ljudsko čulo ima svoj centar u mozgu odakle prima uputstva. Kada približimo prst vatri, on veoma brzo šalje znak centru čula u mozgu iz kojeg mu dolazi naredba da se brzo udalji od izvora opasnosti i ruka bi se udaljila od vatre. To je lijepo prikazano ovim ajetom: “To je Allahovo djelo, a pokažite mi šta su drugi mimo Njega stvorili.” (Lukman, 11)
Kada čovjek bude pogođen sihrom bolesti, džin se stacionira u mozgu kod centra za koji je zadužen od strane sihirbaza. On se učvrsti u centru sluha ili vida ili centru za pokretanje ruke ili noge. Tada je organ u jednom od slijedeća tri stanja:
1. Allahovom moći džin onemogući dolazak uputstava za organ te tako dotični organ ne može funkcionisati. Bolesnik oslijepi ili ogluhne ili zanijemi ili mu se paralizuje dio tijela.
2. Nekad džin onemogući dolazak uputstava iz mozga, a ponekad ih dozvoli, pa se desi da određeni organ nekad funkcioniše, a nekad ne.
3. Nekad džin učini da mozak šalje veoma brza i neprestana uputstva bez povoda, pa se desi da se organ ukruti i ne može se kretati iako pri tome nije paralizovan.
Uzvišeni Allah kaže o sihirbazima: “…oni nikome bez Allahove dozvole nisu mogli naštetiti.”
Time je potvrdio da je moguće da sihirbaz nanese štetu opsihrenom, ali ju je uslovio Svojom voljom, i tome se ne treba čuditi. Veliki broj ljekara nisu nikada mogli priznati niti povjerovati sve dok nisu svojim očima vidjeli brojna stanja ovakvih bolesti. Tada su morali povjerovati i predati se Allahovom emru (Moćnom i Uzvišenom).
Jedne prilike sam razgovarao sa ljekarem u vezi sihra i postojanja džinnskog svijeta i o njihovom djelovanju na ljudsku psihu. Taj ljekar nije osoba koja vjeruje u postojanje Boga, ali nije ni odbacio ovaj način liječenja.
Glavni povod mog razgovora bio je vezan za krvotok. Naime, kod učenja rukje postoji i način puštanja krvi u nekom dijelu tijela, gdje se od džinna traži da donese u neki dio tijela (obično u neki prst ruke ili noge) ono što je prouzrokovao svojim boravkom i kada se ubode iglom u taj prst, pojavljuje se mlaz krvi koji može ići u daljinu i do
2 metra (nekada više nekada manje) i koje može da potraje i do 15-tak minuta, naravno ne sam nego uz stisak tog dijela prsta. On to nije mogao da prihvati za istinu, pa ovom prilikom pozivam sve ljekare, da prisustvuju jednom takvom činu i da pokrenu istraživanje po tom pitanju.
Simptomi
1. Stalan bol u jednom od udova,
2. Periodični napadi (živčani grčevi),
3. Paraliza nekog od dijelova tijela,
4. Prestanak rada nekog od čula.
Želim da napomenem da su neki od ovih simptoma slični simptomima izazvanih fizičkom bolešću tjelesnih organa. Da bismo ih razlikovali, to ćemo postići učenjem rukje nad bolesnikom, pa ako bolesnik prilikom slušanja rukje osjeti nesvjesticu, ili vrtoglavicu, ili drhtavicu, ili glavobolju, ili tresenje u djelovima tijela,
ili bilo koju promjenu na tijelu, onda se kod njega radi o bolesti koju smo već spomenuli. Ako nema tih osjećaja, onda je kod njega u pitanju bolest tjelesnih organa, i treba se liječiti kod ljekara.
