Islam je vjera koju je Uzvišeni Allah objavljivao ljudima preko Svojih Poslanika ljudima. Islam jezički znači «predavanje Allahu» ili «potpunu pokornost Allahu Jedinom». Muslimani – pravi sljedbenici islama, vjeruju da su svi Božiji Poslanici Adem, Nuh, Salih, Ibrahim, Jakub, Jusuf, Sulejman, Davud, Isa i Muhammed, kao i drugi Allahovi Poslanici- neka je na njih Allahov mir i spas, ispovijedali pravu i jednu vjeru islam.
Islam je tako univerzalna i prava čovjekova vjera koja je, kako možemo vidjeti, doživljavala brojne izmjene, različite i kontradiktorne interpretacije, iskrivljivanja i sl. od onog učenja što su ga naučavali i propovijedali Allahovi Poslanici. Šta više, sve objavljene knjige islama, prije Kur’ana – a koje su poslane po velikim i odabranim Poslanicima, kao i manje poslanice objavljene nekim Allahovim Poslanicima su iskrivljene, izgubljene i zaboravljene. Osim Kur’ana! Uzvišeni Allah kaže: « Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!»
Kur’an je poslednja Allahova objava ljudima i kao takva ona u sebi objedinjuje sve prethodne Allahove objave. Kur’an je došao nakon svih iskrivljivanja i zastranjivanja kao konačna Allahova poruka ljudskom rodu i ona derogira sve druge propise objavljene u prijašnjim zakonicima i objavama. I zaista, Allahovo obećanje da će očuvati Kur’an je nesporno obistinjeno i kao takvo će ostati do Sudnjeg dana. I niko od muslimana ne sumnja u to.
Učenja i poruke Kur’ana, pojasnio je njegov Dostavljač – najodabraniji i poslednji Allahov Poslanik Muhammed s.a.v.s. Na pitanje: «Kakvo je bilo ponašanje Allahovog Poslanika?» – majka vjernika, hazreti Aiša je kazala: «Njegovo ponašanje je bilo Kur’an!» tj. Muhammed a.s. je bio živi Kur’an. Njegov sunnet – praksa i riječi, nakon Kur’ana je drugi izvor šerijata
Allahovog zakona objavljenog ljudima.
I sunnet je neosporno, dobro poznat muslimanima i nemuslimanima. Pored ova dva osnovna izvora Šerijata, muslimani su se usaglasili i na nekim drugim osnovama poput idžma’a – saglasnosti muslimanskih učenjaka i kijasa – analoškog zaključivanja. Na ovim čvrstim temeljima izrasla ja veličanstvena kultura i civilizacija islama – kojoj svijet u historiji nije vidio slične! Islam je i vjera i država, i kultura i civilizacija, i pojedinac i zajednica, i ovaj i budući svijet.
Istina je da je islam u sebi imao više ili manje različitih oblika uprave i vlasti ali svaki od njih: prvobitni hilafet četverice halifa: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Alije; nasljedne vladavine Emevija i Abasija; lokalne vladavine Ejubija, Fatimija, Mogula, Safavida, Tavaifa, Murabita i drugih, sultanati Seldžuka i Osmanlija kao i drugi oblici vlasti i uprave kod muslimana, svoj legitimitet i legalitet su tražili u Kur’anu, Sunnetu i drugim izvorima islama.
Nakon vidnog slabljenja muslimanske vlasti u svijetu, tada predvođene Osmanskim carstvom, otvorena su brojna vrata razdora, zavade, dekadence i stranog utjecaja u
muslimanskim umovima i sredinama.
Jedno od najvećih iskušenja za muslimanske narode danas, a vjerovatno i u skorijoj budućnosti, je sekularizam koji se svim sredstvima nastoji nametnuti muslimanima zajedno sa ostalim zapadnim «vrijednostima».
Interesantno je to da o ovom problemu s kojim se suočava cijeli islamski i drugi religijski svijet ima veoma malo napisanih djela, članaka i naučnih radova na našem jeziku, iako i mi Bošnjaci živimo u jednoj sekularnoj državi. Šta je to sekularizam, kada i zašto se javlja, koji su oblici sekularizma, koji su ciljevi sekularizma, neka su od pitanja koja ćemo tretirati u ovom radu.
Riječ «sekularno» potiče od latinske riječi «saeculum» što znači «ovaj vijek»,
«sadašnje vrijeme» kao i «savremeni događaj«Koncept sekularnog se odnosi na
«stanje svijeta u ovom određenom vremenu ili periodu»
U engleskom rječniku Oxford Advanced Learner’s dictionary, «secular» znači «ono što ne brine o duhovnih i religioznim pitanjima», «ono što pripada ovom svijetu.»
Sekularizacija se definira kao «izbavljenje čovjeka prvo, od religijske a onda i metafizičke kontrole nad njegovim umom i jezikom.» To je i «oslobađanje svijeta od religijskih i kvazireligijskih poimanja samog sebe, rasprišivanje svih zatvorenih pogleda na svijet, razbijanje svih natprirodnih mitova i svetih simbola… defatalizacija povijesti, čovjekove spoznaje da je svijet u njegovim rukama te da ne može kriviti sreću ili nesreću zbog onoga što on sam sa svijetom čini…to je čovjek koji svoju pažnju od drugih svjetova usmjerava prema ovom svijetu i ovom vremenu.»
Sekularizacijom (od francuske riječi secularisation – posvjetovljenje, podržavljenje) se nekada naziva i «oduzimanje crkvene imovine os strane svjetovne vlasti i njeno pretvaranje u državnu.» a pored iste definicije se spominje i to da je «francuska revolucija (1789 god) sekularizirala je sva crkvena dobra, stavivši ih na raspolaganje naciji (vladi).» Ovakvo definiranje sekularizacije je veoma ograničeno i zapravo se njime ističe samo jedan historiski akt kojeg je sekularizam kao ideja iznjedrio.
U arapskom djelu «El-Mevsuatul-mujesirre fil edjani vel-mezahibil-muasire» sekularizam se definira kao «poziv za uređenje života bez religijskog upliva» a u političkom smislu znači «isključivanje vjere iz vlasti i uprave»[8] ili tačnije rečeno sekularizam je odvajanje vjere od života.
Iz svih spomenutih definicija sekularizma izvlačimo sljedeće bitne karakteristike ove ideologije:
– sekularizam je ideologija koja je u potpunosti okrenuta ovom svijetu
– sekularizam u suštini ne priznaje Boga, Njegove poslanike, Njegove objave,
Sudnji dan, budući svijet
– sekularizam kao svoj osnovni cilj ima borbu protiv
religije ili vjere u bilo šta nadnaravno a posebno u Boga
– sekularizam želi da bude sveobuhvatan i da uredi i čovjekovo «ja» kao i njegove težnje, želje i očekivanja. On je dakle sveobuhvatni pogled na život koji želi da ljude upućuje u pogledu njihove ovosvjetske sreće i blagostanja.
– sekularizam želi da obazvrijedi sve vjerske vrijednosti i da ih zamijeni sa svojim viđenjima
– sekularizam se posebno trudi da vjeru izbaci iz politike, ekonomije, umjetnosti, kulture, odgoja, porodičnog života, društvenog života, sporta i drugih aspekata ljudskog života.
