Islamska braćo, koliko li je samo veličanstven ovaj mjesec posta i koliko li je on samo ispunjen mudrostima i tajnama koje svaki postač razumjeva shodno svome znanju i imanu i shodno veličini obožavanja svoga Gospodara!? Dovoljno je to što je on poput vrata koja su posebno namjenjena za činjenje svakojakih dobrih djela, bilo da je to post, ili namaz, zekat, sadaka, zikr, dova, učenje Kur’ana, darežljivost, dobročinstvo, sabur, povećanje ubjeđenja, mjesec u kome se očekuju velike nagrade…. Dovoljno je i to što je on put ka bogobojaznosti, a bogobojaznost je temelj svakoga dobra i put je ka uspjehu i spasu!!!
«…a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći, i opskrbiće ga odakle se i ne nada…» (Et-Talaq, 2,3)
«…ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio – pa, Allah, uistinu, neće dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela čine.» (Jusuf, 90)
Koliko on samo sputava ljudske strasti da ne dođu do svoga vrhunca, a mjesec posta razara i ljudsku oholost rušeći svaku strastvenu pobudu, odnosno srce, ili izvor, grijeha, a to je, kako veli El-Kurtubi, Allah mu se smilovao: «…lijepi primjer nadnaravnosti (Kur’ana) kada se tumače značenja riječi Uzvišenog: «O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se bogobojazni bili!» ( El-Beqareh, 183).»
Neki ovo tumače: « da biste se od grijeha zaštitili » (postom), a drugi kažu da je značenje ajeta općenito, jer je post, kao što se navodi: « Post je zaštita i on je došao i prouzrokovao bogobojaznost, jer on umrtvljuje strasti. » ( Tefsir El-Kurtubi, 2/275, 276)
Naravno! Post je, zaista, zaštita putem koje se postač štiti od eventualnih grešaka, grijeha i ostalih propasti koje odvode u vatru, baš kao što se i ratnik svojim štitom brani u borbi, štiteći se njime da ne bude ubijen i da bude spašen od svoga neprijatelja, uz Allahovu dozvolu!
Ovako značenje posta je i podrazumjevao i Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, u mnogobrojnim hadisima, pa kaže: « Post je zaštita, i kada neko od vas bude postio, neka bestidno i sramotno ne govori! A ako ga neko bude psovao ili ga napadne, neka kaže: Ja postim!» (Ahmed i Buharija) U drugom hadisu alejhis salatu wes selam kaže: « Post je zaštita od vatre, kao što je to vaš štit u borbi!» ( Ahmed, Nesaija, Ibn Madžeh – sahih) U trećem hadisu se navodi: « Post je štit, i on je kao vjernikova tvrđava!» ( Taberani – hasen)
Islamska braćo, mjesec posta je izvaredna prilika za smanjenje težine naših grijeha i za pročišćavanje ljudskih duša od raznoraznih nečistoća! On je zaštitnik srca kako ne bi bila zapečaćena! Ovo će sigurno osjetiti onaj čiju je dušu otežala težina grijeha, te im je zemlja tijesna postala, kada nastupi mjesec ramazan, te kada budu postili kao ostali postaći, i klanjali sa klanjačima, i plakali i kajali se zbog svojih grijeha! Tada će osjetiti širinu njihovih grudi i lahkoću duše, osjetit će rasterećenje i blagost koja je zamjenila njihovo zvijerstvo! Ovo su učinci posta, i ovako se spušta milost, bilo da je to u ramazanu, ili mimo njega!
Zato, muštuluk, o skupino muslimana! U mjesecu ramazanu se povećavaju deredže vjernika i brišu se grijesi griješnika! Post će neprestano pročišćavati muslimana i ulijevati mu blagost, sve dok mu na Sudnjem danu ne bude zagovornik, šefađija, da uđe u džennet i da se spasi od vatre! Ovako i Kur’an djeluje!
Kaže Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem: « Post i Kur’an će biti zagovornici za roba na Sudnjeme danu! Reći će post: O moj Gospodaru, zaista sam ga spriječio od hrane i prohtjeva tokom dana, podari mi da mu budem zagovornik! A Kur’an će reći: Gospodaru, spriječio sam ga od spavanja tokom noći, podari mi da mu budem zagovornik! Pa će obadvoje biti zagovarači za njega!»
O muslimani, svako ko je pametan može da dokuči tajne posta i koliki je uticaj ramazana na odgoj duše i na smjelost pri robovanju Allahu tokom ostatka godine! To je zbog toga što mjesec ramazan odgaja dušu na činjenje mnogih dobrih djela, što joj oživljuje osjećaj Allahovog nadgledanja i kontrole, što raspaljuje iskrenost u duši kako bi bila iskrena prema Allahu postom i klonjenjem grijeha…
On prouzokuje plemenitost i darežljivost, i podstiče na dobročinstvo prema onima koji su u nekoj potrebi i dobročinstvo prema rodbini! On razvija plemenit karakter i moral, zato uši ne slušaju ono što je zabranjeno, niti jezik izgovara ono što je bestidno i sramotno i što spada u ružan govor! Odagaja i oči da ne ustrajavaju u gledanju onoga što je zabranjeno! Sve navedeno upućuje na vrijednost posta i na to da je čovjek u stanju da promjeni svoju stvarnost, i da je pogrešno smatrati da se šteta i haram obavezno moraju naći pri čovjeku. Ovo nas, također, upućuje na bezvrijednost šejtanovih izmišljotina koje nabacuje ljudskim dušama kada ih zavodi putem smatranja teškim izvršavanje djela pokornosti, da je teret praktikovanje dobrih djela, da je nemoguće prekiniti lance prohtjeva… Post pametnoga upućuje na pokajanje Allahu i na požurivanje mjenjanja čovjekove zbilje na bolje nakon ramazana.
Ummet je zaista u velikoj potrebi za mjesecom posta koji dolazi da ga upozori na vrijednost vremena i važnost iskorištavanja istog u pokornosti Allahu. Oštroumni postač ispraća trenutke svoga vremena u zikru, učenju Kur’ana, namazu… Žaljenje za minulim vremenom uproštava nastupajuće vrijeme! Musliman treba da bude brižljiv za svoje vrijeme kako u ramazanu, tako i poslije njega, zato treba da iskoristi ramazan kao jednu od metoda navikavanja za sticanje ove lijepe vrline!
Kako li je samo naš ummet u velikoj potrebi za mjesecom posta, jer ga on ujedinjava na jednu riječ, ujedinjava njegove safove i ulijeva ljubav među muslimanima! Zato ih vidiš kako su svi složni u jednom vremenu, svi očekuju iftar! Zbog toga se stanovnici jednog prijedjela svi iftare u isto vrijeme! Dakle, post nas podsjeća na jedinstvo muslimana, na međusobno pozivanje i ljubav! On raspaljuje iskre ljubavi među njima: «Vjernici su samo braća!» (Hudžurat, 10) «Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruže u bolu sa nesanicom i temperaturom.» (Buharija i Muslim)
Ovakvo jedinstvo zabrinjava naše neprijatelje, te oni po svaku cjenu nastoje da rasparčaju muslimanski saf. Da li muslimani razumjevaju vrijednost njihova jedinstva i da li išta rade na ujedinjenju njihove riječi?! Ovo je bio samo dio tajni koje nosi sa sobom mjesec posta, a to mogu da osjete samo oni koji su znani!
O postači, mjesec ramazan je velika prilika za povećanjem interesovanja za odgajanjem naših porodica i djece na dobročinstvo i bogobojaznost, prilika je za podsticanje na obavljanje namaza, za podstrekivanje na udjeljivanje sadake, vježbanje posta, podsticanje za činjenje zikra i mnoštvo učenja Kur’ana, kao i na ostale vidove pokornosti Allahu. U svakom slučaju, odgajanje ovih vrlina je naša obaveza, međutim, ljudske duše su sklonije da se u ramazanu povinuju ovim vrijednostima, više nego u drugim prilikama. Otac je savjetnik i on treba da iskoristi ovu priliku, zato se on treba podsjetiti na vrijednost ramazana, a brižljiva majka je ta koja treba da se podstakne na dobra djela i ona treba da pomogne svoga supruga prilikom odgajanja djece!
Neki misle da su uzoriti roditelji samo oni koji obezbjeđuju svojoj djeci njihove potrebe i koji se lijepo ophode prema njima. Nema sumnje u to da je nemarnost očeva i majki prema upućivanju i podsticanju njihove djece u ovim vrijednim danima jedna vrsta nemara koja je nepoželjna, jer je rezultat toga propast, ne samo na ovome svijetu, nego i u vjeri, zato dobro obratite pažnju na konstantni odgoj vaših sinova i kćeri, a mjesec posta i namaza posebno odredite da u njemu povećate ovo interesovanje! Ono je dio vaše obaveze u pogledu njihove zaštite od vatre! Kaže Uzvišeni: «O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.» (Et-Tahrim, 6)
Ako ih pravilno uputite i odgojite, vi ćete u tome imati isključivu korist još u ovome svijetu, a posebno kada preselite na budući svijet, jer sin Ademov kada umre, prekinu se sva njegova djela osim u tri situacije, a u njih spada i čestit sin koji dovi za njega.
Kako je žalosno vidjeti u danima ramazana očeve i majke kako obavljaju kijam, ruku’, sedždu…, a njihova djeca su raspuštena i vesela, možda čak i ezijete klanjače! Možda su u «itikafu» zajedno sa djevojkama, i gledaju ono što im nije dozvoljeno, ili slušaju ono što je Allah zabranio, a ovo vrijeme je vrijeme spuštanja milosti, dani su vrijedni, dove se primaju… Ko opomenu prihvati, opomena će isključivo njemu koristiti, a ko joj se bude opirao, to će samo biti dokaz protiv njega!
Gospodaru, uputi nas, nadahni nas i uputi druge preko nas! Ukabuli naš post i namaze, raširi naše grudi prema svakome dobru i imanu, i osvjetli naša srca sa Kur’anom!!!
Imanska braćo, mjesec posta je mjesec suosjećanja! Zar ne vidite okupljene ljude, bogate i siromašne, muškarce i žene, stare i mlade, kako se suzdržavaju od hrane i pića i ostalih , u osnovi, dozvoljenih stvari, iako ih neki posjeduju a neki sa njima oskudjevaju.
Zar ovo ne upućuje one koji su u mogućnosti pa da odvoje višak svoga imetka drugima koji su u potrebi?! Ako se desi da zaborave, ili budu nemarni prema potrebama siromašnih tokom čitave godine, pa mjesec posta je najbolji podsjetitelj! On je najbolji pozivač ka očuvanju veza, pažnje i dobročinstva prema rodbini! Zaista se ovo suosjećanje najbolje ogleda prilikom udjeljivanja hrane i organizovanja iftara za postače. Ove aktivnosti činjenja dobrih djela, dakle, udjeljivanja hrane postačima, bilo da se organizuju unutar mesdžida ili van njih, prouzrokuju osjećaj bliskosti prema bratu, brižljivosti i interesovanju prema njemu. Koliko je samo sijela sa siromasima ili strancima koja predstavljaju njihovu međusobnu milost, naklonost jednih prema drugima, skromnost, dobročinstvo… Veličina ovog prizora se zaista povećaje kada se poveća obim okupljanja i brojnosti onih koji su nekoj potrebi! Vrhunac ovakvih okupljanja je u Svetom haremu u Mekki, ili u Poslanikovom mesdžidu u Medini! Koliko li je samo vrijedno ovo ramazansko jedinstvo zbog ulijevanja ljubavi među muslimanima i zbog njihovog okupljanja oko jedne riječi u ostalim mjesecima i drugim zemljama!
Oličenje ovakvog međusobnog suosjećanja se ogleda i u pomaganju prezaduženome da se riješi svoga duga, u oslobođenju roba, u pronalasku rješenja onome koji je u nekom iskušenju… Mjesec posta osnažuje njihovu želju ka pronalasku onih dobročinitelja koji će riješiti njihove potrebe. Bogati trebaju da očiste svoje duše sa udjeljivanjem, takvima, dobrovoljne sadake, bez obzira što su im dužni dati i svoj obavezni zekat!
Mjesec ramazan je izvarendna prilika za suosjećanje i sa drugim narodima islamskog svijeta… Dakle, sa onim msulimanima koji su napaćeni sa svojim ranama, nedostatkom hrane, odjeće… Kako je samo bolno čuti da su židovske i kršćanske organizacije odmah pohrlile da riješe ove probleme muslimana, da ih snadbiju sa hranom, sa odjećom, ili da im obezbjede piće ili lijekove, a sve ovo kako bi obezbjedili sebi dobru priliku da ih napadnu nekim idejama koje svoje korjene imaju u kufru, nevjerstvu, ili da ih odvrate od islama.
Zar nije nemar muslimana prema njihovoj braći dovoljan njima kao prilika da uspiju u svojim nakanama i smicalicama?! Zar nećemo biti odgovorni ako takvi muslimani krenu ikakvom stranputicom koja je rezultat našega slabog odnosa prema obaveznoj pomoći koja im se trebala već pružiti?!
O islamska braćo, ako posjedujete informacije o potrebama ovakvih muslimanskih naroda, i ako vam je se ukazala prilika da putem pouzdanih humanitarnih islamskih organizacija pošaljete svoje sadake potrebnima, pa, koje opravdanje onda imate ako se ne uključite u slanje pomoći?! Zar se ne nalazite u mjesecu posta i zar vas on u toku vašega posta ne posdsjeća na potrebe duše za hranom i na jeku praznoga stomaka?! Podsjeća li vas na njenu potrebu za pićem onda kada su vam vaša usta osušena zbog velike žeđi?!
Upitajte svoje duše, posebno onda kada se približi vrijeme iftara, i podsjetite ih na potrebe vaše braće, ne samo u ramazanu! Sjetite se da se oni nadaju pomoći sa neba i brižljivosti dobročinitelja! Zar se ne nalazimo u zimskom periodu kada se traže tople posteljine i deke kako bi se sačuvali od surove hladnoće?! Mislite li na vašu braću koja osjećaju hladnoću kao i vi, samo što oni ne posjeduju ono sa čime će se nje zaštititi, nego oni očekuju one koje će Allah nadahnuti i uputiti ih da pomognu one koje su u potrebi!
Mjesec posta je vrijedan da se u njemu podsjetimo na sva ova izrečena značenja, ali i još mnoga za onoga koji razmišlja, a što se tiče onih koji razmišljaju o svom postu samo u granicama između sehura i iftara, bez da imalo razmišljaju o tajnama i mudrostima koje se nalaze iza posta, onda takvi nisu dokučili njegove mudrosti! Allah nije u potrebi da čovjek ostavlja svoju hranu i piće, a da mu to ne razvija i jača njegovu bogobojaznost koja će ga pozivati u činjenje svakojakih dobrih djela, u ostavljanje zabranjenih stvari, u odgoj duše, u njeno raznježavanje i u smanjenje njene pohlepe i škrtosti koja inače prati skoro sve duše u nedostatku njene bogobojaznosti…
