Jedan mladić se spremao za dodjelu diplome. Mjesecima već, divio se sportskom autu koji je stajao u izlogu jedne od autogaraža. Njegov otac je bio u mogućnosti da mu kupi ovakav poklon i on je rekao ocu da je to auto sve što bi on htio kao poklon za diplomu.
Dok se dan dodijele diplome sve više približavao, mladić je budno pratio sve radnje svoga oca u nadi da će otkriti neki znak u vezi kupovine auta. Konačno je došao i dan dodijele diplome. Otac ga je pozvao u svoju radnu sobu. Rekao mu je koliko je ponosan na njega, koliko je sretan što je on njegov sin i koliko ga voli. Otac mu predade predivno upakovani paketić. Pomalo razočarano ali i znatiželjeno primi mladić pruženi paketić i poče ga otpakivati. Pred njim se ukaza Kur’an u prelijepom kožnom povezu. Ljut, povišenim glasom obrati se ocu: ležis na parama a kupio si mi Kur’an. Sin je izašao is kuće ostavljajući Kur’an iza sebe. Prošlo je dosta godina.
U medjuvremenu sin je izrastao u uspješnog poslovnog čovjeka. Imao je fantastičnu porodicu i predivnu kuću. Svakim danom postajao je sve više svjestan činjenice da je njegov otac sada već prilično star čovjek i da bi trebalo da ga obidje. Prije nego je uspio da ostvari svoju namjeru stiže mu telegram. Telegram ga obavjesti da mu je otac umro i da je svu svoju imovinu ostavio njemu. Morao je hitno da dodje i da sredi sve potrebne poslove u vezi kuće i imovine svoga oca. Približavajući se roditeljskoj kući sve više ga je obuzimala tuga i grižnja savjesti. U radnoj sobi svoga oca počeo je da sredjuje najvažnjije papire.
Pogled mu pade na Kur’an u kožnom povezu koji je stajao na onom istom mjestu gdje ga je i ostavio onog dana kad je diplomirao. Sa suzama u očima počeo je listati stranice Kur’ana zaustavljajući se ponegdje. U tom momentu ispade ključ iz koverte koja je bila prilijepljena na zadnju koricu Kur’ana. On podiže ključ za koji je bila zakaćena kartica od autogaraže. Na kartici je stajalo ime garaže, tip auta i datum prodaje potvrdjen pečatom. To je bio datum dodijele diplome.
