Mnogo je mjesta u Kur’anu gdje nas Allah, dželle šanuhu, upozorava na šejtansku smutnju, iskustvo, način i trud u zavođenju. Kaže Uzvišeni:«O sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtan kao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši s njih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihova pokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite.
Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onih koji ne vjeruju.» (El‐Ea’raf, 27) «Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte!» (Fatir, 6) «A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti! » (En‐Nisa, 119)
Šejtansko neprijateljstvo se nemože zaustaviti i neće prestati, jer on smatra da je uzrok njegovog prokletstva i progona iz Dženneta naš otac Adem, alejhisselam, stvarni uzrok njegovog prokletstva i progona je njegov grijeh‐ i zato nastoji da se osveti Ademu i njegovom potomstvu. Govoreći o Iblisu, Uzvišeni kaže:»’Reci mi’, ‐ reče onda ‐ , ‘evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostaviš do Smaka svijeta sigurno ću, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.’» (El‐Isra, 62) Spomenut ćemo stvari kojima se musliman, uz iskrenu namjeru i Allahovu pomoć, štiti i koje bivaju uzrokom njegove zaštite od džina i šejtana. Te stvari su sljedeće:
PRIDRŽAVANJE KUR’ANA I SUNNETA
Ovo je najbolji način zaštite od šejtana i njegovih spletki. U Kur’anu i sunnetu je Pravi put, a šejtan se trudi kako bi nas odvratio od toga puta. Kaže Uzvišeni:
»I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; ‐ eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.» (El‐En’am, 153)
Pridržavanje Kur’ana i sunneta znanjem i djelom, odgoni šejtana i izaziva veliku srdžbu kod njega. Bilježi Muslim u svome «Sahihu», Imam Ahmed u «Musnedu» i Ibn‐Madže u «Sunenu» ‐svi u sličnom kontekstu‐ od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: »Kada Ademov sin prouči ajet sedžde, pa je i učini, šejtan se udalji od njega plačući i govoreći:’ Teško meni! Naređeno mu je da učini sedždu, pa ju je učinio i za to će imati Džennet. Meni je naređeno da učinim sedždu, pa sam odbio i za to ću u vatru.’ » (Sahihul Muslim, 1/87, i Musned od Ahmeda b. Hanbela, 1/334)
TRAŽENJE POMOĆI OD ALLAHA, subhanehu we te’ala
Prenosi se od Abdullaha b. Abbasa, radijallahu anhuma, da kaže: »Jednoga dana sam bio iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je rekao: “O dječače, podučit ću te riječima: Čuvaj Allaha, čuvat će te. Čuvaj Allaha, imat ćeš ga pored sebe. Kada moliš, moli samo Allaha, a kada pomoć tražiš, traži je samo od Allaha. Znaj, kada bi se svi ljudi sakupili da ti kakvo dobro pribave, ne bi ti pribavili osim onoga što ti je Allah, dželle šanuhu, već propisao. Ako bi se sakupili da ti kakvu štetu nanesu, ne bi ti učinili, osim ono što ti je Allah, dželle šanuhu, već propisao. Pera su podignuta, a tinta se osušila.” Bilježi ga Tirmizi, i kaže: “Ovaj hadis je hasen‐sahih.” U drugoj predaji, koja nije od Tirmizija, stoji: “Čuvaj Allaha, naći ćeš Ga ispred sebe. Znaj za Allaha u olakšici, znat će za tebe u poteškoći. Znaj da ono što te je mimoišlo, nije te moglo zadesiti, a ono što te zadesilo, nije te moglo mimoići. Znaj da je pobjeda uz strpljivost, da je uz problem i njegovo rješenje i da je sa svakom poteškoćom olakšica.” (Džamiu‐l‐Ulumi Ve‐l‐Hikemi, od Ibn Redžeba, str. 160‐161)
ZIKR – SPOMINJANJE I VELIČANJE ALLAHA, subhanehu we te’ala
Zikr je veliko dobro i za njega slijedi velika nagrada i njime su se bavili mnogi učenjaci pišući knjige o njegovim blagodatima. Od njih je i Imam En‐Nevevi, rahimehullah, kao i mnogi drugi učenjaci. O zikru i njegovim blagodatima govore mnogi ajeti i hadisi.
Kaže Uzvišeni:»…Obavljanje molitve (zikr) je najveća poslušnost« (El‐Ankebut, 45) »Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim nemojte neblagodarni biti!« (El‐Bekare, 152) »…muškarcima koji često spominju Allaha i ženama koje često spominju Allaha, ‐ Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio.« (El‐Ahzab, 35)
Od Abdullaha b. Busra, radijallahu anhu, se prenosi da je jedan čovjek rekao:» Allahov Poslaniče, islamskih propisa je veoma mnogo pa mi kaži neke kako bi ih se pridržavao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: ‘Neka ti jezik stalno bude vlažan od spominjanja i veličanja Allaha.’« (Bilježi ga Et‐Tirmizi, 3375. Ibn‐Madže, 3793. El‐Hakim, 1/495.)
Od Ebu‐Muse, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: »Primjer onoga ko spominje svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje je kao primjer živog i mrtvog.« (Bilježi ga Buharija, 6407. Muslim u poglavlju o namazu putnika.)
Zikr će odgoniti šejtana sve dok srca budu ispunjena strahom i bogobojaznošću,od bogobojaznosti dotične osobe i njene iskrenosti, zavisiće i vrijednost zikra.
Lijepo je da se Allah spominje u sljedećim situacijama:
‐ Prilikom ulaska u kuću
Prenosi Džabir, radijallahu anhu, da je Vjerovijesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek ude u svoju kuću, i spomene Allaha, dželle šanuhu, pri ulasku i prilikom jela, šejtan kaže: ‘Ovdje za vas nema prenoćišta, niti večere’. Ako uđe u kuću i prilikom ulaska ne spomene Allaha, dželle šanuhu, šejtan kaže: ‘Evo vam prenoćišta.’ A ako ne spomene Allaha, dželle šanuhu, i prilikom jela, šejtan kaže: ‘Evo vam prenoćišta i večere.” (Bilježi ga Muslim, 2018.)
‐ Prilikom izlaska iz kuće
Od Enesa, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: »Ko prilikom izlaska iz kuće kaže: Bismillahi, tevekkeltu ‘alallahi, la havle ve la kuvvete illa billahi (U ime Allaha, na Allaha se oslanjam. Nema snage ni moći osim u Allaha). Kaže mu se: “Dovoljno ti je, sačuvan si, upućen si, i šejtan bježi od njega govoreći drugom šejtanu : ‘Šta ćeš sa čovjekom koji je upućen, sačuvan i kojem je udovoljeno’. » (Bilježi ga Ebu‐Davud, 5095. Et‐Tirmizi, 3426.)
‐ Prilikom jedenja i pijenja
Prenosi Huzejfe, radijallahu anhu, od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: »Uistinu šejtan jede hranu prilikom čijeg jedenja se ne spomene Allahovo ime.» (Bilježi ga Muslim, 2017.) Znači, učestvuje u jedenju hrane nad kojom nije spomenuto Allahovo ime.
Napomena: Nije dozvoljeno jesti i piti lijevom rukom, osim u nuždi. Bilježi Muslim od Ibn‐Omera, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: »Kada neko od vas jede, neka jede desnom rukom, i kada pije neka pije desnom rukom. Uistinu šejtan jede i pije lijevom.» (Bilježi ga Muslim, 2020.)
‐ Prilikom spolnog odnosa
Prilikom spolnog odnosa sa suprugom treba reći: “Bismillah, Allahumme dženibna šejtane ve džennibi šejtane ma rezaktena” (U ime Allaha, Allahu odstrani od nas šejtana i odstrani ga od onoga čime nas opskrbiš). Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ako ih Allah tom prilikom opskrbi djetetom, šejtan mu neće moći nauditi.”1
‐ Zatvaranje vrata noću i zatvaranje posuda uz spominjanje Allaha tom prilikom
Bilježe Buharija i Muslim, od Džabira, radijallahu anhu, da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada nastupi noć sklonite svoju djecu, jer šejtani izlaze u to vrijeme. Kada prođe taj period pustite ih, zatvorite vrata i spomenite Allahovo ime, jer šejtan ne otvara ta vrata. Zatvorite mješine i spomenite Allahovo ime, prekrijte vaše posude i spomenite Allahovo ime, ako ništa, stavite preko njih nešto, i ugasite vaše svjetiljke.” 1
UTJECANJE ALLAHU, subhanehu we te’ala, (ISTIAZA)
Istiaza je traženje utočišta kod Allaha, dželle šanuhu, i pribjegavanje pod Njegovu zaštitu od svakog zla. Značenje istiaze – Euzubillahi mine‐š‐šejtani‐r‐radžim (Utječem se Allahu od prokletog šejtana.) 3
Traženje zaštite od Allaha, dželle šanuhu, predstavlja najefikasnije oružje u zaštiti od prokletog šejtana. Načini traženja zaštite su spomenute u nekoliko ajeta i hadisa. Navest ćemo situacije prilikom kojih se utječe od šejtana prokletog:
1. Kada osjetimo šejtansko djelovanje
Kaže Uzvišeni: »A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.» (El‐Ea’raf, 200)
2. Prilikom učenja Kur’ana
Kaže Uzvišeni: »Kada hoćeš da učiš Kur’an, zatraži od Allaha zaštitu od šejtana prokletog, on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju..» (En‐Nahl, 98, 99)
3. Prilikom stupanja u namaz
Od Džubejra b. Muti’ma, od njegovog oca, da je vidio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako obavlja namaz ‐kaže prenosilac: ne znam koji namaz‐govoreći:
»( Allahu ekberu kebira, Allahu ekberu kebira, Allahu ekberu kebira, ve‐l‐hamdu lillahi kesira, ve‐l‐hamdu lillahi kesira, ve‐l‐hamdu lillahi kesira, ve subhanallahi bukreten ve esila.(3X) E’uzu billahi mine‐š‐šejtani min nefhihi ve nefesihi ve hemzihi) Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći, hvaljen neka je Allah, hvaljen neka je Allah, hvaljen neka je Allah, slavljen neka je Allah, dželle šanuhu, jutrom i večeri (tri puta). Utječem se Allahu od prokletog šejtana, šejtanske oholosti (nefh), došaptavanja (nefs) i ludosti (hemez). (Bilježi ga Ebu‐Davud, 764. Ibn‐Madže, 808.)
4. Prilikom srdžbe
Prenosi se da su se posvađala dva čovjeka ispred Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i jedan od njih se jako rasrdio… Rekao mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: »Uistinu znam riječ koju kada bi izgovorio, nestalo bi srdžbe. Da je rekao:
‘Euzu billahi mine‐š‐šejtani‐r‐radžim’. (Utječem se Allahu od prokletog šejtana). (Bilježi ga Buharija, 6115. Muslim, 4/2015.)
5. Prilikom ulaska u nužnik
Bilježi Buharija od Enesa, koji kaže:» Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi prilikom ulaska u nužnik govorio:
Allahumme inni euzu bike mine‐l‐hubusi ve‐l‐habaisi) Allahu moj utječem ti se od džina muškaraca i džina žena. (Pogledaj Fethu‐l‐Bari, 142.)
Također, bilježi Et‐Tirmizi od Alije b. Ebi‐Taliba, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zastor između očiju džina i stidnih mjesta ljudi jeste da kada neki od njih ulazi u nužnik kaže: “Bismillah”.” (U ime Allaha). (Bilježi ga Et‐Tirmizi, 606. Ibn‐Madže, 297.)
6. Prilikom dolaska u neku dolinu, kuću i sl.
Prenosi Havla bint Hakim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da neko od vas prilikom dolaska u neko mjesto kaže:
‘Euzu bi kelimatillahi‐t‐taammati min šerri ma haleka’. (Utječem se Allahovim potpunim riječima od zla kojeg stvara); ne bi mu naudilo ništa sve dok ne ode sa tog mjesta.” (Bilježi ga Muslim, 2708. Ahmed b. Hanbel, 6/377.)
7. Prilikom njakanja magarca ili zavijanja psa
Prenosi se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Kada čujete njakanje magarca tražite utočište kod Allaha od prokletog šejtana.” Razlog tome je to što kada magarac njače znači da je vidio šejtana.
8. Prilikom strmoglavljenja, rušenja, utopljavanja, izgaranja i smrti
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je tražio utočište od toga. Govorio bi:
“Allahumme inni euzu bike minet‐tereddi vel‐hedmi vel‐gareki vel‐haraki, ve euzu bike en jetehabetani‐š‐šejtanu indel‐mevti, ve euzu bike en emute fi sebilike mudbiren, ve euzu bike en emute ledigan” (Allahu moj, utječem ti se od strmoglavljenja, rušenja, davljenja i izgaranja. Utječem ti se od šejtanskog djelovanja na samrti, utječem ti se da umrem na tvome putu bježeći i utječem ti se da umrem od uboda otrovnice). (Bilježi ga En‐Nesai, 8/282. Ahmed b. Hanbel, 3/427.)
9. Izbjegavanje mjesta gdje se okupljaju džini i šejtani
Prisustvo džina i šejtana je pojačano u ruševinama, napuštenim mjestima, mjestima gdje dominira nečistoća poput nužnika, smetljišta, groblja i sl. Iz tog razloga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio obavljanje namaza u nužniku ili na groblju. Kako stoji u merfu’ hadisu od Ebu‐Seida El‐Hudrija: “Zemlja je u cijelosti mesdžid, osim grobalja i nužnika.” (Bilježi ga Ebu‐Davud, 492. Et‐Tirmizi, 317. El‐Hakim, 1/251.)
Takođe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio obavljanje namaza na mjestima gdje se vežu deve. Prenosi se od Bera’, a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je rekao: “Ne klanjajte na mjestima gdje se vežu deve, one su od šejtana, a klanjajte u torovima ovaca, one su blagoslov.”(Bilježi ga Ahmed b. Hanbel, 4/352. Ebu‐Davud, 493. Muslim, 2/1227.)
Tržnice su od mjesta gdje se džini okupljaju, jer tu dolazi do šerijatskih prestupa poput lažnog zaklinjanja ‐da nas Allah sačuva‐, zakidanja, krivog mjerenja i sl. Iz tog razloga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetovao jednog od svojih ashaba da ne bude prvi koji ulazi u tržnicu, niti posljednji koji iz nje izlazi. Bilježi Muslim u svome «Sahihu» od Selmana, radijallahu anhu, da je rekao: “Ako možeš, ne budi prvi koji ulazi u tržnicu, niti posljednji koji iz nje izlazi. Uistinu je to poprište šejtanskih sukoba i na tom mjestu pobada svoju zastavu.” (Bilježi ga Muslim, 2451.) Ovaj hadis je merfu’.
Od šejtanskih boravišta je i mjesto gdje se sastaju hlad (osoje) i sunce (prisoje). Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da čovjek sjedi između osoja i prisoja. (Bilježi ga El‐Hakim, 4/271.) U predaji od Imama Ahmeda, rahimehullah, stoji: “Zabranio je da se sjedi između osoja i prisoja, rekavši: “Tu šejtan sjedi.” (Bilježi ga Ahmed b. Hanbel, 3/413.) Lanac prenosilaca ovog hadisa je autentičan. El‐Dihhu je sunce i mjesto koje ono obasja (prisoje). (Pogledaj El‐Kamusu‐l‐Muhit, str. 295.)
10. Obzir na njihova vremena
Obavijestio nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da šejtani izlaze s nastupanjem mraka. Iz tog razloga nam je naredio da u tom periodu sklanjamo svoju djecu. U Muslimovom «Sahihu» od Džabira, radijallahu anhu, stoji: “Ne puštajte vani vašu stoku i djecu kada nastupi prvi mrak, sve dok ne nestane noćne crnine. Uistinu šejtani izlaze kada sunce zađe sve dok ne nestane noćne crnine.” (Bilježi ga Muslim, 2013.)
Pod pojmom ‘noćna crnina’ misli se na početak noći, koji je, ustvari, njen najtamniji dio.
Na osnovu ovog, naći ćemo da je uzrok poželjnosti podnevnog sna (kajlula) ‐a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna‐ upravo, izbjegavanje šejtana i njihovih vremena.
Kako stoji u merfu’ hadisu od Enesa, radijallahu anhu: “Praktikujte podnevni san (kajlula), jer ga šejtani ne praktikuju.” (Bilježi ga Ebu‐Nuajm u El‐Tibu, i Et‐Taberani u El‐Evsatu.)
11. Učenje određenih kur’anskih poglavlja(sura) i dova
Od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: »Ne pravite od svojih kuća kaburove. Uistinu šejtan bježi od kuće u kojoj se uči sura El‐Bekare.» (Bilježi ga Muslim, 780.) Od Nu’mana b. Bešira, radijallahu anhu, u hadisu koji je merfu’, stoji: »Uistinu je Allah napisao Knjigu dvije hiljde godina prije stvaranja nebesa i zemlje, i iz nje je objavio dva ajeta kojima je završio suru El‐Bekare.Nema kuće u kojoj se prouče u toku tri noći da u njoj ostane šejtan.» (Bilježi ga Et‐Tirmizi, 2882. Ibn‐Hibban, 1726. El‐Hakim, 1/562.)
U hadisu od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu, stoji: »Opunomoćio me Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da čuvam ramazanski zekat, pa mi je došao jedan čovjek i poče da grabi hranu. Uhvatio sam ga i rekao mu: ‘Reći ću te Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem’,…….potom je ispričao hadis. Rekao je (šejtan): ‘Kada legneš u svoju postelju prouči ‘Ajetul‐Kursiju’, jer će uistinu biti pored tebe čuvar poslan od Allaha, i šejtan ti se neće primaći sve dok ne osvaneš’. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Istinu je rekao lažac. To je bio šejtan. ‘» (Bilježi ga Buharija, 5010.)
Najbolje čime se može neko zaštititi jesu sure El‐Felek i En‐Nas. Od Ukbe b. Amira se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ljudi se neće zaštititi ničim kao sa ove dvije sure: Kul‐euzu birabbi‐l‐felek i Kul‐euzu birabbi‐n‐nas.” (Bilježi ga En‐Nesai, 2/158.)
Takođe, od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nisi li vidio ajete koji su objavljeni noćas. Nešto slično nije viđeno: Euzu birabbi‐l‐felek i Euzu birabbi‐n‐nas.” (Bilježi ga Muslim, 814. Et‐Tirmizi, 2902.)
Od Ebu‐Seida El‐Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “tražio utočište od džinskih i ljudskih uroka. Kada su objavljene sure Felek i Nas prihvatio se njih, a ostavio ono mimo njih.” (Bilježi ga Et‐Tirmizi, 2058. Ibn‐Madže, 3511.)
U Buharijinom «Sahihu», zabilježen je hadis od Aiše, radijallahu anha, “da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se požalio na nešto, učio El‐Felek i En‐Nas i puhao po sebi. Kada se bolest pojačala, ja bih učila i potirala njegove ruke želeći njihov blagoslov.” (Bilježi ga Buharija, 5016.)
Takođe, od Aiše, radijallahu anha, se prenosi “da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom lijeganja u postelju, svake noći, skupio svoje ruke, potom puhnuo tri puta u njih, a nakon toga bi proučio suru El‐lhlas, El‐Felek i En‐Nas. Nakon toga bi potirao što je mogao od tijela, počevši od glave, lica i prednjeg dijela tijela, ponavljajući to tri puta.” (Bilježi ga Buharija, 5017.)
12. Prisustvo Džematu
Džemat odbija šejtana i zadovoljava Milostivog. Drži se džemata, jer vuk jede odbjeglu ovcu. Od Omera b. El‐Hataba, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko želi najbolji dio u džennetu neka se drži džemata, jer je šejtan sa usamljenikom, a od dvojice se drži dalje.” (Bilježi ga Ibn‐Madže i Et‐Tahavi.)
Kada čovjek naumi putovati na duži period, posebno kroz pustinju, neka sa sobom povede nekoga, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jedan jahač je šejtan. Dva jahača su dva šejtana. Tri jahača su družina.” (Bilježi ga Ebu‐Davud, 2607. Et‐Tirmizi, 1674.)
Takođe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Da ljudi znaju šta je u samoći, ni jedan putnik ne bi noć sam proputovao.” (Bilježi ga Buharija, 2998. Et‐Tirmizi, 1673.)
Također, rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Društvo je milost, a samoća je patnja.” (Bilježi ga Ahmed b. Hanbel, 4/278.)
Prisustvo džematu iziskuje dvije stvari:
a) Prisustvo džematu vjerovanjem, tj. da vjeruješ onako kako su vjerovale prve generacije ispravnih prethodnika (selefu‐s‐salih), tabi’ina i onih koji su slijedili njihov pravac i put.
b)Prisustvo u džematu bivstvovanjem, tj. da budeš sa sljedbenicima istine ma gdje i kada oni bili.
13. Obavljanje namaza u džematu
Nemarnost prema obavljanju molitve u džematu ohrabruje šejtana u djelovanju protiv čovjeka. Od Ebu‐Derda’, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Nema trojice u selu ili pustinji da ne obavljaju namaz u džematu, a da njima nije ovladao šejtan. Drži se džemata, jer vuk jede odbjeglu ovcu.” (Bilježi ga Ebu‐Davud, 547.)
14. Čuvanje pogleda
S obzirom da je pogled taj koji vodi u propast i izaziva opasnosti, gledanje u zabranjeno predstavlja najveći prilaz šejtanu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio nekontrolisano gledanje. Rekao je Aliji, radijallahu anhu: »Ne prati pogled pogledom. Na prvi pogled imaš pravo, a na drugi nemaš.» (Bilježi ga Ebu‐Davud, 2149. Et‐Tirmizi, 2777.)
Rekao je Ibn‐Mes’ud, radijallahu anhu: »Nema pogleda, a da u njemu nije užitak za šejtana.» Stoga, obaranje pogleda lomi kičmu šejtanu i gasi njegovu žudnju prema čovjeku. Rekao je pjesnik: “Svi događaji počinju od pogleda, i najveće vatre od sitnoga žara. Koliko pogleda je ranilo srce onog koji gleda, ranilo strijelama bez luka i tetive.”
15. Izbjegavanje osamljivanja sa ženom strankinjom
Pod pojmom strankinja podrazumijevamo svaku ženu kojom se šeriatski dozvoljeno zeniti. Osamljivanje predstavlja izlaganje iskušenju i šejtanskom djelovanju, i stoga je došlo u hadisu: »Neće se muškarac osamiti sa ženom, a da šejtan neće biti treći sa njima.» (Bilježi ga Ibn‐Madže, Ibn‐Hibban i drugi.)
16. Čuvanje jezika od sašaptavanja
Kaže Allah, dželle šanuhu: »Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju!» (El‐Mudžadele, 10)
Od Ibn‐Mes’uda, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka se dvojica ne sašaptavaju u prisustvu trećega, sve dok ne dođu među ljude, jer će ga to ražalostiti.” (Bilježi ga Buharija, 6290. Muslim, 2184.)
17. Uklanjanje zvona iz kuće
Od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zvono je frula šejtanova.”1 Također, od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Meleki ne prilaze društvu u kojem ima pas ili zvono.”2
18. Uklanjanje slika i kipova iz kuće
Musliman je obavezan svoju kuću očistiti od kipova, osim onoga što je izuzeto, poput dječijih igrački. Razlog tome je što meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi slika ili kip. Kada meleki napuste kuću, naseljavaju je šejtani. Od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Meleki ne ulaze u kuću u kojoj ima slika ili kip.”3 Izuzetak su slike mrtve prirode.
19. Ne držanje psa u kući
Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je rekla: »Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se dogovorio sa Džibrilom, alejhisselam, da mu dođe u određeno vrijeme. Nastupio je ugovoreni rok, ali Džibril, alejhisselam, nije došao. Bacivši štap, koji je držao u ruci, rekao je: ‘Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne krše dogovor.’Okrenuo se, kad ono pas ispod njegovog ležaja. Rekao je: ‘Kada je ovo pseto ušlo ovdje?’ Odgovorila sam: ‘Allaha mi, ne znam’. Naredio je da se pas izbaci, i nakon toga je Džibril došao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Rekao si da ćeš doći, pa sam čekao, ali nisi došao’. Džibril je rekao: ‘Spriječio me pas koji se nalazio u tvojoj kući. Mi ne ulazimo u kuću u kojoj se nalazi pas ili slika’.»4 Isto vrijedi za slike, osim za one koje imaju posebnu namjenu, poput slika u ličnim dokumentima.
20. Izbjegavanje zijevanja
Šejtan se smije prilikom zijevanja, jer ono proizilazi iz lijenosti, usljed čega onaj ko zijeva biva nesposoban u takvom stanju izvršiti dobra djela na najpotpuniji način. Od Ebu‐Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah voli kihanje, a mrzi zijevanje. Zato, kada neko kihne i zahvali Allahu, musliman koji ga čuje treba da mu zaželi dobro. Zijevanje je od šejtana, i zato neka ga umanji koliko može. Kada neko prilikom zijevanja kaže «0h» šejtan mu se smije.» (Bilježi ga Muslim, 2113.)
S toga, kada neko zijeva neka stavi ruku na svoja usta. Prenosi Ebu‐Seid El‐Hudri, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas zijeva neka stavi ruku na usta, jer šejtan ulazi tom prilikom.” (Bilježi ga Muslim, 2114.)
Hafiz Ibn‐Hadžer, rahimehullah, je rekao: “Postoji mogućnost da se misli na stvarni ulazak, jer, iako šejtan kola kroz čovjeka kao što kola krv, ne može mu nauditi sve dok spominje Allaha, dželle šanuhu. Onaj koji zijeva, dok to radi ne spominje Allaha, tako da šejtan u tom trenutku ima priliku za stvarni ulazak u njega. Međutim, postoji mogućnost da se misli na mogućnost ulaska, jer da bi se ušlo negdje treba biti u mogućnosti to izvršiti.” (Bilježi ga Muslim, 2112.)
Nevevi u komentaru Muslimovog «Sahiha» kaže:»Kažu učenjaci: “Umanjivanje zijevanja i stavljanje ruke na usta tom prilikom, naređeno je s ciljem da šejtan ne postigne ono što želi, od ružnog izraza lica, ulaska u usta i ismijavanja onoga koji zijeva”.» (Bilježi ga Muslim, 2104. Buharija, 5960.)
21. Izbjegavanje žurbe
Prenosi se od Abdul‐Muhejmina b. Abbasa b. Sehla, od njegovog oca, od njegovog djeda, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Smirenost je od Allaha, dželle šanuhu, a žurba je od šejtana.”
Čovjek prilikom žurbe čini mnoge stvari zbog kojih se kasnije cijeli život kaje. Razlog tome je što žurba ne dozvoljava čovjeku da razmišlja o mogućim posljedicama i spriječava ga da donosi odluke koje odgovaraju Allahovim propisima.
