Razne & Predaje

Rznica mudrosti Hasana el-Basrija

Umirite samo kao muslimani! (Ali Imran, 102)

Ljudi, ja vam dajem savjet, a nisam ništa bolji od vas, niti ispravnije od vas u životu postupam. I ja sam sebi nasilje činim jer ne vladam svojim nefsom, niti ga nagonim na izvršavanje dužnosti prema njegovom Stvoritelju i Gospodaru. Ali kada vjernik ne bi drugom vjerniku savjete davao dok sebe ne uredi, nestalo bi upućivača, umanjio bi se broj onih koji opominju i ne bi ostao niko ko bi pozivao ka Allahu, dželle ša’nuhu, i u ljudskim srcima obljubivao ljubav prema Njemu.

A ne bi niko ni od grijeha sprječavao. Život je, međutim, u druženju sa učenim i znanim i u međusobnom opominjanju. Za pobožne je život u tome. Zato prisustvujte sijelima na kojima se čuju opomene i čuvajte ta sijela kako bi se uvijek mogla čuti riječ opomene.”
„I bojte se Allaha dželle ša’nuhu onako kako je naređeno!
Umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran, 102)“
Nemoć intelekta, nizina imana, skučenost insana.

Na razne načine i kroz mnoge situacije insan dođe u priliku da svojim postupcima bude hajvan. To su neki ispiti, kušnje koje nemaju veze sa porijeklom,
One imaju veze sa ličnošću, sa odgojem, moralom, naravi, vjerom.
Može insan biti šta poželi, šta sebi umisli…ali ako nema islamijet u sebi i bogobojaznost, džaba mu sve. Čuvena granica islamijeta i džahilijeta. Nema prikolica, šlepa, prikrivanja, upakivanja, kukavičjih jaja, žalopojki… Nažalost, vještice lete na metlama, jezici gomilaju laži.

Na koji način dokazati insanu da je neko djelo, postupak haram, poguban, uništavajući?!
Allah Uzvišeni nam u Kur’anu spominje takve primjere kako bi skrenuo pažnju insanima da se vladaju bogobojaznošću a ne „srčanoj opredjeljenosti“. Ako poredamo te i takve primjere, ne možemo a da ne napravimo crtu između insanijeta i hajvanijeta.

Uputa, razum i pamet argument protiv insana. Svako nepodređivanje odredbama Allaha, azze we džell, znači nepokornost i griješnost,
ma kakvo opravdanje pokušaja upakivanja harama u halal i potrebu bilo.

Jedna od jako važnih stavki u skretanju pažnje Gospodara insana obraćanjem insanima jeste lažni govor, lažni iskaz, lažno svjedočenje, potvaranje…
Primjer nam očito pokazuje težinu pogubnosti uvrštavanje u istom ajetu (kontekstu) mnogoboštvo i lažan govor.

„I klonite se kumira poganih i klonite se lažnog govora!“ (Hadždž, 30.)

„Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže!“ (Gafir, 28.)
Princip življenja i ponašanja oslikan u hadisu. Oni koji žele nadomjestiti svoje mahane i svoje grijehe na tuđi račun, smišljajući laži, šireći lažne informacije i sumnje kao argumente, iskazuju svoju nizinu imana i insanijeta spuštajući se ispod nivoa hajvana. To su iskompleksirani insani koji davajući lažne informacije i iskaze žele opravdati sebe i svoje ogledalo stanja, misleći time da će se izdići iz jadnosti i nemoći svoje zbilje koja je duboko urezana u nj. Čuvajmo se i ukazujmo na te i takve, jer njihov govor je šerr, mržnja, zavist, bolest, šizofrenija!!!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Težite za istinom, a kada vidite da je u njoj propast – tada je u njoj spas, i klonite se laži, a kada vidite da je u njoj spas – tada je u njoj propast!“ (Mekarimil-ahlak, 137.)

Kao što rekosmo, niz je poređenja insanima radi ibreta, radi uzimanja pouke da se ide stazom istine a ne laži. Evo pouke vrtlarima laži da znaju kojim cvatom cvate njihova bašča i kolika je razgranatost njihovih dijela, tj nedjela…

Jezid b. Mejsereh kaže: „Laž navodnjava granu svakog zla, isto kao što se vodom navodnjava bilje!“
U kontekstu posta, obzirom da idemo i u susret mubarek mjesecu Ramazanu, treba imati na umu:
Ubejde el-Selmani je rekao: „Dvije stvari kvare post: gibet-ogovaranje, i laž!“ (el-Samt, 179.)
Kao i sva stanja, imaju svoje sebebe. Takav je primjer odraza nutrine onih koji lažu. Jasna poruka i dijagnoza, zapravo klasifikacija insana…
Hasan, radijallahu anhu, je rekao: „Laž je zbir cjelokupnog nifaka i licemjerstva!“
I ponovo, iznova primjeri pogubnosti laži oslikana u odrednici vječnosti patnje…
Ša’abi je rekao: „Ne znam šta više baca ljude u džehennem – laž ili cicijaštvo!“
Enes ibn Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, alejhisselam, jednom prilikom okupljenim ashabima održao sljedeći govor:
”O ljudi, kao da je smrt na ovome svijetu nekom drugom, a ne nama propisana.
Kao da je istina na ovom svijetu nekom drugom, a ne nama naređena.
Kao da su oni sa kojima se na samrti opraštamo putnici koji će se uskoro vratiti. Mi ih ostavljamo u njihovim grobovima, a njihovu zaostavštinu koristimo kao da ćemo poslije njih vječno živjeti. Zaboravljamo svaku opomenu. Osjećamo se sigurnim od svake nesreće.
Blago onome ko se zabavi svojim mahanama, pa ne istražuje mahane drugih ljudi.
Blago onome ko dijeli svoj imetak stečen na pošten način, ko sjedi sa učenim i mudrim ljudima i ko se druži sa siromašnim i ubogim svijetom.
Blago onome ko ima lijepu narav i čistu savjest i od čijeg zla su sigurni drugi ljudi.
Blago onome ko dijeli višak svog imetka, ko se suzdržava suvišnog govora i
ko se drži sunneta i čuva novotarija u vjeri.”
Iskružimo nečist, pometimo nered koji nam se želi servirati pod čistotu i red!
„I bojte se Allaha dželle ša’nuhu onako kako je naređeno! Umirite samo kao muslimani!”
(Ali Imran, 102)

Učimo o Islamu
Back to top button