Uzvišeni Allah, objavio je u Kur’anu: ”Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobit ćete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (Ali Imran, 185.)
”Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.” (Lukman, 34.)
Osim što je smrt nepobitna činjenica i istina koju niko ne može zanegirati i od koje niko ne može pobjeći, Allah, dželle šanuhu, upozorava nas u Kur’anu na još jednu istinu vezanu za smrt, a to je da smrt dolazi iznenada i da ni jedan čovjek ne zna uzrok svoje smrti, vrijeme svoje smrti, mjesto svoje smrti i dužinu svoga života.
Mi vjerujemo u smrt i znamo da će svaka duša smrt okusiti, znamo da je Allah učinio da je jedna od karakteristika smrti kojoj svakodnevno svjedočimo, da čovjeka probudi iz nemara, samoobmane i opijenosti dunjalukom i njegovim prolaznim blagodatima, da ga podsjeti na svemoć Uzvišenog Allaha, ali je smrtni čas Allah sakrio od nas, zašto?
Islamski učenjaci su spomenuli mnogobrojne mudrosti skrivanja smrtnog časa, a mi smo za ovu priliku izdvojili, po nama, najinteresantnije i najpoučnije.
Allah, dželle šanuhu, prikrio je trenutak smrti, kako bi je čovjek mogao očekivati svakog trenutka. Kad god ga dunjaluk obmane, kad god se, zbog svog bogatstva, pozicije i ugleda, učini neovisnim, sjeti se da bi mogao napustiti ovaj svijet nakon sat vremena ili nakon nekoliko sati, pa se vrati iz svoje samoobmane, napusti taštinu i vrati se Svemogućem Allahu.
I budući da mu smrt može doći svakog trenutka, uvijek mu je na umu, jer zna da nakon smrti više nema povratka na dunjaluk, niti mogućnosti da popravi svoje stanje, kao što je rečeno: ”Kad čovjek umre, njemu je već nastupio Sudnji dan.” Tj., on je svoj život i svoju misiju na dunjaluku završio i sad ga čeka težak obračun na Sudnjem danu pred Allahom, dželle šanuhu.
Stoga, pametan čovjek jednim okom gleda na dunjaluk a drugim na Ahiret. Jer, ako počini grijeh, ne zna hoće li mu Allah produžiti život i ne zna hoće li imati vremena za pokajanje, ili će mu možda smrt doći u trenutku dok čini grijeh, pa neće imati vremena za tevbu i kajanje. To isto važi i za činjenje dobrih djela.
Ako bi čovjeku bio poznat trenutak smrti, onda bi on odgodio dobra djela za kraj života. Međutim, Allah, dželle šanuhu, želi da čovjekova dobra djela traju i da ih čini kroz cijeli svoj život, pa je sakrio od njega trenutak smrti da bi čovjek stalno činio dobra djela, kako ga smrt ne bi iznenadila. I sve dok čovjek ne zna kada će se sresti sa Uzvišenim Allahom, on će činiti dobra djela i koristiti priliku da učini sve što može od dobra, a to žurenje u činjenju dobrih djela bit će od koristi ne samo njemu, već i cijeloj zajednici u kojoj živi i radi.
Da je Allah, dželle šanuhu, svakog od nas upoznao sa trenutkom njegove smrti, onda bi čovjek imao mogućnost da čini grijehe i zulum koliko hoće, da radi šta hoće, te da se onda, mjesec dana prije smrti pokaje i čini dobra djela kako bi zaslužio oprost grijeha i vječni Džennet. Takvo stanje i takva mogućnost bi oduzeli životu smisao i mudrost.
Dakle, čovjekov odnos i veza sa Sudnjim danom razlikuje se prema različitim životnim fazama. U ovom dunjalučkom životu čovjeku je skriveno sve ono što će se dogoditi na Sudnjem danu. Kada umre, neke stvari i stanja mu se otkriju, a neke mu i dalje ostaju skrivene, a kada bude proživljen na Sudnjem danu, tada će sve sa sigurnošću saznati i postat će mu u potpunosti jasna suština života i smrti.
Molimo Svemogućeg Allaha da naš život bude u znaku pokornosti
Allahu i dobrih djela, da naša najbolja djela budu ona sa kojima ćemo smrt dočekati, a naš najsretniji dan, dan susreta sa Allahom, dželle šanuhu. Amin!
