OBAVEZA ČUVANJA EMANETA
وَأَخْبَرَنَا أَبُو الْحُسَيْنِ بْنُ بِشْرَانَ ، حَدَّثَنَا أَبُو جَعْفَرٍ مُحَمَّدُ بْنُ عَمْرٍو الرَّزَّازُ ، ثنا عَبَّاسُ بْنُ مُحَمَّدٍ ، ثنا طَلْقُ بْنُ غَنَّامٍ النَّخَعِيُّ ، ثنا شَرِيكٌ ، وَقَيْسُ بْنُ الرَّبِيعِ ، عَنْ أَبِي حُصَيْنٍ ، عَنْ أَبِي صَالِحٍ ، عَن أَبِي هُرَيْرَةَ ، أَنّ النَّبِيَّ صلى الله عليه وسلم ، قَالَ : أَدِّ الأَمَانَةَ إِلَى مَنِ ائْتَمَنَكَ ، وَلا تَخُنْ مَنْ خَانَكَ.
Prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Čuvaj emanet onom ko ti ga je povjerio i nemoj iznevjeriti onog ko te je iznevjerio.”[1]
Značenje manje poznatih riječi:
emanet – sve ono što je povjereno na čuvanje od imetka, tajni i slično
Biografija ravije:
Biografija ovog ravije je spomenuta u komentaru petog hadisa.
Kratki komentar hadisa:
Naređuje Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu da se čuva emanet i preda njegovom vlasniku. Emanet obuhvata ono što je posuđeno (‘arija), ono što je dato na čuvanje (vedia’) i slično. Emanet ima veliko mjesto u islamu, on je pohvalna osobina kojom treba da se okiti svaki musliman.
Ako je osoba povjerljiva, poštuju ju je ljudi i svi imaju u nju povjerenja, a isto tako, ta plemenita osobina mu daje ugled u porodici i rodbini. Učitelj koji savjesno obavlja svoju obavezu smatra se povjerljivim, Allah mu zahvaljuje na radu a takođe su mu zahvalni i svi ljudi, i učenik koji izvršava svoje zadatke i čuva imetak, tajnu ili čast koje su mu povjerene, smatra se povjerljivim i zaslužuje svaku pohvalu. A onaj koji porekne i zataji povjereni emanet i ne vodi brigu o onom što mu je dato na čuvanje, bilo da je to imetak, tajna ili čast, zaista će ga to odvesti u propast i poniženje na dunjaluku. Pa ako je bio službenik biće otpušten iz službe, a ako je bio trgovac napustiće ga ljudi i neće imati povjerenja u njegovu trgovinu.
Zbog toga, treba svaki musliman da je povjerljiv u imetku koji su mu dali ljudi, tako što će ga čuvati da se ne izgubi ili ne pokvari. I treba da vodi računa o tajnama i časti koji su mu povjereni, te da se ophodi prema ljudima onako kako vole da se oni prema njemu odnose, jer nema imana onaj ko nema emaneta.
Pouke hadisa:
Vadžib je da se povjereni emanet vrati njegovom vlasniku.
Zabranjeno je da se pronevjera uzvrati pronevjerom.
[1] Ebu-Davud (2/290), broj 3535, poglavlje: Čovjek koji uzima svoje pravo iz tuđeg imetka koji je pod njegovom upravom, i Tirmizi (3/564), broj 1264, i kaže: “Ovaj hadis je hasen garib.”
