Hutbe & Dersovi
Featured

Budi najsretnija duša…

Budi na istini pa makar sam bio!

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova i neka su najljepši i najpotpuniji blagoslovi na našeg Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu i na sve njegove ashabe, amin. U vremenu u kome živimo vidimo da je cijelo čovječanstvo u velikoj potrazi za duševnim mirom, za smirajem. Sve više ljudi tragaju za nečim što će ih spasiti depresije, brige, potištenosti, tuge. Nešto što će im pomoći kada im je teško i kada ih zadesi neka nevolja ili iskušenje…

Danas ću vam spomenuti nešto nevjerovatno. Nešto što je uzrok hrabrosti i svakog zadovoljstva, nešto što odagnava brige i tjeskobu u prsima i svaku uznemirenost. Nešto čime se postiže duševni smiraj i zadovoljstvo u svakodnevnom životu. Nešto čime se otklanja zavist i zloba iz čovjekovog života. Svako ko ojača ovu osobinu u svom srcu, živjet će kao najhrabrije i najuspješnije stvorenje u svakom pogledu. U svom znanju, trgovini, svojim dunjalučkim poslovima, svom braku, svom potomstvu, bit će najuspješniji u svemu. Znate li o čemu se radi? Radi se o šestom imanskom temelju. Koji je to temelj?

To je vjerovanje u kader – Allahovo određenje. Šta znači vjerovanje u kader – Allahovo određenje? To znači da smo ubijeđeni i vjerujemo da Uzvišeni Allah zna ono što je bilo i ono što će biti, da je sve to kod Allaha zapisano, da je Uzvišeni Allah tako htio da bude i da je to Allah odredio prije nego što smo stvoreni. Prije nego su sva stvorenja stvorena. Sve je to lijepo poredano, uređeno, prisutno. Zbog čega onda da brinemo, zbog čega da mislimo da je sve protiv nas, zbog čega sebe opterećujemo mislima: „Da sam uradio tako bilo bi tako, da je bilo tako bilo bi ovako?“ Radi toga, onaj koji čvrsto vjeruje u kader ne osvrće se pozadi već uvijek ide naprijed, uvijek se uzdiže, uvijek napreduje, uvijek je visoko. Dok onaj koji ne vjeruje u Allahovo određenje – kader uvijek je neraspoložen, uvijek mu šejtan došaptava: „Da si uradio tako, da je bilo tako…“ Svako ovo “da sam” čovjeka vraća unazad, a ono što je već prošlo nije ga moguće vratiti, završeno je. Ono što je prošlo – prošlo je i nema mu povratka i nije nikako drugačije moglo biti.

Čak nemuslimani, kršćani i Jevreji, lično svjedoče nešto nevjerovatno, kažu: „Kada bi Zapad povjerovao u kader, zasigurno bi se zatvorile sve duševne i psihijatrijske bolnice. Sve bi se pozatvarale. Ali je upravo razlog tih bolesti nevjerovanje u kader – Božije određenje.“
Ispričat ću vam jednu nevjerovatnu priču iz knjige Pustinjski vjetrovi, čiji je pisac jedan evropski orijentalista, koji je otišao u Sjevernu Afriku – Maroko, Alžir, Libiju, dakle otišao je usred ogromne pustinje. Otišao je tamo prije stotinu godina i živio sa njima sedam godina.

Napisao je svoju knjigu i kaže u njoj doslovce: „Živio sam u dunjalučkom džennetu. Vidio sam nešto nevjerovatno kod njih. Nikad nisu potišteni. Niti su zabrinuti. Niti osjećaju tegobu u prsima. Šta god ih zadesi od nedaća i iskušenja kažu: ‘Ovo je Allahovo određenje i odredba. Povjerovali smo i vjerujemo u Allahovo određenje.’ Jednog dana je puhao nevjerovatno jak vjetar, vrela oluja, od koje mi je drhtalo cijelo tijelo i umalo da nisam poludio od panike. Stoka i usjevi su im bili uništeni. Kada se smirila i nestala ta snažna oluja, ustao je vođa njihovog plemena i obratio se ljudima rekavši im: ‘Hvala Allahu Uzvišenom! Mogli smo da ostanemo bez igdje ičega i da izgubimo sve što smo posjedovali. Ali obradovat ću vas da nam je preostalo otprilike četrdeset posto naše stoke, a to je ogromna blagodat od Uzvišenog Allaha! Zahvalni smo Allahu na onome što nam je odredio i propisao i u ovih četrdeset posto što nam je preteklo je bereket.’“

Kaže dalje ovaj pisac: „Zatim su požurili da zakolju sitne ovce koje su još uvijek bile žive plašeći se da ne uginu, pa su ih zaklali i napravili gozbu i radovali se, a ja sam se iščuđavao kako se mogu uopće radovati i biti zadovoljni i pitao sam se kakav je ovo lijep život koji oni žive. Nakon nekoliko dana krenuli smo na određeno putovanje autom. Ja, vođa plemena i još nekoliko ljudi i odjednom nam je pukla guma, pa sam pobjesnio. Zbog čega? Zbog toga što nisu imali rezervnu gumu.

Uhvatila me je panika, a oni su mi rekli: ‘Zbog čega paničiš?’ ‘Kako ćemo sada da nastavimo kroz pustinju, guma nam je pukla, a vi nemate rezervnu’, rekoh. Opet su mi rekli: ‘Nemoj da paničiš, brate naš, nemoj da se brineš, ovo je normalna stvar, dešava se.’ Mislili su da sam ja musliman, jer sam živio sa njima, imali smo zajedničku stoku i često sam klanjao sa njima. Nastavili su mi govoriti: ‘Nemaš koristi od te panike, niti će ti to pomoći. To je jednostavno Allahova odredba i tako je moralo da se dogodi.’ Nastavili smo put autom na tri točka sve dok nam nije i goriva nestalo. Pa sam se naljutio i pobjesnio. Šta sad? Pa su rekli: ‘Elhamdulillah, ovo je također Allahova odredba, nestalo gorivo – nestalo.’ Rekao sam im: ‘Dobro, a šta ćemo sad?’ Rekli su: ‘Ići ćemo pješice, nećemo se predati i sjediti.’ I nastavili smo ići pješice sve dok nismo stigli u to mjesto u koje smo krenuli.

Sedam godina je živio sa njima, a nakon toga se vratio i napisao svoju knjigu u kojoj kaže: „Živio sam u dunjalučkom džennetu.“ „Kada bi Zapad povjerovao u kader i predao se Božijem određenju, sve bi se psihijatrijske bolnice pozatvarale i prestali bi koristiti lijekove kojima se liječe od tih duševnih bolesti“, rekao je ovaj pisac.
Ljudi ne razumiju šta znači vjerovanje u Allahovu odredbu i kader i koja je to blagodat.

Zato, prvo što je pokušao Zapad nametnuti muslimanima jeste ubjeđenje da je vjerovanje u kader nazadno i da to prouzrokuje zaostalost, udaljavanje od civilizacije i tome slično, zato što oni znaju da oni koji vjeruju u Allahovo određenje čine najviše dobra i da su oni najhrabriji ljudi koji nikada ne mogu biti poraženi, zabrinuti i uznemireni. I nećete naći nijednog, ama baš nijednog ko je vjerovao u kader, a da je počinio samoubistvo, ili da je ubio nekog drugog, zato što on zna da je to što ga je zadesilo od nedaća i iskušenja Allahova odredba.

I isto tako je ubijeđen da ne treba zaviditi nikom na blagodatima, jer mu je te blagodati podario Uzvišeni Allah i to je Njegova odredba. Takav insan nikada ne paniči i ne plaši se nikakve bolesti jer zna da je to sve određeno prije nego što se dogodi. Takav se ne plaši nikog od stvorenja jer zna da stvorenja ne posjeduju ni korist ni štetu, niti je smrt u njihovim rukama, niti su život i proživljenje u njihovom vlasništvu, apsolutno ništa nije u njihovim rukama.

Muhammed Et-Tusi, koji je bio od velikih učenjaka, odgajatelja, kada je zatvoren u ćeliju ostali učenjaci su otišli i pokušali da ga oslobode, pa im je on rekao: „Ne činite to! Onaj s čijom dozvolom sam zatvoren je Allah i Njegovom dozvolom ću biti izbavljen odavde.“ Zato onaj koji vjeruje u Allahov kader zna da su stvorenja samo sredstva i oni su poput perja u vazduhu, nije u njihovim rukama ništa i nisu u stanju išta učiniti, osim ako to Allah odredi.

Zato znaj da te ništa neće zadesiti osim onoga što ti je Allah već propisao i odredio da ti se dogodi prije nego si rođen. I nije moguće da ti dođe čak ni opskrba osim ona koju ti je Allah propisao i odredio. I ne može se nad tobom nadviti nijedna nedaća niti bolest osim onoga što ti je Allah propisao i odredio. I sve što ti se dogodi znaj da je to u tvoju korist, čak iako to ostavi neke posljedice na tebe ili tvoj imetak, to je sve Allahova odredba, samo što ti ne znaš mudrost toga.

Zato nas je Poslanik a.s. obavijestio da Allah ništa ne propiše i odredi, a da u tome nema neka korist. Muhammed a.s. veli da „u iman spada i to da ne optužuješ svoga Gospodara zbog nečega što je odredio“. Nemoj optuživati svoga Gospodara. Allah ti nije propisao i odredio osim nešto u čemu je korist za tebe. Neće ti Allah propisati ništa od čega nećeš imati bar neke koristi, ali pojedini ljudi ne shvataju i ne razumiju osim ono što vide svojim očima. Ne shvataju posljedice, ne razumiju sudbinu stvari, ne razmišljaju o tome da im se to nije dogodilo, dogodilo bi im se nešto još veće i teže.

Zbog toga onaj koji vjeruje u Allahov kader zna da se iza svake nedaće krije neko dobro. Iza svakog iskušenja krije se i olakšanje i iza svakog iskušenja stoji veliko dobro i korist za čovjeka, naravno ukoliko bude vjerovao u Allahovu odredbu i ono što mu je propisao i ukoliko bude slijedio ono što mu je Allah naredio. U vjerovanju u kader je ogromna korist za čovjeka. Vjerovanje u kader je razlog čovjekovog zdravlja, smirenosti, prosperiteta. Vjerovanje u kader je razlog otklanjanja svih čovjekovih strahova, razlog hrabrosti, međutim gdje su oni koji istinski vjeruju u kader?

Ljudi često misle da je cijeli svijet prepušten samome sebi i da se stvari događaju slučajno. Nije tako, braćo. Univerzum je uređen, veličanstven. Onaj Koji je stvorio univerzume, poredao ih je na najbolji mogući način tako da nije moguće da se dogodi ništa osim uz Njegovu odredbu i dopuštenje, uz Njegovu volju i sve je to uređeno na najljepši način. Možda se tebi i meni nešto učini da je to velika šteta, ali to ustvari bude veliko dobro za nas, a da mi to i ne znamo.

Misliš za nešto da je iskušenje i nedaća, a to bude Allahov dar prema tebi. Nešto ti se učini loše, a ono ispadne dobro. Misliš za nešto da će to biti uzrok tvojih briga i umora, a ono bude dobro za tebe jer mi doista ne znamo, a Allah Uzvišeni zna. Zato čvrsto vjerujmo u Allahovu odredbu. Onda kad ti i ja budemo čvrsto vjerovali u Allahovu odredbu, bit ćemo uvijek smireni i spokojni tokom cjelokupnog našeg života i u svim našim životnim putovanjima.
Molim Allaha da nam podari čvrsto vjerovanje i dobročinstvo, bogobojaznost i svaku korist. I neka su najljepši i najpotpuniji blagoslovi na našeg poslanika Muhammeda s.a.v.s, na njegovu časnu porodicu i na sve njegove ashabe. Amin ya Rabbel alemin.

Tekst preveo: Ammar-ef. Nuhambašić

Učimo o Islamu
Back to top button