Priredio i prilagodio Safet Suljic…
DEDŽDŽALOVO ISKUŠENJE (FITEN)
Iskušenje zvano Dedždžal je najveće iskušenje od vremena kad je Allah, azze ve dželle, stvorio Adema, alejhi selam, pa do dana Sudnjega. To stoga što će mu Allah dati veličanstvenu moć nadnaravnosti koja će zapanjiti i zateći razum. Spominje se da će sa njim biti džennet i vatra. Njegov džennet je vatra a njegova vatra je džennet. Sa njim će biti rijeka vode, brdo hljeba, naredi će nebu kišu pa će pasti, a zemlji bilje pa će niknuti, slijedit će ga zemaljske riznice, putovat će zemljom strahovitom brzinom poput kišnog oblaka nošenog vjetrom… i druga neprirodna dešavanja. O svemu tome govore vjerodostojni hadisi od kojih je i onaj koji bilježi Muslim od Huzejfe, radijjallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dedždžal je ćorav u lijevo oko, kovrdžave kose, sa njim je džennet i džehennem, njegova vatra je džennet a njegov džennet je vatra. (Muslim, 18/60-61).
Također, Muslim od Huzjfe bilježi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Znam ja šta će imati Dedždžal, imaće dvije rijeke koje teku, jednu bijelu a drugu rasplamsanu od vatre. Ko ugleda jednu od njih neka uđe u onu koju vidi kao vatru, neka se sagne, prodrma glavom i napije se, to je zaista hladna voda. (Muslim,18/61). U hadisu Nevvas Ibn Sem'ana u kojem se spominje Dedždžal, se prenosi da su ashabi rekli: Allahov Poslaniče, koliko će boraviti na zemlji? Četrdeset dana: Dan kao godina, dan kao mjesec, dan kao sedmica, a ostali dani poput naših dana. Rekoše: Kojom brzinom će se kretati zemljom? Poput kišnog oblaka nošenog vjetrom, odgovori on.
Doći će među narod, pozvati ih i oni će mu povjerovati i odazvati mu se, naredit će nebesima i kiša će pasti, naredit će zemlji i niknut će bilje, vratiće im se stoka sa ispaše na kraju dana nahranjena i sa mnogo mlijeka. Potom će doći narodu i pozvati ih a oni će odbiti njegov poziv pa će on otići od njih. Postaće siromašni bez igdje ičega.
Proći će pored ruševine pa će joj reći: Izbaci svoju riznicu blaga pa će ga blago slijediti kao pčele roj. Potom će pozvati mladića punog mladalačke snage, udarit će ga sabljom i prepoloviti na dva dijela. Onda će ga ponovo pozvati a on će doći ozarena i nasmijana lica. (Muslim, 18/65-66). U Buharinoj predaji od Ebu Seid El-Hudrija, radijjallahu anhu, stoji da je ovaj čovjek kojeg će Dedždžal pogubiti od najboljih ili najbolji čovjek. Doći će pred Dedždžala iz Poslanikovog grada, Medine i reći mu: Svjedočim da si ti Dedždžal o kojem nas je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Dedždžal će reći: Kad bih ubio a potom oživio ovog čovjeka da li biste sumnjali u mene? Ne bismo, rekoše. Pa će ga ubiti a potom oživiti a čovjek mu reče: Tako mi Allaha, sad mi je još jasnije ko si ti. Dedždžal će htjeti da ga ponovo ubije, ali neće to moći učiniti. (Buhari, 13/101). Spomenuli smo predaju Ibn Madže od Ebu Umame ElBahilija, radijjallahu anhu, u kojoj Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o Dedždžalu kaže: „Od njegove smutnje je i to da će reći beduinima (seljacima): Kada bih oživio tvog oca i majku bi li posvjedočio da sam ti ja gospodar? Svakako da bih, reče. Pa će dva šejtana u liku oca i majke progovoriti: O sinko moj, slijedi ga, zaista je on tvoj gospodar.“
ZAŠTITA OD DEDŽDŽALOVOG ISKUŠENJA Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je usmjerio Ummet onom što će ih sačuvati od iskušenja Mesiha Dedždžala. Ostavio je svom Ummetu jasan i vidljiv put, put čija je noć jasna kao dan i sa kojeg ne skrene niko osim onog ko je propao. Nije ostavio dobro a da nije na njega ukazao niti je ostavio zlo a da nas nije na njega upozorio. Od onoga na šta nas ja upozorio je i iskušenje Dedždžala jer je to najveća smutnja sa kojom će se sresti njegov Ummet do Sudnjeg dana. Svaki poslanik je upozoravao svoj Ummet na ćoravog Dedždžala a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je posebno povećao opomenu i upozorenje. Allah, azze ve dželle, mu je pojasnio mnoga svojstva Dedždžala kako bi upozorio svoj Ummet.
On će se, bez ikakve sumnje, pojaviti baš u ovom Ummetu jer je on posljednji Ummet a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, pečat poslanika. Ovo su samo neke od smjernica Poslanikovi kojima je Mustafa, sallallahu alejhi ve sellem, usmjeravao svoj Ummet kako bi se spasio od ovog strašnog iskušenja od kojeg i mi molimo Uzvišenog Allaha, azze ve dželle, da nas sačuva i podari nam utočište: 1. Čvrsto pridržavanje islama, naoružavanje oružjem imana poznavanjem Njegovih imena i svojstava u kojim nema Njemu sličnih.
Neka svako zna da je Dedždžal čovjek koji jede i pije a Allah je uzvišen od toga, Dedždžal je ćorav a Allah, azze ve dželle, nije i niko neće vidjeti svoga Gospodara dok ne umre a Dedždžala će vidjeti ljudi kad se pojavi, oni koji su mu povjerovali i oni koji su ga zanijekali. 2. Stalno tražiti utočište od Dedždžalovog fitneluka a posebno to činiti u namazu o čemu postoje brojni vjerodostojni hadisi: Hadis kojeg bilježe dva šejha i Nesa'i od Poslanikove supruge radijjallahu anhu: „Zaista je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu u namazu: Gospodaru moj, utječem Ti se od kaburskih patnji i od iskušenja Mesiha Dedždžala…“ (Buhari, 2/317)
Buhari bilježi od Mus'aba koji kaže da je Sa'ad naređivao pet stvari koje je čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ih naređuje, od tih pet stvari je… i od Tebe tražim zaštitu od kušnje dunjaluka (misli se na kušnju Dedždžala). (Buhari, 11/174). Reći «dunjaluk» a misliti na Dedždžala je jasan pokazatelj kako je Dedždžal najveće moguće iskušenje na dunjaluku. (Fethul Bari, 11/179).
Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Kada neko od vas, učeći Ettehijatu, prouči šehadet neka traži zaštitu od četvero, neka kaže: Gospodaru, zaista kod Tebe tražim utočište od džehennemske kazne, kaburske patnje, kušnje oživljenja i smrti i od zla iskušenja Mesiha Dedždžala. (Muslim, 5/87). A imam Tavus je zahtijevao od svog sina da ponovi namaz ako ne bi proučio ovu dovu. (Muslim, 5/89) Ovo je dokaz velike želje prvih muslimana da svoju djecu nauče ovoj vrijednoj dovi. Sefarini kaže: Neophodno je da svaki alim usadi hadise o Dedždžalu u srca djece, žena, muškaraca… spominje se da će prethoditi njegovoj pojavi zaborav njegovog spominjanja sa minbera.
(Medžmeu zzevaid ve menbeul fevaid, 7/335) Do njegovih riječi: Posebno u ovom vremenu prepunom fitneluka, iskušenja, vremenu u kojem su iščezli znakovi Sunneta, Sunnet je postao kao novotarija a novotarija šerijat koji se slijedi, a mi snage ni moći nemamo osim kod Allaha Uzvišenog. (Levamiul envaril behijje, 2/106-107) 3. Učiti napamet ajete iz sure Kehf. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio učenje sure Kehf pred Dedždžalom a u nekim predajama kraj sure Kehf, odnosno prvih i zadnjih deset ajeta.
Od zabilježenih hadisa o tome je i hadis Muslima od Nevvas Ibn Sem'ana: „…ko od vas doživi njegov dolazak neka mu prouči početak sure Kehf.“ (Muslim, 18/65) Muslim također bilježi od Derda'a, radijjallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Konapamet nauči prvih deset ajeta sure Kehf sačuvao se Dedždžalovog iskušenja.“ Muslim veli: „Šu'be kaže: Sa kraja sure Kehf a Hemam kaže: Sa početka sure Kehf.“ (Muslim, 6/92-93)
Nevevi kaže: Razlog tome je mnoštvo čuda i znakova na početku sure Kehf, pa ko dobro razmisli o njima neće biti zaveden Dedždžalom, a također i kraj sure Kehf kao npr. riječi Uzvišenog: „Zar nevjernici misle da pored Mene za bogove mogu uzimati robove moje.“ (Prijevod značenja sura Sura El Kehf, ajet broj 101). Svakako je ovo posebnost sure Kehf u kojoj su preneseni hadisi u kojima se podstiče na njeno učenje, posebno petkom. Hakim bilježi od Ebu Seid El-Hudrija, radijjallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista onaj ko petkom prouči suru Kehf, ona mu osvijetli ono što je između dva petka.“ (Mustedrekul Hakim, 2/368)
Nema sumnje da je sura Kehf vrlo važna zbog veličanstvenih ajeta o stanovnicima pećine, razgovoru Musa alejhi selam, i Hidra, spomenu Zul Karnejna, gradnji ogromnog zida u zaštiti od Je'džudža i Me'džudža potvrda proživljena i mahšera, puhanje u sur, objašnjenje o propalim djelima i onima koji su mislili da su na Uputi a ustvari su bili u zabludi i sljepilu. Svaki musliman bi trebao se dobro potruditi u učenju ove sure, njenom pamćenju i ponavljanju a posebno u najboljem danu u kojem je sunce zasjalo – u danu džume namaza
