U zapadnjačkom društvu je u nekoliko zadnjih desetljeća postalo iznimno popularno proslavljanje Halloweena ili Noći vještica. Radi se o noći posljednjeg dana mjeseca oktobra (31.10), i uoči katoličkog praznika Svih svetih koji se proslavlja 1. novembra. Ime Halloween je zapravo skraćenica od All Hallow’s Eve ili Hallow Eve.
Ova se noć tradicionalno obilježava u SAD-u, Kanadi, Irskoj, Australiji, Novom Zelandu i Portoriku. Odatle se je (prije svega zahvaljući jakoj propagandi američkih medija) proširila diljem svijeta, pa se tako odnedavno proslavlja i u BiH-a i susjednim zemljama. Među onima koji proslavljaju Noć vještica je čak i onih koji za sebe kažu da su muslimani.
Nažalost, mnogi ljudi ovu noć doživljavaju samo kao bezazlenu zabavu, te nažalost nisu svjesni njene opasne okultne i paganske poruke. Porijeklo, simboli, današnji vid proslave, kostimi i maske, pa čak i sama hrana u Noći vještica, su direktno vezani za okultne običaje starih Kelta, obilježenih širkom, praznovjerjem i prizivanjem zlih duhova (džinna).
Veza praznika Svih svetih i paganskih (mušričkih) običaja
Mali broj ljudi zna da su brojni kršćanski praznici direktno preuzeti iz paganskih običaja (što priznaju i objektivni historičari ove religije). Uzrok tome možemo potražiti u pojavi da se ljudi nisu željeli ‘prekrstiti’, osim ako ne bi dobili pravo da nastave obilježavati svoje najvažnije obredne ceremonije, prepune praznovjerja, širka i crne magije.
Širenje kršćanstva je tako dovelo do asimilacije brojnih neznabožačkih običaja među kršćansko učenje i njihovo prikrivanje brojnim tzv. ‘kršćanskim’ praznicima. U biti se radilo samo o pokušaju pridobijanja neznabožačkih naroda i plemena, te se na tom polju nisu birala sredstva.
Stoga, možemo reći da je primjer Noći vještica i praznika Svih svetih sličan primjeru Uskrsa, Božića i drugih kršćanskih praznika čiji datumi i simbolika vode porijeklo upravo iz – paganizma i mušričkih običaja prošlih naroda, a ne u izvornom učenju Isaa, alejhi-s-selam, niti njegovih apostola (havarijjuna).
Blagdan Svih svetih (Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) je svetkovina u Rimokatoličkoj crkvi, a njome se slave svi kršćanski sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i oni koji to još nisu. Spomen kršćanskih mučenika, zajednički različitim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća.
Ono što je ovdje bitno istaći jeste da su se po crkvenom kalendaru, Svi sveti slavili 13.05., sve do 835. kada je, prema zahtijevu pape Grgura III. (731. – 741.) kralj Luj Pobožni premjestio ovaj praznik na 1. novembar kako bi se ‘poklopio’ s drevnim keltskim praznikom Samhain koji je označavao Novu godinu.
U vrijeme Karla Velikog blagdan Svih svetih je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. kanonskim blagdanom. Proglas o tome izdan je ‘na zahtjev pape Grgura IV. uz pristajanje svih biskupa’.
Druidi i Noć vještica
Historičari se generalno slažu da Noć vještica vodi porijeklo od jednog posebnog dana koji su slavili drevni Druidi. Druidi su bili edukovana ili sveštenička kasta drevne keltske religije. Sami Kelti su bili prvi arijski narod koji je iz Azije naselio prostore Europe. Kelti su nastanjivali sjevernu Francusku, Veliku Britaniju i Irsku. Vjerovali su u okultno, praktikovali crnu magiju, obožavali prirodu, i pridavali joj nadprirodne, animističke kvalitete. Pojedinim su drvećima i biljkama, poput hrasta i imele, pridavali veliki duhovni značaj.
U stvarnosti, postoje velike sličnosti između druidizma i današnjeg hinduizma, kao i samih Kelta i Indijaca po pitanju jezika i kulture. Keltska religija, predvođena druidima, je vjerovala u različita prirodna ‘božanstva’ i njegovala slične ceremonije i obrede slične hinduističkim. Naprimjer, indijska paganska božanstva Siva Pasupati (Bog životinja) i Savitr (Big Sunca) su slični keltskim ‘bogovima’ Cernunnosu, rogatom ‘božanstvu’ koje sjedi u yoga položaju, i Lugu ili Lugus. Poput današnjeg hinduizma, i Druidi su vjerovali u reinkarnaciju, i transmigraciju duša, tj. vjerovanju da se ljudi mogu u drugom životu preobratiti u životinjski oblik.
Praznik Samhaina i Noć vještica
Kao što smo istakli, po crkvenom kalendaru je papa Grgur III. (731. – 741.) premjestio praznik Svih svetih na 1. novembar kako bi se ‘poklopio’ s drevnim keltskim praznikom Samhain. O čemu se tu radi? Samhain je bio najvažniji bog keltskih plemena, bog Sunca, i gospodar Smrti. Bukvalan prijevod njegova imena sa staro-irskog jezika je „kraj ljeta“. Kelti su slavili 1. Novembar (današnje Sisvete) kao početak nove godine, a proslava je bila posvećena upravo Samhainu.
Budući da je smješten između jesenjeg ekvinocija i zimskog solisticija, Samhain je postao važan praznik iz više razloga – vješticama je predstavljao novu godinu, najavljivao prve dane zime i dan kada vile hodaju zemljom i pomažu pripremi zimnice. Stari Kelti, Egipćani i Meksikanci su ovaj dan slavili kao Dan mrtvih, a slavljen je i kao praznik reinkarnacije – pokazivao je nedostatak Sunca (božanstva) i najavljivao njegovo skoro reinkarniranje za vrijeme zimskog solisticija. U astrologiji, praznik Samhain označava izdizanje Plejada.
Sa dolaskom Rimljana, praznik dobija stalni datum, a prema novom vjerovanju Samhain, crni bog lova, biva identificiran sa Plutonom, rimskim bogom podzemlja. Vjerovalo se da on svake godine na Noć mrtvih (31.10) preuzima vlast nad svijetom ubivši srndaća, boga Sunca, a boginju vegetacije (Persefonu), odvodi u podzemlje, gdje ona do proljeća bdije nad mirujućim sjemenkama, usnulim životinjama i dušama mrtvih. U toj noći su se simbolično gasile sve vatre u ognjištima, vjerovalo se da mrtvi posljednji put dolaze na ovaj svijet, pa su jedni na pragovima svojih kuća ostavljali hranu, a drugi su ostavljali izdubljene repe, cvekle ili krompir sa upaljenom svijećom kako bi se griješne duše uplašile, a dobre našle put kući. Samhain se smatra i za vrlo moćnu noć za sve magijske obrede – tarot, proricanja budućnosti, seksualne magije, itd.
Nekoliko dana prije Noći vještica, mladi bi dječaci obilazili komšiluk, moleći za materijal kojim bi pravili velike lomače, za koje se vjerovalo da tjeraju zle duhove, te podmlađuju i vraćaju život Suncu. Sve do novijih vremena, takve su lomače Škoti nazivali Samhnagan, evocirajući uspomenu na drevni keltski festival.
Vjerovalo se da se na Noć vještica zli duhovi poigravaju s ljudima i dovode do paranormalnih pojava. Kao dio proslave, ljudi bi se oblačili u groteskne i zastrašujuće likove i plesali oko lomača, često se puta pretvarajući da ih progone zli duhovi. Takođe, donošena je hrana kako bi se duhovi ili duše umrlih koje je Samhain oslobodio osjećale dobrodošlim.
Pošto je praznik Samhain označavao i početak nove godine, važan dio ovog praznika je činilo proricanje sudbine i magijske rituale. Tako su, recimo, Druidi vjerovali da određeni oblici voća i povrća mogu pomoći da se predvidi budućnost. U istu su svrhu prinošene čak i ljudske svrhe, s cilje udobrovoljavanja zlim duhovima. Nakon što su Rimljani zauzeli Britaniju, neki od njihovih običaja su dodani druidskoj tradiciji, dok je prinošenje ljudskih žrtava zabranjeno.
Kod Druida je Noć vještica bila – noć straha. Naime, oni su obožavali zle duhove (džinne) do te mjere da su strahovali od njihove kazne ukoliko ih ne bi zadovoljili. Ukoliko u toku obrednih rituala Noći vještica duhovi ne bi bili zadovoljeni, vjerovali su da će snositi teške posljedice.
Običaji i simboli Noći vještica
Izdubljena bundeva (Jack O’Lantern)
Kada pomislimo na Noć vještica, odmah pomislimo i na izdubljenu bundevu. Običaj dubljenja bundeva zasniva se na irskoj legendi o kovaču Jacku, poznatom po njegovoj domišljatosti ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario šejtana tako što mu je ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se šejtan pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio krst, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario šejtana tako što ga je zamolio da mu doda jabuku sa stabla, a na kori stabla je brzo nacrtao krst, tako da ga šejtan ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, nije bio primljen u Raj zbog svog griješnog života, a na vratima Pakla dočekao ga je šejtan i poslao natrag u mrak, a da ga se rješi dao mu je žeravicu.
Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući, luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. S vremenom je bundeva zamijenila repu, a Jack O’Lantern (Jack Fenjer) je postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova, ali i simbol Noći vještica.
Običaj ‘smicalica ili čašćenje’ (Trick-or-treat)
Običaj, da prerušeni dječaci i djevojčice, obilaze kuće i tom prilikom izgovaraju čuvenu frazu: „Trick-or-treat“ (U značenju: ili ćete nas počastiti slatkišima, ili ćemo vam se mi s vama ‘neslano’ poigrati) vodi porijeklo od više drevnih paganskih rituala. Jedan od njih je da su vještice morale krasti ‘materijale’ potrebna za vradžbine, a već smo naveli da su uoči Noći vještica, mladi dječaci obilazili komšiluk, moleći za materijal kojim bi pravili velike lomače, za koje se vjerovalo da tjeraju zle duhove, te podmlađuju i vraćaju život Suncu. Ovaj običaj ima uporište i u katoličkom vjerovanju u čistilište, tj. proces iskupljenja i pročišćenja nakon kojeg dolazi oprost.
Takođe, ovaj se običaj vezuje za duhove mrtvih u paganskoj i katoličkoj historiji. Druidi su imali običaj da duhove koji su naseljavali ljudske kuće dočekaju s bogatom trpezom, na taj način pokušavši da se spasu njihovog uznemiravanja. Na kraju gozbe su maskirani seljani glumili duhove umrlih, i u ceremoniji ih ispraćali do izlaza iz sela.
Kao što smo već naveli, za Noć vještica se vjerovalo da je to noć u kojoj zli i nestašni duhovi slobodno lutaju. Oni bi se poigravali s ljudima, pa su se ljudi od nih skrivali ili ih pokušali otjerati, oblačeći razne kostime. U Irskoj su ljudi vjerovali da duhovi slobodno lutaju na Noć vještica. Palili bi svijeće ili lampe kako bi ih otjerali, a ako bi morali ići vani oblačili bi kostime i maske kako bi se sačuvali njihovog zla.
Značenje maski i kostima u Noći vještica
Pored već spomenutih razloga, maske i kostimi za Noć vještica su nošeni s ciljem prikrivanja prisustva paganskim festivalima ili da bi se promjenom odjeće olakšala komunikacija s svijetom zlih duhova ( slično kao u tradicionalnom šamanizmu i drugim oblicima animizma (vjerovaju u bogove u životinjskom obliku).
Takođe, nosilac kostima ga je mogao iskoristiti kako bi privukao i ‘upio’ moć životinje koju predstavlja ta maska ili kostim. Prema ovom tumačenju, kostimi u Noći vještica vode porijeklo od učesnika u druidskim povorkama i ceremonijama, koji su nosili životinjske glave i kože kako bi ‘upili’ njihovu snagu.
Na ovaj su način nastale i današnje tradicionalne crkvene povorke, potom ‘maškare’ ili ‘poklade’. Naime, u srednjem su vijeku katoličke crkve imale običaj da na dan Svih Svetih izlažu svoje relikvije. Siromašnije crkve nisu imale dovoljno sredstava da kupe relikvije i tako su došli na ideju procesija u kojima bi se župljani oblačili u odore svetaca zaštitnika, anđela (meleka) i vragova (šejtana).
Voće i povrće u Noći vještica
Proslava Noći vještica često puta uključuje razne vrste voće, uključujući jabuke i lješnjake. Tri sveta ploda starih Kelta su bili žirovi, jabuke i orasi, a posebno mjesto je pripadalo lješnjaku, za kojeg se čak vjerovalo da je božanstvo. Voće i jezgrasto voće su takođe povezani s rimskom proslavom žetve i boginje voće Pomone.
Noć vještica i praznovjerje
Bez spoznaje istinskog Boga i slijeđenje Njegovih uputa, savremeni čovjek i dalje grca u ponorima zabluda, što potvrđuje i sama Noć vještica, koja direktno i indirektno ljude ‘uči’ praznovjerju, strahovanju od zlih duhova,činjenju obreda radi udovoljavanja džinnima, a samim time i ruši osnove tevhida u ljudskim srcima.
