Vracao sam se s dugog putovanja, Allah je odredio da u avionu sjedim u blizini grupe podrugljivih maldica koji su se glasno smijali. Vriska i galama su se povecale. Oblak duhanskog dima je ispunjavao prostor. Allahova mudrost je htjela da avion bude pun tako da nisam mogao promeniti sjediste. Pokusao sam se izvuci iz skripca snom, ali je to bilo nemoguce. Kada mi je dosadilo,izvadio sam Mushaf i tiho poceo uciti. Nakon nekoliko trenutaka neki od mladica se smirise. Jedanpoce citati novine,a ostali zaspase. Iznenadilo me je sto je jedan rekao povisenim glasom,i ako je sjedio pored mene: “Dosta,dosta!”
Pomislio sam da mu je ucenje zasmetalo. Nastavio sam tiho uciti, jedva sam se cuo. Vidio sam kako stavlja ruke na glavu i gundja. Puno se pomjerao, a zatim podigao glavu i rekao mi: “Molim te dosta je, prekini, ne mogu izdrzati.”
Ustao je i jedno vrijeme ga nije bilo. Vratio se nazvao mi Selam i izvinuo se. Sutio sam ne znajuci sta se dogadja. Ali,nakon nekoliko trenutaka sutnje okrenuo se prema meni suznih ociju. Tihim glasom mi se obratio: “Tri ili mozda vise od tri godine kako nisam celo spustio na zemlju,niti proucio ista od Kur'ana.
Citav ovaj mjesec sam proveo u putovanjima, nisam ostavio ni jedan grijeh koji nisam pocinio. Kada sam te cuo kako ucis, sve mi se smrklo. Prsa su mi se stegla, osjetio sam gusenje…Imao sam osjecaj da me svakim proucenim ajetom osine munja. Rekoh sebi: “Do kada ces zivjeti u nemarnosti, do kada ces ici ovim putem? Sta slijedi nakon igre i zabave?” Zatim sam otisao do kupatila. Znas li zasto? Osjetio sam snaznu potrebu zaplakati. Jedino sam se tu sklonio od pogleda.”
Puno sam mu govorio o pokajanu i povratku Uzvisenom Allahu…Posto se avion spustio na aerodrom zaustavio me je kao da se zelio udaljiti od prijatelja. Ozbiljnog izraza lica me je zapitao: “Mislis li da ce Allah meni oprostiti grjehe?”
-Ako budes iskren u pokajanju i odlucaan u ostavljanju grijeha znaj da Allah sve grijehe oprasta.
-Ali, ja sam uradio i velike grijehe, veoma velike.
-Zar nisi cuo Allahove rijeci: “Reci O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milsot. Allah ce sigurno, sve grijehe oprostiti On, doista mnogo prasta i On je mislotiv.” Na licu sam mu primjetio osmijeh stece i suzne oci. Ostavio me i otisao.
Slavljen neka je Allah. Koliko god covjek cinio zla i nereda u njegovom srcu ipak ostaje sjeme dobra. Kada dopremo do njega i zalijemo ga ono proklija, a zatim uz Allahovu pomoc, procvjeta, a kasnije i dadne plodove.