Ashabi su, bez ikakve sumnje, najbolja generacija najodabranijeg umeta. Abdullah b. Mes'ud, radijAllahu anhu, je rekao: “Allah je pogledao u srca Svojih robova pa je između njih izabrao Muhammeda, alejhisselam, te ga je poslao sa Poslanicom i znanjem Svojim stvorenjima. Poslije toga ponovo je pogledao u srca ljudi i izabrao mu ashabe, koji će ga pomoći i koji će biti njegovi namjesnici. Pa ono što vjernici vide dobrim to je dobro, a ono što vjernici vide lošim to je i kod Allaha loše.”
Međutim, i u toj odabranoj generaciji postoje najodabraniji, kao što su, u sazviježđu, neke zvijezde sjajnije od drugih. Tako, jedna blistava zvijezda koja je ostavila trajno svjetlo u historiji islama zove se Halid ibn Velid – Allahova Sablja.
Islam nas uči da povjerljive poslove prepuštamo onima koji su dostojni da ih nose. Uzvišeni Allah u Časnom Kur'anu veli: “Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate …” (En-Nisa, 58.) Za komandovanje vojskom i apsolutno sve što je vezano za vojna pitanja najdostojniji od svih ashaba, bio je Halid – Allahova Sablja.
Halid je bio komandant koji je u svakoj situaciji znao odabrati najbolje rješenje. Svojom briljantnom taktikom bezizlazne situacije je pretvarao u pobjede. Allahova Sablja je bila toliko dosjetljiva i brza da je naprosto zbunjivala njegove neprijatelje, a fascinirala prijatelje.
Poslanik, alejhisselam, je rekao: “Rat je varka!” Ovaj hadis, mudru izreku našeg Poslanika, alejhisselama, Halid je sprovodio u praksu. Bio je nenadmašan u pripremanju i primjeni ratnih varki, ali, kada bi se i sam našao u klopci, znao se iz nje izvući […]
Milostivi Allah je Halida, sina Velidovog, osnažio jakim tijelom. Bijaše on krupan, razvijen, snažnih mišića i vrlo pokretljiv. Uz sve to on bijaše Allahov štićenik, borac na kome su se pojavljivali kerameti, tj. posebne počasti kojima Allah daruje Svoje iskrene robove. Sjetimo se samo jednog primjera, koji će biti dovoljan da se vidi o kakvoj se “Sablji” zapravo radi. Kada je Halid krenuo prema gradu Hiri, Perzijanci su mu, radi pregovora, poslali Abdul-Mesiha, koji je sa sobom nosio otrov koji bijaše izuzetno brzog dejstva. Međutim, Halid je zatražio dotični otrov. Pošto su mu dali otrov proučio je sljedeću dovu: “Sa imenom Allah i sa Allahom, Gospodarom zemlje i neba! Sa imenom Allah, sa Čijim imenom ne štetiti nikakva bolest!” A zatim je popio otrov, koji mu nije nanio nikakvu štetu. Vidjevši o čemu se radi Abdul-Mesih se vrati svom narodu govoreći: “O moj narode, on je popio najljući otrov i nije mu naštetio! Sklopite sa njima primirje, jer pobjeda je njima predodređena!”
Dalje, ono što je suština svega jeste činjenica da je Halidovo srce bilo zaokupljeno Allahom. Jedino za čim je Halid tragao bilo je Allahovo zadovoljstvo. Tako se znao iskrasti od vojske koja je marširala i obaviti hadž i ponovo se vratiti a da to nije znao niko osim mali broj Halidovih najodanijih ljudi.
Govoriti o ratovima protiv otpadnika od vjere, o murtedima, nije moguće bez Halida. Jer, murtede je u red doveo Halid. Irak, drevnu perzijsku kraljevinu, je razbio Halid. Vizantiju je slomio Halid. On je vojni genij koji nije izgubio niti jednu bitku. A zar neko Allahovu Sablju i može pobjediti?!
Suština života pravog vjernika jeste u postizanju Allahovog zadovoljstva, kroz hizmet, kroz žrtvovanje vlastitog života, vremena i imetka. Uzvišeni Allah je od iskrenih vjernika kupio njihove živote i imetke u zamjenu za Džennet. Halid je Allah zna koliko puta žrtvovao svoju glavu, samo da Allahova Riječ bude gornja. Koliko dvoboja, koliko napada, koliko opsada!
Halid je, opet, svoj imetak najrađe trošio na svoju vojsku, posebno na svoj specijani odred. Za njega, kao komandanta, najvažnije je bilo imati motivisane ratnike. Svoj život, vrijeme i imetak, ama baš sve što je imao, stavio je u hizmet din-i Islamu.
Halid je bez sumnje bio najveći vojni genij kojeg historija bilježi. Imao je strateške vizije Džingis Kana i Napoleona i taktičku briljantnost Timura i Fridriha Velikog, ali i ličnu snagu i sposobnost legendarnog Rustema od Perzije. Osim Halida, nije zabilježen ni jedan čovjek koji objedinjuje sve ove vojne sposobnosti. Halid je bio jedan od dvojice generala koji nikada nisu izgubili nijednu bitku. Drugi je bio Džingis Kan, ali on nije bio borac kao Halid, a bio je suviše nasilan i destruktivan u odnosi na Halida.
Halid je bio jedini čovjek koji je taktički pobijedio čak i Allahova Poslanika, alejhisselam, na Uhudu. Bio je prvi muslimanski komandant koji je osvajao strane zemlje. Bio je prvi musliman koji je ponizio dvije velike imperije (Perziju i Bizantiju,) i to jednu za drugom.
Halidovo biće je bilo vojničko. Takođe se pokazao kao izvrstan namjesnik i administrator. Ipak, on je bio čisti, nerazblaženi i apsolutni vojnik. Njegova sudbina je bila bitka, napad, osvajanje. Od Bitke na Uhudu pa do penzionisanja, Halid je ratovao 15 godina. Borio se u četrdeset i jednoj bici (ne računajući sitne angažmane od kojih je 35 bilo u posljednjih sedam godina. Nikada nije izgubio niti jednu od njih.
Skoro svakog čovjeka Allah je nadario za određeni posao. Vrlo je važno to primjetiti, pa dodatno kod sebe i drugih taj dar razvijati. A potom, na polju svog djelovanja polučiti što veći napor čineći time hizmet umetu. Neko je nadaren za nauku, neko za organizaciju, neko za zbrinjavanje nevoljnika, neko za medicinu itd. Halid je bio nadaren za sve ono što se smatra vojnim pitanjima. On je tu nadarenost iskoristio do maksimuma!
O grandioznosti Halidove ličnosti dovoljno govori činjenica da je bespogovorno prihvatio naredbu halife Omera, radijAllahu anhu, o svom razrješenju sa pozicije komandanta muslimanske vojske u Šamu (Siriji), jer se Halid nije borio za halifu ili u njegovo ime, već za Allaha i da Njegova riječ bude gornja, pa zašto bi se onda protivio Omerovoj naredbi, iako je, Allahovim davanjem, muslimanskoj vojsci donio preko 40 pobjeda! Iako ga je Omer radijAllahu anhu smjenio sa pozicije komandanta, Halid ibn Velid je u svom testamentu Omera odredio za nasljednika svoje imovine.
Neka je Uzvišeni Allah zadovoljan Halidom, sinom Velidovim, i neka mu Svoje najveće počasti u Džennetu ukaže zbog njegovog nemjerljivog hizmeta prema umetu!
Fragmenti iz knjige “Halid ibn Velid, radijAllahu anhu”
