Ponekad, kažu da je teško biti žensko. Ali isto tako, biti žensko je neizmjerna blagodat Uzvišenog. Žena je pola društva, a drugu polovinu odgaja. Međutim, kroz historiju čovječanstva, žena je često smatrana manje vrijednom, te se radilo na tome da se žena pretvori u „predmet“ koji će biti korišten samo za potrebe muških strasti. Vremenom, ženu su ubijedili da je njena najveća vrijednost njeno tijelo i jedino što zapravo ima i može da ponudi drugima. Ubijedili su je da će biti prihvaćena, „voljena“ i „odabrana“, shodno tome koliko otkrije svoga tijela. Ubijedili su je da je njenom tijelu mjesto svuda, od panoa, plakata, artikala, do reklama gotov svih mogućih proizvoda. Ubijedili su je da je stid „prevaziđen“ a čednost „staromodna“. I da te vrijednosti više nemaju cijenu. A imaju, itekako.
Ubijedili su je da je njena vrijednost jednaka broju lajkova na društvenim mrežama, i to naročito onim od suprotnog spola. Ubijedili su je da bude opterećena robom, dok zapostavlja svoga Rabba. A ni sama nije svjesna koliko je sve ništavno i prolazno. Možda samo da pogleda svoju nanum i mogla bi znati, ne tako davno i ona je bila mlada i lijepa, a danas čeka smrt svakog dana…
Žena je polovina društva, a drugu odgaja. Bez morala žene nestaje moral društva. Bez stubova, sve se urušava. Žena je mnogo važnija nego li može i zamisliti. I mnogo vrjednija od one „cijene“ koja joj se nudi. Ali, istinsku cijenu joj daju i određuju čednost i stid. Onaj istinski, ženstveni. Onaj kakav je mio svakom muškarcu. Onaj kakvom teži i najgori i najnemoralniji muškarac na Zemlji.
Ljepota nije u oskudnoj odjeći. U „kilogramima“ šminke. Kiču, blještavilu i luksuzu. Vrijednost nije u plasiranju na društvenim mrežama, napućenim usnama, poziranim slikama koje će mnogi gledati.
Mila moja, ljepota je u čistoj duši. Iskrenoj. Onoj koja je oslobođena zlobe i koja je zaokupljena svojim Gospodarom.
Ljepota je u skrivanju ljepote. Da te neko pokuša ubijediti da vrijedni nakit ne trebaš brižno čuvati – da li bi mu povjerovala? A tvoje tijelo i tvoja ljepota su najvrjedniji nakit koji posjeduješ.
Znam, mladost često ponese. A nekada i „starost“. Ali, nije tvoja vrijednost u tome što će stotine muškaraca vidjeti tvoju sliku, lajkati, komentarisati. Sa hidžabom ili bez. Nije ti to, mila moja, nikakav uspjeh. Na kraju, pripasti možeš samo jednom. Ostali su „višak“. Sutra ćeš se možda stidjeti svih onih lajkova koje si sakupljala, i svih onih „veza“ i „vezica“ koje si salijetala ili koje su tebe salijetale putem društvenih mreža. Možda ćeš sutra patiti- gledajući svoga muža kako prati „nove“ sestre. Jer, znaš- dunjaluk je takav. Na njemu se uglavnom sve već vrati. A danas, možda baš tebe posmatraju i prate nečiji muževi…
Želim te pitati: Šta misliš, da je danas tvoj zadnji dan, da li bi nastavila živjeti isto. Da li bi bila spremna dočekati meleka smrti u oskudnoj i izazovnoj odjeći? Da li bi ga bila spremna dočekati nakon pregledanih lajkova na tvojoj slici.Ili možda dopisa sa tuđim mužem? Šta bi za sve to rekla svome Gospodaru? Koji razlog i koje opravdanje bi pronašla?
Razmisli… Možda je baš danas pravi trenutak za tvoje promjene… Za tvoje dobro, za tvoju vječnu sreću. I imaj na umu: čednost i stid su uvijek u modi. Neka te niko i nikada ne ubijedi drugačije.
