Es-selamun alejkum! Moja karakterna crta jeste da sam, nažalost, sklona očajavanju i depresiji, teško se suočavam sa svakom nedaćom, a u lijepim i sretnim trenucima ne znam se opustiti. Trenutno se nalazim u teškoj situaciji. Meni i suprugu propali su gotovo svi planovi.
Odselili smo se u drugu državu i nismo uspjeli. Vratili smo se nazad u Hrvatsku i unazad mjesec dana suprug mi je obolio od
limfoma (tumor limfnih čvorova). Imamo bebu od pet mjeseci, koja je, Allahu hvala, zdrava. Moj suprug je psihički stabilna osoba, ali je problem u meni i što svemu pristupam panično i podliježem depresiji. Ne vidim izlaz, gubim nadu, pa vas pitam jesam li zbog toga velika grješnica? Od svih problema zapostavila sam ibadete, jednostavno digla sam ruke, nemam snage…
SAVJET
U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG!
Ve alejkumus-selam, draga moja sestro!
Zaista suosjećam u tvom bolu i jako mi je žao što se tako teško nosiš sa iskušenjima koja su prolazna, a posljedice koje ostavi očaj mogu da budu trajne i pogubne.
Draga moja sestro, ti vjerovatno znaš da je jedan od imanskih šartova da vjerujemo da sve što nam se dešava, bilo nam to drago ili mrsko, događa po Allahovoj odredbi i određenju.
Nisi jedina koja ovaj šart nije naučila sprovesti u djelo. Veliki je broj onih koji ovaj šart znaju teoretski, ali se nikako ili veoma teško snalaze kada riječi treba sprovesti u djela.
“Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive.” (El-Bekara, 155)
Dušo moja, zbog toga se na iskušenja pripremamo unaprijed i vježbamo našu dušu da jednako prihvata iskušenja i blagodati sa čvrstim ubjeđenjem da je sve od Allaha, koji nam nikada neće nepravdu učiniti i koji najbolje poznaje naše stanje i ono što je dobro, a šta loše za nas. Ponekad blagodati postanu teška iskušenja, a opet, s druge strane, teška iskušenja sa sobom donesu nebrojeno puno blagodati.
U svakom od tih stanja čovjek uvijek mora biti svjestan da je sve prolazno, pa naučiti da živi stabilnim životom, bez pretjerane sreće ili stanja očaja.
Najbolji primjer istrajnosti u iskušenjima i čvrstog oslonca na Allaha jeste Ejjub, alejhis-selam, kojeg je
Allah počastio mnogim dunjalučkim blagodatima: imao je prelijepu, bogobojaznu suprugu,
posjedovali su ogromne pašnjake i njive, bili su vlasnici čitavog sela sa hladnim izvorima, zelenim plantažama i plodnim vrtovima, usjevima. Njihova su stada bila nebrojena, po njihovim torovima kretale su se deve, a po livadama pasli konji i mazge. Allah ih je obdario sa mnogo sinova i kćeri.
Ali, jednoga dana Allah je iskušao Ejjuba i prvo je ostao bez imetka, a potom i bez djece, da bi se na kraju teško razbolio. Po njegovom do tada prelijepom, snažnom, zdravom tijelu pojavili su se bolni, gnojni prištevi, iz kojih se širio neugodan miris, te su mu otpadali komadi mesa i vidjele su se njegove kosti. Zbog zaudaranja rana, rodbina i prijatelji su ga ostavili. Zadah je postajao nesnošlljiv i
na kraju je njegova supruga napravila kolibu od pruća, daleko od naselja, u koju je smjestila svog voljenog muža i tu ga hizmetila.
Iako su izgubili apsolutno sve što su imali i od uglednika postali prezreni, odbačeni, ni tada nisu izgubili nadu u Allahovu milost. U trenutku kada je njegova supruga šejtanskom spletkom počela da pada u očaj nakon što je prodala i svoju drugu pletenicu kako bi
kupila večeru za bolesnog muža, kada mu je sugerisala da dovom od Allaha zatraži pomoć, Ejjub, alejhis-selam, oštro ju je ukorio i upitao: “Koliko smo uživali?” Ona odgovori: “Osamdeset godina.” Na to je Ejjub, alejhis-selam, upita: “Koliko smo u iskušenju?”, a ona reče: “Sedam godina.” Tada Ejjub, alejhis-selam, reče: “Stid me od Allaha tražiti da od mene otkloni nevolje, a nisam u njima onoliko koliko sam bio u blagostanju.”
Nakon dugog perioda kušnje, Allah, subhanehu ve te‘ala, uslišao je dovu kojom Mu se Ejjub, alejhis-selam, obratio bez žaljenja i jadikovanja: “Zapao sam u nevolju, a Ti si Najmilostiviji!”, pa mu je Milostivi naredio da udari nogom o zemlju, te je provrelo vrelo vode kojom se okupao i napio se, nakon čega je, uz Allahovu pomoć, nestalo vanjske i unutrašnje bolesti i temperature. U nekim predajama navodi se da je Allah njegovoj supruzi vratio mladost i ljepotu, kao nagradu za njeno strpljenje i njegu koju je pružala svom mužu. Nakon kratkotrajnog iskušenja i položenog ispita,
Allah im je dao i više i bolje nego što su ranije imali.
Sestro moja draga, nemoj da očajavaš i zapadaš u depresivna stanja, jer to je put kojim šejtan hoće da te udalji od Dženneta i ulaska u njega bez polaganja računa, kako nam je Allah obećao: “Reci: ‘O robovi Moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova je zemlja prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.’” (Ez-Zumer, 10)
Ružo moja, nemoj da misliš da će vaša opskrba biti manja time što vam se nisu ostvarili planovi (koji sigurno nisu bili hajr za vas ), niti zbog toga što je tvoj muž obolio, jer opskrba dolazi od Allaha i u to nema nikakve sumnje. Opskrba je na nebesima, pa je ne traži na Zemlji!
Mila moja, umjesto tog očaja, pokušaj stanje malo sagledati drugačije. Nisu vam se ostvarili planovi koje ste sebi zacrtali jer mi nekad nešto volimo, a ono nije dobro za nas, a ponekad nešto mrzimo, a upravo u tome se krije dobro i spas za nas:
“Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. A Allah zna, a vi ne znate. ” (El-Bekara, 216)
Vratili ste se u Hrvatsku i sada imaš priliku da činiš dobročinstvo svom bolesnom mužu i malenoj kćerkici i da time zaradiš i ovodunjalučke i ahiretske blagodati. Iako nisi navela gdje ste ranije bili, sigurna sam da tamo ne bi imala ove mogućnosti.
Ja vjerujem da ćeš ti svom mužu biti najbolja podrška, uz Allahovu pomoć, i da ćeš postupiti kako je postupala supruga Ejjuba, alejhis-selam, sa svojim mužem.
Draga moja, ti ćeš svom voljenom biti izvor snage, lijek i podsticaj na potpuno predavanje Allahovoj odredbi, ma kakva ona bila, uz čvrsto ubjeđenje da je samo On kadar da bolest izliječi, da gladnog nahrani, da tužnog usreći… Ti ćeš mu biti oslonac na koji će se oslanjati kad mu bude teško, tvoja ruka će biti uvijek u njegovoj ruci u dobru i zlu, inšallah.
Ti ćeš ga liječiti svojim osmijehom, a ne rastuživati i dodatno iskušavati svojim očajem. Živjet ćeš za današnji dan baš kao što nas je učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer ne znaš šta ti nosi sutrašnji.
Tvoja kćerka će uživati u sretnom djetinjstvu uz svoje roditelje bez trauma i stresova, bez tuge i očaja. Ti si moja sestra koja će, uz Allahovu pomoć, inšallah, postati čestiti primjer izdržljivosti i sabura u iskušenjima. Svom mužu ćeš pokazati novo, vedro lice koje nudi osmijeh i nježne riječi koje zovu u Džennet! Nećeš dozvoliti šejtanu da te udaljava od ibadeta, već ćeš ih pojačati, inšallah,
zajedno sa svojim voljenim i napojiti svoju dušu imanom koji će rezultirati zadovoljstvom na dunjaluku i ahiretu, jer Uzvišeni Allah kaže u hadisi-kudsijju: “Robe Moj, ti želiš jedno, Ja drugo, a uvijek se dešava onako kako Ja hoću. Pa ako se prepustiš onome što Ja hoću, pružit ću ti i ono što ti hoćeš. A ako se ne pokoriš… Mojoj odredbi, namučit ćeš se sa onim što hoćeš, a ipak će biti onako kako Ja hoću!”
Još bih ti sugerisala da ponovo preslušaš ova predavanja na kojima sam nešto više govorila o toj temi:
Nađa Dizdarević