Zbilja, Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr! A šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr bolja je od hiljadu mjeseci! Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, u njoj silaze zbog odluke svake, u njoj je spas sve dok zora ne svane! (Kur'an, sura El-Kadr – Noć Kadr, ajeti 1-5)
Još od onih davnih vremena kada su otac i majka ljudskog roda Adem, a.s., (Adam) i žena njegova Havva (Eva) sišli na tvrdo tlo zemaljsko, njihovo potomstvo nosi jedno obećanje, obećanje iznjedreno suzama iskrenog i dubokog pokajanja Ademovog a.s. i Havvinog, obećanje koje je nosilo i još uvijek nosi i nosiće sve do Dana Sudnjeg pečat Gospodara njihova, Gospodara svih svjetova, Allaha, Boga Svemogućega, pečat kao znamenje istinitosti Božije Riječi da neće zaboraviti Svoja stvorenja već da će im slati uputu svoju: A potom ga odabra njegov Gospodar, pa mu oprosti i Stazom Pravom uputi. ”Izlazite iz njega svi!” – On naredi – ”jedni drugima ćete neprijatelji biti!” A potom će vam od Mene doista uputa dolaziti, pa ko Uputu Moju bude slijedio, neće zalutati niti u očaj pasti. (Ta-Ha, 122, 123)
Radost saznanja o oprostu i neizmjernoj milosti Milostivog što ga je obasula zajedno sa porodicom njegovom i potomstvom budućim, radost Božijega obećanja da će im uputstvo od Njega dolaziti svakako je ispunjavala Ademovo a.s. srce. Međutim osim ove radosti Adem a.s. nosio je još jednu radost u svome srcu, radost vezanu za uspomenu na njegov džennetski boravak kada je vidio ime Allahovog miljenika, Poslanika – dovršitelja vjerovjesničkog ciklusa svjetlošću napisano. Da, Adem a.s. znao je da će potomstvo njegovo biti počašćeno sa poslanjem Poslanika, nositelja Milosti Božije svim svjetovima (A tebe Smo samo kao milost svjetovima poslali – El-Enbija, 107) koji treba čovječanstvu donijeti konačnu Objavu, cjelovitu i zaokruženu Uputu ka spasu.
Godine, decenije, stoljeća i mileniji su prolazili. Bog je obećanje Svoje savršeno dosljedno, kako samo Njemu i priliči, izvršavao. Potomci Ademovi a.s., pa potom potomci Nuhovi a.s. (Noini) dobivali su Objavu Milostivog Uputitelja. Iako su ljudi većinom bili nezahvalni i iako su uvijek naredne generacije iznevjeravale uputu datu njihovim precima i okretali se raznoraznim idolima, slijedeći svoje strasti na putu griješenja, Bog, istina, uz povremene žestoke kazne nad narodima u zlu sasvim ogrezlim, ne ostavlja čovječanstvo bez Upute. Nositelji objave su potom potomci Ibrahimovi a.s. (Abrahamovi), pa onda potomci unuka mu Jakuba a.s. – Israila (Jakova – Izraela).
A onda, oko 610. godine po Isa a.s. (Isusu) Muhammed sin Abdullahov, izravni potomak Ibrahimovog a.s. starijeg sina Ismaila a.s. (Jišmaela), u jednoj blagoslovljenoj noći ramazanskoj silazeći niz padine Džebeli – Nura (Brda svjetlosti) u Mekki, još uvijek u šoku zbog netom završenog susreta sa ”bićem od svjetlosti”, viđa svoga maloprijašnjeg posjetitelja iz pećine Hira na nebu u veličini što horizont zaklanja i čuje gromki glas: ”O Muhammede, ja sam Džibril (Gabrijel), a ti si Poslanik Božji!”; i tako počinje biti svjestan svoje, od Boga određene sudbine da je upravo on Mesija, odnosno Poslanik – dovršitelj ciklusa Božje Objave čovječanstvu.
Međutim, početni Ajeti sure El-‘alek (Zametak) što su mu tada bili objavljeni još uvijek čovječanstvu nisu bili otkrili jedno veličanstveno Božije Znamenje upravo oličeno u samoj noći u kojoj je dobio prvu Objavu. Tek nam je nešto kasnije objavljena sura El-Kadr (Noć Kadr) dala obavijest o tome kakvo je Veličanstveno Božije Znamenje ta ramazanska noć, noć Objave Kur'ana.
”A šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr bolja je od hiljadu mjeseci”! Upravo ove Riječi Allahove upućuju nas na neizrecivo ogromnu vrijednost te noći, jedne noći u kojoj svako dobročinstvo vrijedi više nego li oko 83 godine činjenja istog tog dobročinstva u kojima nema ove noći. Ovako gornje Allahove Ajete tumače tradicionalni muslimanski učenjaci, tumači Kur'ana. Jedna jedina noć, a vrijednija od čitavog ljudskog života!?Zaista ova kratka izreka, direktno na Allahovim Riječima zasnovana, na najbolji nam način opisuje svu ljepotu i važnost ove blagoslovljene noći. Zaista, nakon nje riječima čovjekovim više gotovo da nema mjesta, samo ostaje njegovom srcu da se divi i da žudi ka tome da makar malo okusi slast doživljaja te noći. Upravo u tom smislu mnogi muslimanski pobožnjaci i produhovljeni ljudi ne žele samo da shvate i saznaju pravu prirodu ove noći, već, možda i više od toga, žele da ovu noć dožive u njezinoj punini što je moguće više.
A traže je, prema preporukama Resulullaha Muhammeda s.a.v.s. što su zabilježene u mnogim zbirkama predaja od njega (hadisa), upravo u zadnjoj dekadi mjeseca Ramazana. Dakle, niko danas sasvim pozdano ne zna koja je tačno ta noć. Samo se zna i bezuslovno prihvata da je ona sadržana u zadnjih deset noći Ramazana. Najproširenije je mišljenje da je to 27. noć mjeseca Ramazana, što, opet, ne znači da je to i tačno. Uglavnom, nama je danas dovoljno i to da pouzdano znamo da je ona jedna od zadnjih deset noći Ramazana. I ovo je, vjerovatno, jedan od razloga zašto je Resulullah Muhammed s.a.v.s. običavao provoditi zadnju trećinu mjeseca Ramazana u izoliranosti unutar džamije uz intenzivni ibadet (Bogoslužje), a što se u islamskoj literaturi naziva ”itikaf”.
Priroda ove noći, odnosno sama bit njezina, po našem mišljenju je otkrivena u početnim Allahovim Ajetima sure njoj posvećene: ”Zbilja, Mi smo ga počeli objavljivati u noći Kadr”! Doista nam ove plemenite Riječi Božije jasno kazuju da je noć Kadr vezana za Kur'an. Smatramo da je ovo jasan znak da ljepota i veličanstvenost noći Lejletul-Kadr proističu upravo iz činjenice da je u njoj objavljen Kur'an veličanstveni. Ovo nam potvrđuju i tradicionalna tumačenja gore navedenih Ajeta u kojima se kaziva da je Allah, Bog Svemogući u noći Lejletul-Kadr kompletan Kur'an spustio iz dubina svemira odnosno sa ”Ploče pomno čuvane” na zemaljsko nebo odakle ga je melek Džibril postepeno spuštao Poslaniku Božijem Resulullahu Muhammedu s.a.v.s. tokom 23 godine njegove poslaničke misije na Zemlji.
Prema tome veličanstvenost noći Kadr jednim svojim dijelom u stvari je izraz veličanstvenosti Kur'ana što je u njoj objavljen. Uistinu, ta noć ima čast da ju je Allah Svemogući odabrao da upravo u njoj ispuni obećanje dato Ademu i njegovim potomcima proslijedi Svoju konačnu i zaokruženu Uputu. Uistinu, ta noć ima čast da se u njoj Božji miljenik, čije je ime u džennetu u drevna vremena vidio Adem ne dugo poslije stvaranja svoga, susreo sa svojom misijom što mu je sam Bog još prije stvaranja čovjeka odredio (u jednom vjerodostojnom hadisu prenose se riječi Poslanikove: ”Bijah poslanikom još dok je Adem bio u stadiju ilovače” – slobodni iskaz autora ali u smislu ovog hadisa).
Kur'an je, uz Mesiju (Poslanika) što ga je čovječanstvu prenio i objasnio, upotpunjenje Božijega obećanja datog Ademu. Kur'an je ponovni poziv Božiji upućen čovječanstvu da se konačno i bez ustezanja vrati svojoj prirodnoj vjeri uobličenoj u monoteizmu, koja je u osnovi svih od Boga objavljenih Knjiga; odnosno barem da se na toj osnovi, osnovi monoteizma, dobročinstva, milosrđa i morala ostvari međusobno približavanje Objavljenih vjera (Ti reci: ”O sljedbenici Knjige! Hodite k Riječi jednakoj i nama i vama: da nikome osim Allahu ne robujemo, da Mu nikog ne pridružujemo, i da jedni druge, osim Allaha, gospodarima ne uzimamo!” Pa, ako se okrenu, vi recite: ”Svjedoci budite da smo mi muslimani, Allahu predani (Alu-‘Imran, 64.) i njihova koegzistencija u toleranciji i uvažavanju te zdravom takmičenju u činjenju dobra (A i tebi Knjigu objavljujemo s Istinom, da potvrdi Knjigu prije objavljenu, i da nad njom bdije. A ti im presudi po onome što Allah objavi, i njihove strasti ne slijedi i ne odstupaj od Istine što ti dolazi. I Mi smo, da svi vi zakon i pravac imate, odredili. A da je Allah htio, On bi vas sve jedne vjere stvorio, ali je On htio da vas iskuša, u onom što vam je objavio. Zato, u dobru se natječite, Allahu ćete se svi vratiti i On će vas o svemu onom obavijestiti u čemu se razilaziste (El-Maide, 48.).
Čitav Kur'an upravo obiluje Božijim Znakovima (Ajetima) u prirodi, svemiru, u svemu što čovjeka okružuje – pa i u njemu samom, Znakovima kojima Bog hoće čovječanstvo kontinuirano sve do Sudnjeg Dana i potpuno upućivati na Sebe, odnosno na nužnost da se samo Njemu Jednom Jedinom ibadet (Bogoslužje) čini. On na tome stalno i uporno insistira, znajući vrlo dobro slabost ljudske duše da je ona sklona vezati se za neke vidljive i opipljive stvari ili ličnosti. Naime nekim je ljudima lakše vezati se u svome bogoslužju za neke autoritete, vidljive i opipljive smatrajući ih ličnim zaštitnicima. Neki se ljudi opet smatraju nedovoljno čistim i time nedostojnim direktnog razgovora sa Bogom. Neki ljudi smatraju da im Bog i ne dopušta da mu se direktno i neposredno obraćaju.
Bog, upravo zbog svih ovih i ovakvih ljudskih razmišljanja i poimanja, u blagoslovljenoj noći Kadr objavljuje Kur'an da još jednom kaže svim ljudima da im je bliži od vratne žile kucavice (A Mi smo stvorili čovjeka i znamo sve šta mu šapće njegova duša! I Mi smo mu bliži od vratne žile kucavice – Kaf, 16.), da im je blizu i da im se odaziva kad Ga dozivaju (A Gospodar vaš rekao je: ”Zovite Mene! Odazvat ću vam se! Zbilja, oni koji se ohole pred tim da robuju Meni u džehennem će ući poniženi!” El-Mu'min, 60.), da On, i pored činjenice da neki Njegovi robovi kod Njega uživaju izuzetno velik i blizak status (stepen odnosno deredžu), voli jedino to da se svi robovi Njegovi odnosno sva stvorenja Njegova u svojim molitvama i Bogoslužjima obraćaju samo Njemu i nikom osim Njega, jer oni, mimo Njega nemaju nikakvog drugog zaštitnika ni na nebesima ni na zemlji: Allahu doista vlast nebesa i Zemlje pripada, i On život daje i usmrćuje! A vi osim Allaha nemate ni zaštitnika ni pomagaća (Et-Tevbe, 116.).
Osim Kur'ana noć Lejletul-Kadr ima još jedno veliko znamenje: ”Meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, u njoj silaze zbog odluke svake”. Ove Riječi Božije upućuju nas na to da je u toku ove noći veoma intenzivirano prisustvo meleka (anđela) na Zemlji koji u velikom broju silaze u cilju sprovodbi različitih odluka Božijih za čije sprovodbe su zaduženi i koji po svojoj prirodi sobom nose milost (rahmet), blaženstvo i spas svim iskrenim Bogu odanim vjernicima (…”u njoj je spas sve dok zora ne svane”!)
Prema tome Lejletul-Kadr je noć milosti i noć oprosta. U tom smislu Poslanik nas upućuje da u ovoj noći što više možemo ibadete činimo i Boga za oprost molimo.
Ona je odatle i noć blaženstva i mira pa u islamskoj literaturi nailazimo na neke znake njezine po kojima je neki među nama vjerovatno mogu i prepoznati. U tom smislu imamo zabilježen hadis koji se, prema kriterijima hadiske nauke smatra hadisom dobrog seneda (lanca predaje) i u tom se smislu smatra dobrim i prihvatljivim hadisom (hasen hadis). U njemu se kaže sljedeće:
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Znaci noći Kadr su da je ona čista i svjetla kao da je u njoj pun mjesec.Ona je mirna i tiha. U njoj nema ni prevelike hladnoće ni vrućine. U njoj, dok ne svane, ni jednoj zvijezdi nije dozvoljeno da padne.” U njene znake spada: “Što sunce kad ona osvane iziđe zaokruženo, bez uobičajenih zraka, kao da je pun mjesec. Taj dan šejtanu nije dopušteno da sa njime iziđe.”
Razmišljati o sebi i svijetu oko sebe, vratiti se na tom osnovu Bogu, Stvoritelju svome i svojoj izvornoj i urođenoj vjeri monoteizma, obožavati samo Njega, molbe upućivati samo Njemu, zaštitu tražiti samo od Njega, Bogoslužje činiti samo Njemu … sve su to stvari koje Bog Uzvišeni očekuje kako od muslimana tako i od svih drugih ljudi u blagoslovljenoj noći Lejletul Kadr, noći koja više od hiljadu mjeseci vrijedi.
