Vjenčani dar (mehr) je imetak koji suprug uručuje svojoj ženi zbog zaključivanja bračnog ugovora. Mehr je obavezan i nije dozvoljeno zaključiti bračnu vezu uz dogovor supružnika da se izbjegne mehr, jer Uzvišeni Allah kaže: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.” (4:4) ” (…) a ostale su vam dozvoljene, ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite” (4:24)
Mehr je pravo i odlika žene u islamu, ne mogu se supružnici dogovoriti da zaključe brak bez mehra, a nakon toga žena ima pravo da halili svoj mehr, to nije problematično.
Pohvalno je precizirati visinu mehra prilikom zaključenja braka, međutim, ako supružnici ne spomenu visinu mehra tokom zaključivanja bračnog ugovora takav brak je ispravan, ali se nakon toga mora odrediti mehr. Ako se supružnici ne budu mogli dogovoriti, njoj pripada jednak mehr ženama koje su njenog statusa u društvu. Dokaz da je takav brak ispravan je ajet: “Nije vaš grijeh ako žene pustite prije nego što u odnos s njima stupite, ili prije nego što im vjenčani dar odredite” (2:236) Razvod ne može biti osim nakon ispravnog bračnog ugovora, u protivnom ona mu uopšte nije ni bila žena.
▪ Može li žena na ime mehra tražiti od muža da nauči nešto iz Kur’ana napamet?
Ovo nije ispravno zato što je mehr pravo supruge i vrijednost mehra treba da se vrati supruzi, da ona ima korist od toga, a u ovome nema za nju koristi. Kada muž nauči na primjer suru Bekare, žena od toga nema koristi. Korist se vraća mužu, on je naučio sebi, a ovo je u koliziji s prirodom vjenčanog dara. Uzvišeni Allah kaže: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte.” One to uzimaju, vjenčani dar treba biti u korist supruge.
U hadisu Sehla b. Seada se prenosi: “Jedna je žena došla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla da sebe poklanja Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Ja nemam potrebe za ženama!‘, odgovorio joj je on. Tada neko od prisutnih povika: ‘Udaj je za mene!‘ – ‘Daj joj odjeću (kao mehr)!‘, reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem ‘Nemam odjeće!‘, odgovori čovjek. ‘Daj joj barem gvozdeni prsten!‘, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što mu se čovjek ponovo ispriča, Poslanik ga, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Koliko Kur‘ana znaš napamet?’ – ‘Toliko i toliko‘, odgovori on. ‘Udajem je za tebe na osnovu tog dijela Kur‘ana koji znaš napamet!‘, reče Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem.“ (Buharija)
Kako onda shvatiti dio: “Idi, udao sam je za tebe na osnovu onoga što znaš iz Kur’ana”? To znači da muž treba poučiti svoju ženu onome što on zna iz Kur’ana i na takav način korist se vratila supruzi. Ali u slučaju da on nauči nešto iz Kur’ana, tada je to korist njemu, pa je on time dobio i mehr i mladu. To onda nije mehr koji treba da dobije žena.
U jednoj predaji kod Muslima stoji: “Idi, zaključio sam brak među vama, pouči je Kur’anu.” Ova predaja nam otkriva taj veo nejasnoće prethodne predaje. To je bio njen mehr, da je poduči onome što on zna. Pa je shodno citiranom hadisu dozvoljeno na ime mehra poučiti ženu nekim djelovima iz Kur’ana ako čovjek ne posjeduje ništa od materijalnog imetka.
Međutim, ako posjeduje, onda je preče i bolje da ne poseže za ovakvim vidom mehra, zato što tu postoji razilaženje među učenjacima, a Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dozvolio ovom ashabu ovakav mehr nakon što ga je pitao ima li išta od imetka.
Da li znanje ima isti propis kao i podučavanje Kur’anu? Na primjer, da on nju poduči fikhu, poglavlje namaza, poglavlje zekata, dobročinstva prema mužu, i slično. Da li je to isto kao i podučavanje Kur’anu? Ima učenjaka koji kažu da je to isto jer se korist opet vratila ženi, iako nije materijalna, ali je ta korist svakako vrijedna i ima svoje mjesto.
Takođe je dozvoljeno na ime mehra dati mushaf jer on ima svoju vrijednost i po ispravnijem mišljenju dozvoljeno ga je prodavati. Budući da ima svoju vrijednost, kada bi muž dao ženi mushaf na ime mehra, to bi bilo ispravno.
▪ Može li vjenčani dar biti hadž ili umra?
Islamski učenjaci imaju različita mišljenja kada je riječ o ovome, a ispravnije mišljenje je da je dozvoljen jer to je vrijednost koju će muž isplatiti svojoj supruzi, tako da nema smetnje. Ako dođe do razvoda braka prije nego što je odvede na hadž ili umru, onda on njoj treba da plati pa da ona ide sa nekim od svojih mahrema.
Dr Safet Kuduzović
