Historija & Teme

Bitka na Bedru

Historijske bitke u Islamu

U svetom mjesecu ramazanu dogodila se prva i najznačajnija bitka u historiji islama, Bitka na Bedru. U njoj je sudjelovao i sam poslanik Muhammed, s. a. v. s. Allah, dž.š., tu je bitku u Kur’anu nazvao:”Dan razdvajanja (rastavljanja)”, jer je u njoj razdvojena istina od laži i Pravi put od šejtanskog puta

Piše: Semir Imamović, dipl.islamski pravnik

# Featured

Povod Bitke na Bedru je izlazak Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, sa grupom ashaba radi presretanja kurejšijske karavane koja se kretala iz Šama prema Mekki. Nema nikakve sumnje u opravdanost ovog postupka, jer su Kurejšije bile u ratu sa Poslanikom, salallahu alejhi ve selem. Između njih nije bilo nikakvog ugovora. Osim toga, oni su protjerali muslimane iz Mekke, oduzeli im sav imetak i žestoko se suprotstavili Poslanikovom pozivu na obožavanje Allaha Jedinog.

Poslanikova vojska je brojala malo više od 300 boraca, koji su se ravnomjerno smjenjivali na dva konja i 70 deva. Muslimani nisu krenuli radi bitke. Međutim, Allah, subhanehu ve teala, htio je da dođe do okršaja između njega i njegovih neprijatelja i da se ispuni ono što je On već odredio.

“Gospodaru, ispuni ono što si i obećao!”

Kada je Ebu-Sufjan, koji je i upravljao karavanom, saznao da se muslimani u Mekki pripremaju za presretanje njegove karavane, promijenio je uobičajeni pravac kretanja i poslao poruku Kurejšijama da mu pošalju pomoć. Kurejšije su pripremile 1.000 dobro opremljenih i naoružanih boraca i uputili ih u pravcu karavane. Poslanik, salallahu alejhi ve selem, nakon vijesti o pokretu velikog broja kurejšijskih vojnika, zatražio je mišljenje ensarija i muhadžira o nastavljanju putovanja, na što su oni odgovorili: “Nećemo ti reći ono što su Israelćani rekli Musau: ‘Idite ti i tvoj Gospodar pa se borite, a mi ćemo ovdje čekati’, nego ćemo se boriti sa tvoje desne i lijeve strane, ispred i iza tebe. Tako nam Allaha, kad bi krenuo preko mora, i mi bismo krenuli sa tobom”.

Ebu-Sufjan je, mijenjajući pravac kretanja, uspio izbjeći zasjedu, što ga je navelo da pošalje novu poruku Kurejšijama, u kojoj ih je savjetovao da se vrate u Mekku. Ovi bi to i učinili, ali je Ebu-Džehl, mekanski poglavar, čvrsto odlučio otići na Bedr i tu ostati tri dana, kako bi se, po svaku cijenu, sukobio sa muslimanima.

Do sukoba je došlo 17. ramazana druge godine po Hidžri, kod vode koja se nalazila na Bedru. Muslimani su prvi došli do te vode i kod nje sagradili bunar. Poslaniku, salallahu alejhi ve selem, napravljen je položaj sa kojeg je mogao posmatrati odvijanje Bitke. Kad je počela Bitka, Poslanik, salallahu alejhi ve selem, digao je ruke prema nebu i uputio sljedeću dovu: “Gospodaru! Evo Kurejšija. Došli su ispunjeni ohološću i nadmenošću, da bi Ti se suprotstavili i Tvoga Poslanika u laž utjerali. Gospodaru, ispuni ono što si i obećao”. Ashabi su, kao i Poslanik, potpuno okrenuli svoja srca Allahu i predano i skrušeno Ga molili da ih pomogne i ponizi njihovog neprijatelja.

“Mislim na Džennet koji je prostran kao nebesa i Zemlja”

Bitka je započela dvobojem Utbe i Šejbe ibn-Rebie i Velida ibn-Utbe, sa kurejšijske strane, i Alije, Hamze i Ubejde ibn el-Harisa, sa muslimanske strane. Alija, r. a., ubio je Velida, a Hamza, r. a., Utbu. Ubejda i Šejbe su razmijenili nekoliko udaraca i nije se znalo ko će od njih dvojice izići kao pobjednik sve dok Alija i Hamza nisu priskočili u pomoć i prosto isjekli Šejbu. Ubejde, r. a., poslije je umro od zadobijenih rana. Nakon toga se rasplamsala borba. Poslanik je bodrio ashabe, govoreći im: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, onaj ko se danas strpi u borbi i bude ubijen okrenut svojim licem ka neprijatelju, Allah će ga uvesti u Džennet”.

Te riječi su privukle pažnju Umejra ibn el-Himama el-Ensarija, koji se ustao i rekao: “Allahov poslaniče! Misliš li na Džennet koji je prostran kao Nebesa i Zemlja?”

“Da. Mislim na Džennet koji je prostran kao Nebesa i Zemlja”, odgovorio je Poslanik, salallahu alejhi ve selem.

“Ako je tako, onda između mene i Dženneta stoji samo pogibija. Ako budem živio toliko da mogu pojesti ovih nekoliko datula, to će uistinu biti predug život”, odgovorio je ovaj ashab.

Odmah nakon tih riječi je bacio datule i borio se dok nije bio ubijen.

Primjer ovog ashaba je samo jedan u nizu mnogobrojnih primjera žrtvovanja i zalaga-nja, a takvi primjeri su odigrali odlučujuću ulogu u pobjedi na Bedru i savladavanju mnogo jačeg i pripremljenijeg neprijatelja.

“…i oni će se u bijeg dati”

Kad je Poslanik, salallahu alejhi ve selem, izdao naredbu za direktan napad, neprijateljski borbeni duh je počeo jenjavati, a želja za borbom opadati. Ovakav mudar potez Poslanika, salallahu alejhi ve selem, imao je velikog uticaja na poboljšanje stanja muslimana. Kad su dobili naredbu da svom žestinom navale na neprijatelja – a vladali su vrlo malim ratnim iskustvom – krenuše svom žestinom i silinom, na sve ili ništa. Rušili su pred sobom neprijateljske redove, odsijecali glave, a još veću volju su dobili kad su vidjeli Poslanika, salallahu alejhi ve selem, da udara o štit i da iz sveg glasa ponavlja kur’anske riječi: “Skup će sigurno poražen biti, i oni će se u bijeg dati” (Kur’an: El-Kamer, 45.).

U jednom trenutku borbe, Poslanik, salallahu alejhi ve selem, uzeo je prašine u ruke i bacio je u lice mušricima, uzrokujući pometnju u njihovim redovima, a zatim i kolektivni bijeg. Muslimanima nije ostalo ništa drugo do da se natječu u njihovom ubijanju i zarobljavanju.

To je bio samo jedan od Allahovih ajeta, znakova kojima je On pomogao Svoga Poslanika. Poslanik, salallahu alejhi ve selem, zajedno sa svojim ashabima je pokazao neviđenu hrabrost, odlučnost i ustrajnost.

 “Loša li ste družba bili Allahovom Poslaniku…”

Ubistvo nekih najistaknutijih kurejšijskih prvaka, poput Ebu-Džehla, Šejbeta ibn-Rebie, Utbeta ibn-Rebie, Velida ibn-Utbeta i drugih, pored poraza Kurejšija, obilježilo je ovu bitku. Bilježi imam Buharija u svom “Sahihu” od Abdullaha ibn-Mesuda, da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi vesellem, okrenuo se prema Ka’bi (prije protjerivanja iz Meke, op. ured.) i uputio dovu protiv ove četverice. Rekao je: ‘Kunem se Allahom da sam vidio njihova mrtva tijela kako su se promijenila od sunca, jer je toga dana bila velika vrućina”.

U jednoj od predaja se navodi da je Poslanik, salallahu alejhi ve selem, stao iznad ubijenih mušrika i rekao: “Loša li ste družba bili Allahovom Poslaniku. Utjerali ste me u laž onda kad su mi drugi povjerovali. Izdali ste me onda kad su mi drugi pomogli. Istjerali ste me iz mog doma dok su mi drugi ukazali gostoprimstvo”. Zatim je naredio da se njihova tijela bace u bunar. Počeo je dozivati: “O Utbe ibn-Rebia! O Šejbe ibn-Rebia! O (taj i taj)! Jeste li se uvjerili da je istina ono što je vaš Gospodar obećao? Ja sam se uvjerio”.

Kad je Omer vidio taj Poslanikov postupak, zovnuo ga je i rekao: “Kako to da se obraćaš leševima?” “Tako mi Allaha, vi me ništa bolje ne čujete od njih, samo što mi oni ne mogu odgovoriti”, uzvratio je Poslanik, salallahu alejhi ve selem.

Šta možemo naučiti iz Bitke na Bedru

Najznačajnija i najkorisnija lekcija koju današnji muslimani mogu naučiti iz ove slavne bitke jeste, čvrsto ubjeđenje vjernika i sigurnost u Allahovu pomoć, bez obzira na snagu, spremnost i složnost neprijatelja ove vjere. Kaže Allah dželle šanuhu,opisujući Poslanika i ashabe:”One kojima je, kada su im ljudi rekli: “Neprijatelji se okupljaju zbog vas,treba da ih se pričuvate!”-to je samo povećalo vjerovanje, pa su rekli: “Dovoljan nam je Allah i divan je On oslonac”.(Ali Imran,173.)

Naravno, uz to ubjeđenje i sigurnost, nužno je ispuniti još niz uslova kako bi se došlo do sigurne i jasne pobjede. Nimalo slučajno ti uslovi su upravo spomenuti u suri El-Enfal, koja je objavljena povodom Bitke na Bedru.

Radi se,ukratko, o sljedećim uslovima:

Iskrenost

Kaže Allah dželle šanuhu: “I ne budite kao oni koji su, da se pokažu svijetu, nadmeno iz grada svoga izišli da bi od Allahova puta odvraćali. Allah zna ono što oni rade.” (El-Enfal, 47.)

Iskrenost je, kako kažu neki učenjaci, izjednačavanje unutrine i vanjštine, a vrhunac iskrenosti je da unutrina bude bolja od vanjštine. Nažalost, nerijetko se iz usta onih koji rade za Allahovu vjeru može čuti: “Ja radim, a taj i taj ne radi. Ja prenosim istinu, a taj i taj je skriva. Ja pomažem muslimane, a taj i taj ih ostavio na cjedilu…, itd., što jasno ukazuje na pomanjkanje ili potpuni gubitak iskrenosti (da nas Allah sačuva od toga)

Kaže Imam Ibnu-l-Kajjim: “Nužno je se čuvati izraza kao što su: “Ja”, “Imam” ili “Kod mene” jer su njima iskušani Iblis, Faraon i Karun.” Iblis je rekao: “Ja sam bolji od njega (Adema, a. s.).

Faraon je rekao: “Imam vlast u cijelom Egiptu.”Karun je rekao: “Ovo što imam stekao sam znanjem koje posjedujem.”

Najbolje mjesto na koje je stavljeno “Ja” jesu riječi čovjeka: “Ja sam griješni Allahov rob koji priznaje grijeh i traži od Allaha oprost.”

Najbolje mjesto na koje je stavljeno “imam” jesu riječi čovjeka: “Imam puno grijeha, imam puno pogrešaka.”

Najbolje mjesto na koje stavljeno “kod mene” jesu riječi Poslanika, salallahu alejhi ve selem, u hadisu kojeg bilježi Imam Buhari: “Oprosti mi i onda kada sam ozbiljan i kada nisam, kada nešto iz pogreške ili namjerno uradim. Sve to nalazi se kod mene.” (Zadu-l-Mead:2/37).

Sloga i jedinstvo

Kaže Allah, dželle šanuhu: “O vjernici, kada se sa kakvom skupinom sukobite… “(El- Enfal, 45.) “I on je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio,- On je, zaista, silan i mudar”.(El Enfal,63)

Interesantno je primjetiti da Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu nikada ne doziva pojedinca, radi naredbe ili zabrane, nego doziva kolektiv; “O vjernici”, “O ljudi”, kako bi, prema mišljenju nekih učenjaka, ukazao na bitnost zajednice i kolektivnog rada i upozorio na to da je dijelo, onoga koji djeli i frakcioniše muslimane, manjakavo, slabo i neznatno.

Pokoravanje Allahu i Njegovom Poslaniku

Kaže Allah, dželle šanuhu: “Pokoravajte se Allahu i njegovom Poslaniku”(El-Enfal, 46.) “O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kada vas pozovu u ono što će vam život dati”(El-Enfal, 24.). U radu za Allahovu vjeru nije bitna količina i mnoštvo, nego je bitno da ono što bude urađeno, bude u skladu sa Kur’anom i sunnetom Allahovog Poslanika, salallahu alejhi ve seleme. Rekao je Poslanik trojici ashaba, koji su se se zavjetovali da će neprestano ibadetiti i da će potpuno odbaciti ovosvjetske užitke: “Ja sam najbogobojazniji među vama a i pored toga i postim i ostavljam post, klanjam i spavam i ženim se. Onaj ko odstupi od moga sunneta nije od mene (tj. nije na mojoj uputi). (Bilježe ga Buharija i Muslim)

Izbjegavanje rasprave i svađe

Kaže Allah, dželle šanuhu: “i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali”(El-Enfal, 46.) Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve seleme : “Nijednom narodu nije data rasprava a da nije zalutao.”

Naravno, ovdje mislimo na raspravu koja nezadovoljava kriterije islamske rasprave (što je danas osnova u raspravi) kao što su:temeljno poznavanje pitanja oko kojeg se vodi rasprava, međusobno po-štovanje i uvažavanje učesnika u raspravi, čuvanje časti i ugleda i lijepo mišljenje o bratu, iako se u toku rasprave ne složi sa nama i sl. Svjedoci smo na našim prostorima mnogih rasprava koje donose štetne rezultate, udaljavaju i tako udaljene muslimane jedne od drugih, stvaraju pogrešnu predstavu o islamu kod onih koji ga slabo poznaju, tako da misle da islam razjedinjuje a ne da spaja. Time otvaraju vrata neznalicama da prčaju o stvarima oko kojih zasjedaju najveći učenjaci ummeta i dr.

Kaže Allah, dželle šanuhu: “I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da bi ste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje..”(El-Enfal, 60.)

Kaže šejh Sa’di u komentaru ovog ajeta: “Tj. pripremite protiv vaših neprijatelja, koji ulažu maksimalne napore na putu vašeg uništenja i zatiranju vaše vjere, sve što ste u mogućnosti. Pripremite se fizički, psihički i ma-terijalno. Pripremite sve vrste kopnenog, zračnog i morskog oružja koje će vam pomoći u borbi protiv njih. Koristite se idejama i politikom koja će muslimane povesti naprijed i udaljiti od njih zlo nevjernika. Naučite se gađanju i odvažnosti. U vrijeme Poslanika, salallahu alejhi ve seleme, najjača snaga kojom je mogao biti zastrašen neprijatelj jeste jaka konjica i precizni strijelci, tako da je njemu i njegovim ashabima upravo takva vrsta pripreme bila naređena. Na osnovu šerijatskog pravila koje glasi: “Propis važi kada za njega postoji povod”, možemo reći da smo mi obavezni pripremiti ono što u današnjem vremenu najviše plaši naše neprijatelje. Ako takvo nešto nije moguće osim izučavanjem određenih disciplina, vještina i zanata, sve to postaje obavezom, na što upućuje šerijatsko pravilo: “Ono bez čega se ne može ispuniti vadžib (obaveza) i samo postaje vadžibom.” (Tefsir Sa’di, 285., 286. str.)

Na kraju možemo konstatovati, da ako muslimani žele ostvariti ono što su ostvarili muslimani Bedra moraju ispuniti uslove o kojima govori sura El-Enfal (posvećena Bitci na Bedru) koje smo mi ukratko izložili.

Molim Allaha, dželle šanuhu, da nam Bedr bude vodilja u shvatanju vjere, podstrek na rad i zalaganje, snaga u trenutcima slabosti i utjeha i smiraj u trenutcima iskušenja. Amin!

Vakat | Media
Back to top button