Fetve & Ostalo

Kazivanje o Božijim blagodatima

I o blagodati Gospodara svoga kazuj

Da li je ispravno kazivati o Božijim blagodatima koje su čovjeku date, kao što se razumije iz ajeta: “I o blagodati Gospodara svoga kazuj”, ili ih treba skrivati kao što se razumije iz nekih hadisa?

Riječi Svevišnjeg Allaha: “I o blagodati Gospodara svoga kazuj” (Ed-Duha, 11), različito se razumijevaju i tumače. Neki učenjaci smatraju da se ajet odnosi na zahvalnost, tj. da čovjek na blagodatima kojima ga je Allah počastio treba biti zahvalan svojim srcem, jezikom i djelima. Tako se čovjekovo kazivanje o blagodatima koje mu je Allah podario, kao što je obilan imetak, ogleda u priznanju da je to blagodat od Allaha i Njegov dar, ispoljavanju zahvalnosti jezikom, riječima kao što su: “elhamdulillah — hvala Allahu”, te davanjem zekata i drugih prava u tom imetku.

Dakle, pogrešno je shvatanje da kazivati o Božijim blagodatima podrazumijeva da se otkriva i nabraja šta sve čovjek ima i posjeduje. To je puko hvalisanje i uzdizanje, i tako nije postupao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kome je primarno usmjeren ovaj ajet, niti tako postupaju dostojanstveni ljudi.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ono što mu je naređeno u ovom ajetu odazvao se plemenitim udjeljivanjem na Allahovom putu i traženjem Allahovog zadovoljstva u blagodatima kojima ga je počastio. Jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao je ikindija-namaz i potom žurno izašao iz džamije. Kada se nakon nekog vremena vratio, primijetio je da ga s čuđenjem gledaju, jer im nije bilo jasno zbog čega je tako brzo izašao nakon predaje selama, pa im Poslanik reče: “Sjetio sam se, dok sam bio u namazu, grumena srebra koji imamo, pa sam prezirao da dočeka večer ili da prenoći kod nas, te sam naredio da se podijeli.” (Ahmed, br. 19426)

S druge strane, riječi Svevišnjeg Allaha: “I o blagodati Gospodara svoga kazuj”, impliciraju jednu visoku moralnu osobinu, a to je otkrivanje i isticanje Božijih blagodati s ciljem da se iz njih dijeli, da se vlasnik imetka okiti plemenitošću i udalji od sebičnosti i škrtosti kojoj ide u prilog skrivanje blagodati, kukanje i jadikovanje. Škrtice obično skrivaju svoj imetak kako bi imali izgovor da ne udjeljuju, stoga se konstantno žale i kukaju, dok plemeniti ljudi i javno i tajno udjeljuju i Božije blagodati ne skrivaju. To sve skupa potvrđuje da bi “govor o blagodatima” mogao biti metafora kojom se aludira na plemenito, velikodušno udjeljivanje i pružanje pomoći potrebnima.

Isto tako, moguće je da se ajet odnosi na blagodat poslanstva, o kojoj se također u suri Ed-Duha govori, pa bi značenje bilo: “Kazuj, o Muhammede, o blagodati poslanstva koja ti je data”.

Zatim, “kazivanje o blagodatima” može biti samo načelno, kao naprimjer da se kaže: “Allah mi je podario blagodat zdravlja, imetak i uputu”, bez spominjanja detalja tih blagodati. Tako se očituje zahvalnost Allahu u formi koja ne nalikuje hvalisanju.

U komentaru sure Ed-Duha, imam Sa’di kaže: “Ako je potrebno, spomeni neku od blagodati detaljno, ali ako za to ne postoji poseban razlog, o Allahovim blagodatima kazuj uopćeno. Kazivanje o Allahovim blagodatima inicira zahvalnost na njima, a Onog Ko je te blagodati podario čine dragim, jer srca prirodno teže onom ko postupa lijepo i čini dobro.” (Tefsirus-Sa’di, str. 928)

Što se tiče hadisa koji ukazuju na skrivanje blagodati, to bi se moglo odnositi na predaju Muaza b. Džebela u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Olakšajte sebi ostvarenje svojih potreba skrivajući ih, jer na svakoj blagodati se zavidi.” (Taberani, El-Evsat, 2455)

Ako se hadis prihvati kao vjerodostojan, to ne znači da je oprečan ajetu, jer skrivanje blagodati biva prije nego što se ostvare, a kada Allah počasti čovjeka da postigne i ostvari ono što želi, na tome će Allahu zahvaljivati i neće te blagodati kriti, osim ako se boji zavidljivaca i njihove pakosti.

U komentaru hadisa: “Olakšajte sebi ostvarenje svojih potreba skrivajući ih” navodi se: “Tj. skrivajte svoje potrebe od ljudi i tražite od Allaha da vam pomogne da ih ostvarite, jer ako ljudima kažete svoje planove, oni će vam zavidjeti pa će vam se suprotstavljati u postizanju cilja. Ajet koji podstiče na kazivanje o blagodatima odnosi se na stanje kada se one već dese i kada ne postoji opasnost od zavidljivaca.” (Menavi, Fejdul-Kadir, 1/493)

Da je dozvoljeno neke blagodati prikriti usljed bojazni od zavisti i zavidljivaca, također se može razumjeti iz riječi Jakuba, alejhis-selam, kada je savjetovao svog sina Jusufa, alejhis-selam, da ne otkriva san kojim mu se nagovještava visok položaj i prednost nad drugima: “O sinko moj, ne kazuj svoj san braći svojoj, da ti ne učine kakvu spletku; šejtan je, doista, čovjeku neprijatelj otvoreni” (Jusuf, 5).

(Vidjeti: Kasimi, Mehasinut-te’vil, 9/493; Muhammed Salih Munedždžid, Sualun ve dževab, br. 229863)

Učimo o Islamu
Back to top button