Jednom davno živio je vrlo siromašan, ali vrlo hrabar čovjek po imenu Ali. Radio je za Amara, bogatog starog trgovca. Jedne zimske večeri Amar je rekao:
“Na vrhu planine ovakvu noć niko ne može provesti bez pokrivača ili hrane. Ali, tebi je potreban novac, a ako ti to pođe za rukom, dobićeš veliku nagradu. U suprotnom ćeš trideset dana raditi bez ikakve naknade.”
Ali je odgovorio: “Sutra ću to pokušati da to ostvarim.”
No, kad je izašao iz prodavnice, opazio je da puše ledeni vjetar, pa se uplašio i odlučio da svog najboljeg prijatelja Avdija upita je li suludo prihvatiti takav dogovor. Avdi je nekoliko trenutaka razmišljao, a tada je odgovorio:
“Pomoći ću ti. Kad sutra stigneš na vrh planine, pogledaj pred sebe. Ja ću biti na vrhu susjedne planine, gde ću cijelu noć provesti uz vatru koju ću zapaliti za tebe. Ti gledaj u nju i misli na naše prijateljstvo – to će te grijati. Uspjet ćeš, a nakon toga ću tražiti nešto zauzvrat.”
Ali je izdržao iskušenje, dobio novac i otišao k prijatelju:
“Rekao si mi da želiš naknadu.”
Avdi ga je uhvatio za ramena:
“Da, ali ne novac. Obećaj mi da ćeš, ako u mom životu ikada zapuše hladan vjetar, za mene zapaliti vatru prijateljstva.”
