ODGOVOR: Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.
Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigu u kojoj je pojašnjenje za sve, uputa, milost i radosna vijest za muslimane!“ (Prijevod značenja En-Nahl, 89.) Ibnu Mes’ud, ra je rekao: „U Kur’anu nam je sve pojašnjeno.“ Mudžahid, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Sve što je dozvoljeno i sve što je zabranjeno pojašnjeno je.“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ostavio sam vas na jasnom putu –čije su noći jasne poput dana- s kojeg nakon mene, niko neće skrenuti a da neće biti upropašten.“ (Ibnu Madže, 43; Ahmed, 4/126; Hakim, 1/175 od ‘Irbada b. Sarije, radijallahu anh, i šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis vjerodostojnim.)
Ebu Zerr, radijallahu anh, rekao je: „Nije nas napustio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nas nije o svemu obavijestio pa čak i o ptici koja leti na nebu.“ (Ahmed, 5/153 i 5/162; Ibnu Hibban, 1/267; Ebu Ja’la, 5109; Taberani u Kebiru, 2/155; Tajalisi, 479. Šu’ajb el-Arnaut ocijenio je lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojnim.)Imam Ez-Zuhri, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Od Allaha je poslanica koja je na Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila da je dostavi a na nama je da joj se predamo, potpuno je prihvatimo.“ (Buharija mu’allekan u Sahihu u Knjizi o tevhidu, 97/72.)
Dakle, naša vjera u tančine je pojašnjenja i na nama muslimanima, kada se upoznamo s vjerskim propisima, nije ništa drugo do da se prihvatimo svoje vjere u potpunosti, predano, zadovoljni svojom vjerom i njenim propisima, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 36.)
Ibnu Kesir, rahmetullahi ‘alejh, kaže: „Ovaj ajet je općenit i odnosi se na svako pitanje, pa, kada Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, nešto odrede, niko nema pravo da se tome suprotstavi, da po svome nahođenju postupi, da ima svoje mišljenje i stav.“ I rekao je Uzvišeni Allah: „Uistinu, samo vjernici kada se pozovu Allahu i Poslaniku Njegovu da im presudi kažu: ‘Čuli smo i pokorili smo se!’ To su oni koji će doista uspjeti!“ (Prijevod značenja En-Nur, 51.)
Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, kaže: „Uzvišeni Allah obavještava o svojstvima mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku, onih koji ne teže drugoj vjeri i ne žele je, ne žele ništa osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ Tako, u našoj lijepoj vjeri i po ovom pitanju imamo odgovor kojeg se kada ga čujemo trebamo pridržavati i mimo njega ne tražiti ništa drugo.
Na osnovu šerijatskih tekstova iz Kur’ana i sunneta umrli nakon svoje smrti ima sevaba-koristi od sljedećeg:
1– Dova drugih muslimana za njega
Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji dolaze nakon njih govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i našoj braći koja su nas pretekla u imanu i ne dozvoli da se u našim srcima nađe zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš, doista si Ti Blagi i Milostivi.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 10.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Dova muslimana za svoga brata u njegovoj odsutnosti je primljena dova.“ (Muslim, 2733.)
2– Napaštanje posta kojeg nije ispostio
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre a ostao je dužan post, neka posti za njega njegov velij“. (Buharija, 1952. i Muslim, 1147.)
Napomena: a) Pod velijjom u hadisu misli se na bližnjeg u porodici, onoga koji naslijeđuje umrlog.
b) U hadisu se –in šae Allahu- misli na svaki obavezni post: ramazanski post ili zavjetni post.
c) Napaštanje se ograničava samo na onu umrlu osobu koja nije postila obavezni post zbog nekog razloga: bolesti, putovanja, hajza, nifasa i sl., zatim je taj razlog prošao i osoba je bila u mogućnosti da isposti obavezni post ali ga nije ispostila sve do svoje smrti.
d) U hadisu se preporučuje -a ne naređuje- rodbini umrlog da naposte za njega i to je stav većini islamskih učenjaka, jer ako bi rodbina bila obavezna da naposti za njega pa ne naposti, tada bi bila griješna jer je ostavila vadžib-obavezu, a Uzvišeni Allah je rekao kako stoji u prijevodu značenja: „I niko neće nositi tuđi grijeh.“ (Prijevod značenja Fatir, 18.)
3– Ispunjavanje dozvoljenog zavjeta umrle osobe
Sa’d b. Ubade, radijallahu anh, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrla mi je majka a pri njoj je ostao zavjet?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ispuni ga ti za nju.“ (Buharija, 2761. i Muslim, 1638.)
4– Obavljanje hadždža za umrlu osobu
Ukoliko umrli u svome životu nije obavio hadždž islama ili se zavjetovao da će obaviti dobrovoljni hadždž nakon što je obavio hadždž islama, prije nego li se njegova ostavština raspodjeli nakon njegove smrti iz njegove ostavštine se uzima imetak za obavljanje hadždža i obavlja se hadždž za njega. Jedna od žena iz plemena Džuhejna došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga: „Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž ali ga nije obavila do svoje smrti, pa hoću li ja obaviti za nju?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Da, obavi hadždž za nju. Šta misliš kada bi tvoja majka ostala nekome dužna, da li bi ti taj dug vratila?! Vratite ono što su ostali dužni Allahu, jer je Allah najpreči da se dug prema Njemu izmiri!“ (Buharija, 1853.)
Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Uzima se iz njegove ostavštine imetak za obavljanje hadždža svejedno da li on oporučio da se to uradi za njega ili ne.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’i ‘ala Zadi-l-mustekni’i, 7/48). Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Ovdje isti propis kao i hadždž ima svako pravo koje je umrli bio obavezan učiniti, poput: iskupnine, zavjeta, izdvajanje zekata i slično tome.“ (Vidjeti: Ibnu Hadžer el-Askalani, Fethu-l-Bari šerh Sahihi-l-Buhari, 4/66.)
5– Sve što učini dobro dijete od dobrih djela
Uzvišeni Allah je rekao: „I čovjeku ne pripada osim ono što zaradi!“ (Prijevod značenja En-Nedžm, 39.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najljepše što čovjek pojede jeste od onoga što je on zaradio a doista je i dijete od njegove zarade!“ (Ebu Davud, 3511; Tirmizi, 1369; Nesai, 7/241; Ibnu Madže, 2137. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u brojnim svojim djelima.)
6– Sve ono što umrli ostavi iza sebe od dobra kojima se drugi okorištavaju nakon njegove smrti
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u tri stvari: trajnoj sadaci, znanju od kojeg se koriste oni poslije njega i dobrom djetetu koje mu dovi.” (Muslim, 1631.) Također je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu, ono što vjerniku od njegovih dobrih djela nakon njegove smrti stiže jeste i: znanje koje je stekao i prenio (proširio ga), dobro djete koje je ostavio iza sebe, Mushaf koji je ostavio u naslijeđe iza sebe, mesdžid kojeg je sagradio ili kuću koju je sagradio za putnika-namjernika, voda koju je sproveo, milostinja koju je udijelio iz svoga imetka za vrijeme svoga zdravlja i života. Sve mu to dolazi i poslije njegove smrti!“ (Ibnu Madže, 242; Sujuti u Džamiu sagiru, 2497; Munziri u Tergibu ve terhibu, 1/157. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim.)
Na osnovu izloženog, umrloj osobi pripada samo ono što je uradila za svoga života i ono što drugi čine za nju od djela koja su vjerodostojno potvrđena od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sve mimo toga što nema vjerodostojnog i jasnog dokaza vraća se osnovi da umrlom ništa ne koristi nakon njegove smrti. Tako se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi ništa vjerodostojno i jasno čime je podstaknuo svoj ummet da uče Kur’an i sevabe tog učenja poklone umrloj osobi, već nas je podstaknuo da tražimo oprosta za umrlog rekavši: „Tražite oprosta za svoga brata i molite za njega postojanosti, jer se on sada ispituje.“ (Ebu Davud, 3221. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.) We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.
Odgovorio: Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.
