Definicija mustalaha: Ulema kada govori o ovome kažu; to je grupa naučnih uslova za upoznavanje hadisa Poslanika r, sa senedom i metnom da bi hadisi na osnovu toga bili primljeni ili odbačeni. Ove uslove i ovu nauku ne posjeduje niko osim muslimani.
Tema ove nauke: To je traganje za hadisima Poslanika r, sa senedom i metnom po vrijednosti da bi bili primljeni ili odbačeni.
Vrijednost ove nauke
Njena vrijednost je da ona ulazi u jednu od najvećih nauka koja ljudima pojašnjava vrijednost ove vjere, i to je nauka koja utvrđuje ono što je rečeno.
Ova nauka je nastala sa početkom Poslanice Muhammeda r. Kaže Allah U:
”O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” ( Hudžurat, 6 )
Ovaj ajet navodi muslimane da provjere sve što je rečeno, i on je temelj ove nauke. Od Enesa t, se prenosi da je Poslanik r, rekao: ”Dao Allah U, da lice čovjeka bude od onih koji su sretni, pa kada čuje moj govor zapamti, zatim to isto prenese onako kaka je čuo, a možda će onaj koji čuje bolje shvatiti od onoga koji ga je prenio.”
Stepeni razvoja ove nauke dok je došla do nas
1. Vrijeme ashaba. Oni su bili strogi u prenošenju hadisa Poslanika r, nakon njegove smrti, a posebno u vrijeme dvojice halifa Ebu Bekra i Umera t. Oni bi kada bi im neko došao sa nekim hadisom, tražili još jednog svjedoka.
2. Vrijeme tabi'ina. Oni su bili strožiji od ashaba po pitanju seneda, gledali su i raspitivali se o prenosiocima hadisa. Muhammed ibn Sirin kaže: ”Zaista je ova nauka vjera, pa neka svako gleda od koga uzima vjeru.” Ova izreka je mes'ela na kojoj se zasniva pitanje naše vjere, a posebno u ovo vrijeme kada su se pojavile mnoge sekte. Muhammed ibn Sirin takođe je rekao: ”U vrijeme Poslanika r, ljudi nisu gledali na sened, sve dok se nije pojavila fitna, pa kad se ona desila ljudi su počeli govoriti; ”ko su ti ljudi koji prenose hadise.” – pa se gledalo u njih, i ako su bili od Ehli Sunneta vel džemata uzimalo se njihov hadis, a ako su bili novotari nije se od njih uzimao hadis.”
3. Pisanje hadisa. Prvi koji je napisao knjigu o ovome je Šafija rahimehullah, koja se zove ‘Risala’. Ona govori o temeljima mustalaha i usuli fikhu. U početku su ove dvije nauke bile pomiješane dok se kasnije nisu odvojile.
4. Vrijeme odvajanja ove nauke od ostalih nauka, i samo o tome govori. Prvi koji je pisao o ovome je imam Muhammed ibn Hasan ibn Hallad, koji je preselio 360 g.p.h. Napisao je knjigu koja se zove El muhaddis el Fasil bejner-ravi vel vai’. Poslije njega je došao Ebu Abdullah el Hakem en-Nesaburi, preselio 405 g.p.h., napisao je knjigu ‘Nauke hadisa’.
Bitni termini u ovoj nauci
1. El Hadis – u mustalahu je ono što je pripisano Allahovom Poslaniku r, od riječi, djela, fizičkih i moralnih osobina i odobravanja. Što se tiče riječi; ”Djela se cijene prema namjerama”, što se tiče djela Poslanik r, je u ramazanu u zadnjoj trećini noći zatezivao svoju odjeću i budio svoju rodbinu. Što se tiče prećutnog odobravanja; je situacija kad su ashabi zajedno putovali sa Poslanikom r, pa su neki postili, a neki mrsili, on je prešutio, dakle i jednima i drugima je odobrio. Što se tiče moralnih osobina, smatraju se hadisom, a fizičke osobine je to da je imao gustu bradu, srednjeg rasta, dakle njegov r, izgled…
2. Haber. Uz termin hadis se koristi i termin haber. Ulema se podijelila po pitanju njegovog definisanja, jedni kažu;
a) da se pod njim podrazumijeva hadis,
b) drugi kažu da je haber suprotan hadisu tj. sve što je pripisano nekom drugom mimo Poslanika r,
c) treći kažu da je haber opširniji pojam od hadisa, te se pod njim podrazumijevaju stvari koje su pripisane Poslaniku r, i nekom drugom, i ovo mišljenje je najispravnije, a Allah U, najbolje zna.
3. Eser; je ono što je pripisano ashabu ili tabi'inu od riječi i djela.
4. Isnad ili sened; je pominjanje ljudi koji su prenijeli hadis, sve do početka metna ili do zadnjeg od njih.
5. El Metn; to su riječi koje dolaze nakon seneda ili isnada.
6. El Musnid; to je osoba koja prenosi hadis od onoga koji je izgovorio hadis.
7. El Musned; to je skup svih prenešenih hadisa od strane jednog ashaba.
8. Talibu-l-hadis( učenik hadisa ); je onaj koji izučava hadise sa aspekta rivajeta i značenja.
9. El Muhaddis; je osoba koja zna napamet 100 000 hadisa i više uz poznavanje ljudi prenosioca, džerha, te'adila itd.
10. Hafiz; je osoba koja pamti najmanje 300 000 hadisa uz još detaljnije poznavanje prenosioca hadisa.
11. El Hakim; je osoba koja poznaje sve hadise uz poznavanje svega što je vezano za hadise.
Podjela hadisa po načinu dolaska do nas
Učenjaci su hadis sa aspekta dolaska do nas podijelili na dva dijela;
1. Mutevatir hadis
2. Ahad hadis
Mutevatir hadis
Mutevatir hadis u mustalahu znači; hadis kojeg prenosi mnogobrojna skupina od mnogobrojne skupine i nemoguće je da su se dogovorili da slažu.
Učenjaci postavljaju četiri uslova za mutevatir:
1. Da prenosi veća skupina.
2. Da velika skupina bude u svim generacijama ( u svim karikama prenosilaca ) do zapisivanja. Podrazumijeva se skupina koja broji više od 10 ljudi.
3. Da je nemoguće da su se dogovorili da slažu tj. da nisu imali mogućnost dogovora.
4. Da oslonac bude osjetilni tj. da je on vidio ili čuo ( hadis ), a ne može biti da to neko snuje, pa kaže 30 ljudi sanjalo taj hadis.
Ako se ovi uslovi ispune, hadis je mutevatir.
Propis ovog hadisa je da se na osnovu njega izgrađuje potpuno ubjeđenje, bez trunka sumnje. Takođe mutevatir ne trpi da se gleda u sened zbog mnogobrojnosti prenosioca.
Mutevatir hadis se dijeli na dva dijela;
1. Mutevatir El-Lafzi ( mutevatir u terminu ) tj. hadis koji je prenešen mutevatirom, terminom onako kako ga je izgovorio Poslanik r. Hadis kojeg bilježe Buharija, Muslim, Tirmizi i ibn Madže od Ebu Hurejre t, da je Poslanik r, rekao: ”Ko na mene slaže namjerno, neka pripremi sebi mjesto u vatri.”
Ovaj hadis prenosi više od 80 ashaba, a imam Nevevi kaže da 100 ashaba prenosi ovaj hadis, zatim je došla ogromna skupina tabi'ina, zatim tabi-tabi'ina, pa sve dok nije došao do nas identično prenesen, doslovice.
Primjer hadis o potiranju po mestvama prenosi 40 ashaba, ili hadis o dizanju ruku u namazu prenosi više od 50 ashaba.
2. Mutevatir El Ma'nevijj; to je hadis u kojem je značenje prenešeno tevaturom, a termin nije isti, primjer dizanje ruku prilikom dove, međutim, ono nije prenešeno doslovice. Najpoznatije knjige koje pišu o ovome su:
El ezharu-l-mutenasire fi-l-ahbari-l-mutevatire od imama Sujutija.
El mutenasir fi-l-hadisi-l-mutevatire od imama Kitanija.
Ahad hadisi
Ahad hadisi su hadisi koji nemaju uvjete mutevatir hadisa.
Dijele se na tri skupine:
a) Mešhur
b) Aziz
c) Garib
1. Mešhur hadis; je onaj hadis koji ima tri ili više prenosioca u svim karikama seneda. Od Abdullaha ibn Amra ibn el Asa t, se prenosi da je Poslanik r, rekao: ”Allah znanje neće ukloniti uklanjajući ga od Svojih robova, nego će ga uzeti uzimanjem učenjaka, pa ako nema učenjaka ljudi će za vođe uzeti neznalice, pa će biti pitani i davati fetve bez znanja, te će otići u zabludu i druge u nju odvoditi.” ( Buhari i Muslim )
Ponekad učenjaci proglase neki hadis mešhurom iako on u suštini terminološki nije mešhur ( mešhur znači opšte poznat ), taj hadis sa terminološkog aspekta može biti čak i mutevatir.
Primjeri ili vrste mešhur hadisa:
a) Mešhur kod učenjaka i kod običnih ljudi poput hadisa kojeg prenosi Ebu Hurejre t, i drugi ashabi da je Poslanik r, rekao: ”Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su zaštićeni drugi muslimani”. Bilježe Buharija i Muslim
b) Hadis koji je mešhur među fakihima. Primjer tog hadisa je hadis u kojem kaže Poslanik r: ”Allahu najmrži halal je razvod braka”. Ovaj hadis je daif, a Hakimov rivajet glasi: ”Allah nije ohalalio ništa Njemu mrže od razvoda braka”. Ovaj rivajet je sahih u mustedreku Hakima, a s'njim se slaže Zehebi.
c) Hadisi koji su mešhur kod muhaddisa; primjer hadis kojeg prenosi Enes ibn Malik t, gdje kaže: ”Vidio sam Poslanika r, kako čini kunut nakon ruk'ua mjesec dana sa plemenima Ri'l i Zekvan.
Najpoznatije knjige u kojima su skupljeni mešhur hadisi
El mukasside-l-hasenete fi-l-ehadisi-l-muštehire ale-l-elsine, od imama Sahavija.
Rafi'i-l-il basi ani-l-ehadisi-l-muštehire in den nas, od imama Adžulanija.
2. Aziz Hadis; to je onaj hadis kojeg prenose dva ili tri prenosioca u svim karikama lanca. Primjer o tome je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim gdje kaže Poslanik r: ”Niko od vas neće biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od roditelja, djeteta i svih ljudi zajedno.” Aziz znači jak, dostojanstven, i on može biti sahih, hasen ili daif.
3. Garib Hadis; znači usamljen, čudan. To je hadis kojeg prenosi samo jedan ravija, primjer tome je hadis kojeg prenosi Umer ibn el Hattab t, da je Poslanik r, rekao: ”Djela se cjene prema namjerama.” Bilježe Buharija i Muslim
Kakav je propis za uzimanje ahad hadisa u akidi, fikhu i sl.?
Ima učenjaka koji ahad hadise ni u kom slučaju ne koriste, ni za fikh, niti za akidu. Druga kategorija učenjaka kaže da se ahad hadisi uzimaju za propise a ne i za akidu. Treći kažu da se uzima za sve s'tim što se ovo odnosi na ahad sahih hadise.
Podjela hadisa na osnovu prihvatanja ili odbijanja
Hadis sa aspekta prihvatanja ili odbijanja učenjaci dijele na dva dijela:
a) Makbul sahih tj. prihvaćen, ispravan.
b) Merdud daif tj. odbijen, slab.
1. Makbul sahih; je onaj hadis kojeg je ulema uzela kao osnovu iz kojeg proizilaze radnje podijeljene na četiri dijela;
a) Sahih li zatihi tj. ispravan, tačan sam po sebi.
b) Hasen li zatihi tj. dobar sam po sebi.
c) Sahih li gajrihi tj. ispravan, tačan na osnovu drugog.
d) Hasen li gajrihi tj. dobar na osnovu drugog.
Es Sahih li zatihi je hadis sa senedom koji je spojen od prenosioca koji su adili i dabiti, svi od početka do kraja seneda bez šuzuza i illeta. I ovo je definicija sahih hadisa kod učenjaka, iz čega se izvode slijedeći šartovi sahih hadisa:
I) Adalet tj. pravednost, a to je karakteristika koju čovjek ima u sebi, a koja ga nagnava na bogobojaznost, ozbiljnost, izbjegavanje griješenja poput širka, velikih grijeha i novotarija.
II) Dabt koji se dijeli na dvije vrste:
a) dabtu-s-sadri tj. dabt pamćenja, je moć pamćenja od šejha onako kako je čuo bez dodavanja ili oduzimanja.
b) dabtu-l-kitabi tj. dabt pisanja, to je vođenje brige o preciznosti i doslijednosti zapisivanja onoga što se čuje od šejha.
III) Da svi prenosioci od prvog do zadnjeg bez prekida budu sa ovim osobinama.
IV) Da nema šuzuza, a to je da određeni ravija prenosi hadis ( s'tim da taj ravija ima adl i dabt ), koji je kontradiktoran drugom hadisu kojeg prenosi ravija sa jačim adlom i dabtom. U tom slučaju ovaj prvi hadis proglašava se šuzuzom.
V) Da nema illeta ( mahana ), illet može biti vidni i skriveni:
a) Vidni illet je npr. da ravija prenosi od svog predhodnika koji je umro pet godina prije njegova rođenja.
b) Skriveni illet je npr. da su savremenici, međutim jedan živi u Bosni a drugi u Egiptu, i ne postoji pouzdan podatak da su se sreli.
Ako se ovih pet uvjeta nađe hadis biva sahih.
Najpoznatije knjige koje su zabilježile sahih hadise su Buharija i Muslim. Kaže imam Nevevi u svom uvodu u šerh Muslimovog sahiha: ”Njih dvije su najvjerodostojnije knjige nakon Allahove U, Knjige, ummet ih je prihvatio.” U ove dvije knjige ne nalaze se svi sahih hadisi. Imam Buhari je znao 100 000 sahih hadisa od kojih je 7275 stavio u svoju zbirku, od kojih se 4000 ne ponavlja, znao je takođe 200 000 daif hadisa. Nakon njih ostalo je mnoštvo sahih hadisa koje nisu zabilježili, a koji su zabilježeni u mnoštvu drugih zbirki među kojima su najpoznatije sahih ibn Hibban, sahih ibn Huzejme, mustedrek ale-s-sahihajn od imama Hakima.
”Mustedrek” je zbirka hadisa koji imaju iste uvjete kao Buhari i Muslim, međutim, oni ih nisu spomenuli.
”Mustahredž” je zbirka hadisa koju skupi učenjak sa svojim senedima, a hadisi su isti kao kod Buharije i Muslima u globalu. Najpoznatiji među mustahredžima su; Ebu Bekra el Ismailija ale-s-sahihi Buhari, El Mustahredž Ebi Avvane ala Muslim i mustahredž od Ebi Nu'ajma ale-s-sahihajn.
Stepeni sahih hadisa
1. Hadis oko kojeg se slažu Buharija i Muslim.
2. Hadis kojeg bilježi Buhari.
3. Hadis kojeg bilježi Muslim.
4. Hadis koji zadovoljava uslove Buharije i Muslima, ali ga oni nisu spomenuli.
5. Hadis koji ima uvjete Buharije, ali ga on nije spomenuo.
6. Hadis koji ima uvjete Muslima, ali ga on nije spomenuo.
7. Hadis koji zadovoljava uvjete sahiha, a nalazi se u drugim zbirkama.
El Hasen li zatihi; dobar sam po sebi i ulema ga definiše ovako: ”Hasen hadis je onaj hadis koji ima spojen sened, čije su ravije adili sa slabim dabtom od istog ravije sve do krajaj bez šuzuza i illeta. Što se tiče hasen hadisa nisu napravljene posebne zbirke s'tim da se najviše hasen hadisa nalazi u Ebu Davudovom i Tirmizijevom sunenu.
Es Sahih li gajrihi; je ustvari hasen li zatihi s'tim da je došao putem više rivajeta koji su potvrdili jedan drugog i tako ga digli na stepen hadisa sahih li gajrihi.
E Hasen li gajrihi; je onaj hadis čiji je sened daif, međutim, ima više puteva
( rivajeta kojima je došao ), i razlog njegove slabosti nije to što je ravija lažac ili veliki griješnik. Ulema postavlja dva uvjeta da bi hadis bio hasen li gajrihi:
a) Da sam hadis ima više rivajeta koji su različiti.
b) Povod slabosti tih hadisa nije to što su ravije ili pak jedan od njih lažovi ili veliki griješnici, nego je neko u rivajetu nepoznat.
“Muhkem i Muhtelif”
Muhkem definicija:
Je onaj hadis ( makbul ) koji nema sličnog hadisa koji mu se suprotstavlja, oni se prihvataju i obaveza je da se po njima radi.
Muhtelif definicija:
Je makbul hadis koji ima drugi hadis koji mu se suprotstavlja ali se među njima može objediniti.
Bilježi Muslim poznati hadis u kojem Poslanik, r, kaže: “Nema prenošenja bolesti niti sujevjerja.” A u Buharijinom sahihu se navodi hadis kontradiktoran ovome u kojem se kaže: “Bježite od kuge kao što bježite od lava.”
Ako se nađe jedan hadis koji je muhtelif:
Pokušavaju objediniti između ova dva hadisa, pa ako je moguće rade na osnovu oba. Ako nije moguće da se objedini među hadisima onda učenjaci;
gledaju historiju izgovora ovih hadisa i ako je jedan izgovoren prije a drugi poslije onda onaj poslije derogira onog koji je došao prije.
Ako ne poznaju historiju preferiraju hadis jedan nad drugim klasičnim metodama preferiranja ( terdžiha ). Imam Sujuti navodi 50 metoda preferiranja.
Ako ni preferiranje nije moguće onda se ne radi ni po jednom hadisu.
“Najvažnije knjige koje se bave ovom problematikom”
Knjiga koja se zove Ihtilafu-l-hadis od imama Šafije, druga knjiga Te’vil muhtelefe-l-hadis od imama ibn Kutejbe, el Asar el muhtelife od imama Tahavije.
“Nasih i Mensuh” ( derogirajući i derogirani hadisi )
Definicija: Nasih i mensuh je podizanje propisa od strane Zakonodavca koji je dat prije i njegova zamjena od strane Zakonodavca kasnijim propisom.
Način raspoznavanja nasih i mensuh hadisa:
a) Posredstvom riječi Poslanika r, primjer hadis kojeg bilježi imam Muslim od Burejde t, da je rekao Poslanik r: “Bio sam vam zabranio posjećivanje kaburova pa sam vam odobrio jer vas oni podsjećaju na ahiret.”
b) Posredstvom ashaba. Hadis Džabir ibn Abdullaha t, kojeg bilježe ashabu sunen: “Poslijednja odluka Allahova Poslanika r, po pitanju onoga što direktno dodirne vatra je da se ne mora abdestiti.”
c) Putem historijskog saznavanja hadisa koji su izrečeni prije ili poslije. Hadis kojeg bilježi Ebu Davud od Burejde ibn Evsa t, da kaže Poslanik r: “Ko učini hidžamu omrsio se.”
Hadis od ibn Abbasa t, kojeg bilježi Buharija u kojem kaže: “Vidio sam Poslanika kako čini hidžamu dok je bio u ihramima postač.” Prvi hadis je rečen na oslobođenju Mekke,
a drugi na oprosnom hadždžu.
Idžma (konsenzus uleme), hadis kojeg bilježi Ebu Davud da je Poslanik r, rekao: “Ko pije alkohol izbičujte ga, pa ako to ponovi četiri puta ubijte ga.” Kaže imam Nevevi ulema se složila da je ovaj hadis derogiran.
