Razne & Predaje

Davud i Sulejman, a.s. (11. dio)

Dženaza Davuda, alejhisselama.

Davudu, alejhisselam, bilo je suđeno da na dunjaluku živi stotinu godina. U vezi sa dužinom njegovog ovosvjetskog života Ibn Kesir u ”Kazivanjima o vjerovjesnicima” bilježi veoma interesantno predanje, zasnovano na hadisima, po kojemu je Adem, alejhisselam, poklonio Davudu, alejhisselam, četrdeset godina od svoga zemaljskoga života.

Dragi je Allah iz Ademove, alejhisselam, kičme izveo čitavo njegovo potomstvo (duše svih ljudi) i pokazao mu ga. Adema, alejhisselam, su fascinirala svjetla njegovih valjanih potomaka – najprije vjerovjesnika i poslanika Allahovih, a potom i evlija, šehida, iskrenih vjernika i dobrih ljudi, ali je jedno svjetlo posebno uočio.

Upitao je dragoga Allaha čije je to svjetlo i dobio odgovor da je to svjetlost njegova potomka Davuda, alejhisselam, kome je zapisano da bude Allahov vjerovjesnik i poslanik. Adem, alejhisselam, je tada upitao koliko će Davud, alejhisselam, živjeti na Zemlji i dobio odgovor da je to šesdeset godina. Tada je zamolio dragoga Allaha da od njegovog života oduzme četrdeset godina i doda ih Davudu, alejhisselam, kako bi on napunio stotinu godina zemaljskoga života.

Dragi Allah, Gospodar svih svjetova je prihvatio tu dovu i tako i odredio, pa je Adem, alejhisselam, na Zemlji živio, umjesto hiljadu godina koliko mu ranije bi određeno, ukupno devet stotina i šesdeset godina, a Davud, alejhisselam, umjesto šesdeset, na Zemlji je živio punih stotinu godina. Ova predaja demantira tvrdnje jevreja i kršćana da je

Davud, alejhisselam, živio sedamdeset i sedam godina pri čemu je četrdeset godina vladao Israilom. Mi vjerujemo u istinitost hadisa i odatle smatramo da je Davud, alejhisselam, na dunjaluku živio ukupno stotinu godina od kojih je vladao nekih šesdeset i tri godine.[35] Dragi Allah najbolje zna.

Prenosi se da je Davud, alejhisselam, umro iznenada, bez toga da je bio bolestan ili na postelji. Žalost kod Benu Israila bila je velika i ogroman broj ljudi se sakupio da klanja dženazu svome kralju, Allahovome miljeniku i poslaniku. Dženazi je, kako se to prenosi, prisustvovalo četrdeset hiljada pobožnjaka i isposnika Benu Israila, obučenih u ogrtače sa kukuljicama.

Naravno da je bio prisutan i veliki broj svećenika Levita kao i ostalog svijeta, pripadnika svih plemena Benu Israila. Prenosi se da do tada niko, nakon Mūsāa i Haruna, alejhimesselam, među Israilom nije bio toliko žaljen. Njegovo mubarek tijelo je okupano, zamotano u ćefine i ponešeno na dženazu. Tada je zasijalo sunce i nastupila velika žega, pa je postalo veoma vruće. Primijetivši to Sulejman, alejhisselam, pozva ptice i naredi im da rašire krila iznad dženaze i tako naprave hlad Davudu, alejhisselam, i svima onima koji su došli da ga isprate.

Ubrzo mu se odazvaše nepregledna jata raznih ptica i rasporediše se na nebu iznad Kudsa (Jerusalema), tako da su se okupljeni ljudi sada nalazili u sjeni. Kako je bio ogroman broj ptica koje su se bile rasporedile sa svih strana, ljudima uskoro postade sparno i zagušljivo.

Kad su se požalili Sulejmanu, alejhisselam, on naredi pticama da oslobode stranu sa koje dolazi vjetar i one, na očigled svih prisutnih, to i učiniše. Ptice su raširenih krila lebdile iznad Jerusalema sve dok se dženaza nije završila. Ovim velikim čudom se simbolički izvršila smjena vlasti i Benu Israil upoznaše svoga novoga vladara i ujedno novoga Allahova vjerovjesnika, Sulejmana, alejhisselam, koji je u obome naslijedio svoga mubarek oca, Davuda, alejhisselam.

Davudov, alejhisselam, kabur nalazi se u Kudsu (Jerusalemu), mubarek gradu koji bijaše njegova prijestonica.[36] [1] Postoje mišljenja da je Kovčeg došao na Zemlju iz Dženneta, zajedno sa Ademom, alejhisselam, i da su ga čuvali Allahovi poslanici sve dok ga Jakub, alejhisselam, nije donio u Misir (Egipat) gdje je ostao sve dok ga Mūsā, alejhisselam, nije preuzeo. Dragi Allah najbolje zna.

[2] Vrlo je realna, moguće i jača, pretpostavka da su oni svoja lica okretali u pravcu Jerusalema. Međutim pošto je u to doba prva građevina Bejtul-makdisa (Mesdžidul-aksa), ona koju je podigao Jakub, alejhisselam, najvjerovatnije bila porušena, a Sulejman, alejhisselam, još nije bio rođen, čini nam se logičnim pretpostaviti da je kibla Benu Israila bio Sveti šator sa Zavjetnim kovčegom. Dragi Allah najbolje zna.

[3] Gilgal i Šilo su nazivi mjesta u drevnom Israilu.

[4] Postoje različite predaje o imenu ovoga časnoga vjerovjesnika. Tako neki kažu da se on zvao Išmael, što je hebrejska varijanta arapskoga imena Ismail, drugi opet kažu da se zvao Šimevil ili Išmevil. Mi smo se ovdje odlučili da ga nazovemo imenom Samuel kojim je on, kako nam se to trenutno čini, najčešće imenovan, a dragi Allah najbolje zna. Interesantno je da Stari zavjet i neki islamski izvori kažu da je značenje njegovog imena bilo: ”Allah je uslišao molbu” i da ga je majka tako nazvala baš zbog toga što je njegovo rođenje bilo posljedica njezine skrušene dove u Šatoru.

[5] Nije nam poznato da li je tada Samuel, alejhisselam, čuo Glas dragog Allaha Koji mu se obratio iza zastora ili je to bio glas Njegova izaslanika (vidi Kur’an, 42:51). To dragi Allah zna, a za nas je ovdje interesantno samo to da je to bila prva Objava koja je bila spuštena Samuelu, alejhisselam, i koja je, najvjerovatnije, značila početak njegove vjerovjesničke misije.

[6] Ovo je naša pretpostavka. Da li su oni zaista Zavjetni kovčeg nosili u svim bitkama koje su vodili na Allahovom putu – to dragi Allah najbolje zna.

[7] U Starom zavjetu se kaže da su to bili Filistejci. Ali, Ibn Kesir u ”Kazivanju o vjerovjesnicima” kaže da su to bili Amalićani. Dragi Allah najbolje zna.

[8] U Zavjetnom kovčegu su, prenosi se, bile pohranjene kamene ploče Tevrata (neki pak prenose da su unutra stajali samo njihovi komadi, ali to nam baš ne izgleda logičnim jer su kamene ploče sa ispisanim Tevratom bile najveća svetinja čitavog Israila koji su ih čuvali kao zjenicu oka pa ne izgleda mogućim da su one mogle biti polomljene – dragi Allah najbolje zna), zatim štap Mūsāov, alejhisselam, i njegove sandale, turban Harunov, alejhisselam, kao i ostaci nebeske hrane Menn (Mana) koju su Israilćani dobivali u pustinji.

[9] Ne znamo pouzdano da li je ”Sekina” bila prisutna u Zavjetnom kovčegu prije ovog događaja sa Talutom. Dragi Allah zna najbolje.

[10] Ni ovdje, kako smo to naprijed naveli, ne znamo da li su to bili Amalićani ili Filistejci, a dragi Allah najbolje zna.

[11] Davud, alejhisselam, dakako, uopće nije imao straha da se odazove Džalutovim izazovima. A, u čemu je bio razlog da je on isprva čekao (ako je uopće i bilo tako), nije nam znano. Rekli bi smo da se on, poput svih čestitih i velikih ljudi okićenih skromnošću, nije htio isticati prije nego što to postane neophodno i želio je dati prednost starijim i iskusnijim borcima. Dragi Allah najbolje zna.

[12] Termin ”Isralijati” obuhvata, posmatrano iz muslimanskoga ugla, sva predanja (mimo Tevrata, Zebura i Indžila) od Benu Israila. Isralijati se ne mogu uzimati kao osnov za vjerovanje (akaid) niti za izvođenje vjerskih propisa (fikh), već samo mogu biti ”zanimljivo štivo” iz kojega se stiču neke informacije o životu pređašnjih vjerovjesnika i poslanika dragoga Allaha.

[13] ”Kazivanje o vjerovjesnicima”, str. 510.

[14] Ili eventualno u pratnji izuzetno maloga broja ljudi. Dragi Allah najbolje zna.

[15] Po svemu sudeći Davud, alejhisselam, je živio na prelazu između drugoga i prvoga milenija prije Mesiha Isāa, alejhisselam. Smatra se da je preuzeo vlast nad Israilom negdje oko 1010. godine prije Isāa, alejhisselam, što znači da je u tom slučaju rođen negdje oko 1047. godine. Dragi Allah najbolje zna.

[16] Već smo naveli da je Davud, alejhisselam, u tom vremenu maksimalno izbjegavao direktni ratni sukob protiv Taluta. Takođe ponovo želimo podsjetiti da postoji mogućnost da Talut nikada nije ni bio tiranin. Dragi Allah najbolje zna.

[17] Ajet časnog Kur’ana: Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali (17:55); nas obavještava o istini da su neki vjerovjesnici odlikovani nad drugima. Kao što vidimo, a dragi Allah najbolje zna, tu je naglašena počast Davudu, alejhisselam, u tome što je Zebur objavljen baš njemu. A da sve bude jasno naglašavamo da prema vjerodostojnim islamskim izvorima u odabrane, tzv. Ulul-azm vjerovjesnike i poslanike spadaju: Adem, Nūh, Ibrahim, Mūsā, Davud, Isā i Muhammed, alejhimesselam. Dakle, na bazi navedenoga ubijeđeni smo da u posebno odlikovane vjerovjesnike spada i Davud, alejhisselam, a dragi Allah najbolje zna.

[18] Vjerovatno je lanac bio postavljen samo zato da bi olakšao presuđivanje Davudu, alejhisselam, a dragi Allah najbolje zna.

[19] Ovo je naše mišljenje zasnovano na svemu onome što nam je do sada poznato o ovoj stvari. Dragi Allah najbolje zna kakav je istinski odnos između Tevrata, Zebura i Indžila. Njega, hvaljen i slavljen neka je, molimo za oprost i uputu.

[20] ”Kazivanja o vjerovjesnicima”, str. 515.

[21] Pretpostavljamo da je on jednako mogao oblikovati i željezo i čelik, a dragi Allah najbolje zna.

[22] Dragi Allah najbolje zna u kom je periodu, prema klasificiranju moderne historijske nauke, živio Davud, alejhisselam, ali bi se moglo uzeti da je to bilo negdje na samome kraju Bronzanog doba i počecima Željeznog doba (posljednji milenij prije Mesiha Isāa, alejhisselam) – u vremenu kada je većina čovječanstva tek bila počela upoznavati gvožđe i čelik, pa se još uvijek pretežno koristila bronza. U tim je vremenima obrada i korištenje gvožđa i čelika bila privilegija rijetkih zajednica, a dragi Allah najbolje zna.

[23] Kao što smo to ranije naveli, nije nam poznato koji je to bio narod.

[24] Kako predanja kazivaju, Jerusalem je bio izuzetno dobro branjen i pao je tek kada je Davud, alejhisselam, uspio ubaciti dio svojih boraca unutar gradskih zidina kroz jedan okomiti prolaz, koji je, usječen u stijenu, od nekoga izvora izvan zidina vodio unutra. Bijaše to neki drevni prolaz za koji tadašnji stanovnici Jerusalema najvjerovatnije nisu znali, ili su na njega sasvim zaboravili, a nekada

davno služio je za potrebe snabdijevanja grada vodom iz pomenutog izvora. Interesantno je navesti kako smo na TV-u gledali neku dokumentarnu emisiju o Jerusalemu gdje je, koliko se sjećamo, bilo govora baš o tome da je neki naučnik pronašao zaboravljeni okomiti hodnik koji od nekoga bunara (ili izvora) vodi unutar gradskih zidina. Naučnik je bio ubijeđen da je upravo riječ o istom onom

prolazu kojim su borci Davuda, alejhisselam, ušli unutar zidina Jerusalema, a dragi Allah najbolje zna. Na kraju je važno spomenuti i predanja prema kojima je Davud, alejhisselam, uspio da uspostavi potpunu kontrolu nad glavnim gradskim izvorištem, nakon čega je braniteljima grada ponudio da mu prepuste grad dragovoljno, kako ne bi u suprotnom stradali od žeđi.
Oni su to prihvatili i predali grad, a bili su nagrađeni time što su im pošteđeni životi i nikakav zulum niti nepravda im nisu bili učinjeni.

Dragi Allah zna najbolje, no sigurno je da je Njegov plemeniti rob, Davud, alejhisselam, u sveti grad ušao bez da je ikome učinio bilo kakav zulum ili nepravdu, te da je, i pri zauzeću Jerusalema, i u svim ostalim bitkama koje je vodio, silu primijenjivao isključivo slijedeći propise dragoga Allaha, što, dakako, podrazumijeva savršeno pravednu primjenu sile bez i najmanje nepravde ili zuluma.

[25] Kupola iznad Stijene (Kubbetus-Sahra) ne treba se poistovjećivati sa Bejtul-makdisom, odnosno sa Mesdžidul-aksa. Riječ je o različitim građevinama.

[26] Ovo nam govori Stari zavjet. Dragi Allah najbolje zna.

[27] Vidjeti knjigu hfz. Mehmeda Karahodžića ” Jerusalim Bejtul makdis”, strana 25.

[28] Vidjeti, naprimjer, Muhamed el Gazali, ”Tematski tefsir kur’anskih sura”, Obzorja, Sarajevo, 2003, na strani 490.

[29] U stvari, Stari Zavjet govori da je David (Davud, alejhisselam) naredio svome generalu da Uriju postavi na takvo mjesto u borbi gdje će zasigurno poginuti. No, mi smo ovako naveli jer je smisao isti a sve to skupa ionako (bit će, ako dragi Allah da, odmah u nastavku o tome govora) apsolutno nije istina.

[30] Naravno da je blud jedan od najtežih grijeha kod dragoga Allaha ko god da ga učini. Međutim, kada bi to učinio neko koga je dragi Allah odabrao između ostalih, onda je taj grijeh još teži i čini se da predstavlja svojevrsno izdajstvo. Dragi Allah zna najbolje, ali je sigurno da je u pitanju izuzetno težak grijeh sasvim nepriličan Allahovim odabranicima i miljenicima.

[31] Duboko smo ubijeđeni da je to bio neki manji prekršaj, pa nam nekako izgleda najlogičnijim da je bila u pitanju vjeridba između Urije i Bet-Šebe, a da je Davud, alejhisselam, u svojoj iskrenoj zaljubljenosti požurivši da je isprosi, zaboravio da prvo provjeri da li je ona vjerena. S obzirom da vjeridba i nije pravi brak, čini nam se da nenamjerno uzrokovanje njena raskida nije veliki grijeh, ali

svakako jeste manji grijeh, odnosno pogreška, zato što to (prema poznatom hadisu po kome je razvod braka dragome Allahu najmrže dozvoljeno djelo) dragi Allah zaista ne voli. Usudili smo se, dakle, da pretpostavimo prethodnu vjeridbu Bet-Šebe sa Urijom s obzirom na to da nam se čini da njezin nenamjerni raskid nije teški grijeh, već više nešto što dragi Allah ne voli, pa nam logičnim izgleda da se nešto tako doista i desilo budući da Kur’an časni, mada o ovome donosi drugačiji sadržaj od Biblije (opet pokazujući jasan primjer iskrivljenja originalnih tevratskih tekstova), ipak potvrđuje biblijsko

kazivanje o tome da je Davudu, alejhisselam, bio predočen simbolički primjer sa ovcama (a Biblija kaže da su se ti simboli odnosili na njegovu ženidbu sa Bet-Šebom), kao i da baš takvo tumačenje nudi tefsir Muhammeda El-Gazalija. Dragi Allah najbolje zna. Njega molimo da nam oprosti i smiluje nam se, još jednom jasno svjedočeći da je Davud, alejhisselam, bio i ostao jedan od Allahovih najdražih i najbližih robova i donoseći iz sveg srca salavat na njega, i na sve ostale Allahove, vjerovjesnike i poslanike.

[32] Ibn Kesir, ”Kazivanja o vjerovjesnicima”, str. 530., 531.

[33] Jedna interesantna muslimanska predaja nam prenosi izviješće da je Davud, alejhisselam, molio dragoga Allaha da podari spas svim vjernicima iz njegovoga doba. Kada mu je dragi Allah darovao sina, nazvao ga je imenom Sulejman, što na hebrejskom jeziku znači ”selametli čovjek” (redžulus-selām). Sulejman, alejhisselam, presuđivao je sporove među narodom, punih četrdeset godina. Njegove presude bile su iskreni blagoslov i spas (selam) za sav narod.

[34] Vidjeti knjigu Ibn Kesira ”Kazivanja o vjerovjesnicima” na str. 527.

[35] S obzirom da smo pretpostavili da je Davud, alejhisselam, rođen negdje oko 1047. godine prije Isāa, alejhisselam, to bi značilo da je on preselio negdje oko 947. godine prije Isāa, alejhisselam. Dragi Allah najbolje zna.

[36] Ovako završavamo kazivanje o Davudu, alejhisselam, bez ikakve želje da u to uključimo ono što Biblija navodi vezano za njegovu kćer Tamaru i sinove Amnona i Absalona zato što su u pitanju veoma ozbiljne optužbe za silovanje, incest, ubistvo i pobunu protiv Allahovog poslanika u želji da mu se preotme vlast koju mu je dragi Allah dao – a veoma je velika mogućnost da to uopće nije istina zbog nesumnjivoga odstupanja biblijskoga kazivanja o

Davudu i Sulejmanu, alejhimesselam, od istine. Mi, koji svjedočimo časni Kur’an kao apsolutno istinitu živu Riječ dragog Boga, u stanju smo da uočimo odstupanja biblijskoga teksta od te objavljene istine. A, kada je riječ o mubarek ličnostima Davuda i Sulejmana, alejhimesselam, odstupanje starozavjetnog kazivanja od istine se, po našem mišljenju, naročito jasno može vidjeti u činjenici da njih dvojicu

Stari zavjet uopće i ne prikazuje kao Allahove vjerovjesnike i poslanike (proroke u biblijskoj terminologiji), već samo kao mudre kraljeve, uvodeći izmišljenu ličnost proroka Natana koji im donosi živu Riječ dragog Allaha. S obzirom na to da su Davud i Sulejman, alejhimesselam, bez ikakve sumnje Allahovi vjerovjesnici i poslanici, očevidna je izmišljotina da su u njihovo vrijeme u Israilu egzistirali bilo kakvi ”proroci” koji bi njima koji su počašćeni

Objavom od dragoga Allaha trebali donositi Božije Riječi i Propise. Prema tome, osvjedočeni u postojanje neistina u biblijskim kazivanjima (činjenica na koju u ovim kazivanjima često upozoravamo), odustali smo od toga da pominjemo navodne događaje vezane za ličnosti Tamare, Amnona i Absalona. Iz istih razloga nismo pominjali ni biblijske navode vezane za odnos Davudova, alejhisselam, sina Adonije prema Sulejmanu, alejhisselam.

Na kraju krajeva, čini se da ne bi bilo pretjerano čak i posumnjati u samu egzistenciju Amnona, Tamare, Absalona i Adonije, jer ako su ”recezenti” Starog zavjeta izmislili egzistenciju proroka Natana i proroka Ahije (koji je navodno Jeroboamu ”navijestio” propast Solomonovoga kraljevstva i prenio mu ”Božije ovlašćenje” da preuzme vlast nad deset sjevernih plemena Izraela), možemo li doista biti sigurni da nije isti slučaj i sa nekima od ovih ličnosti. Dragi Allah najbolje zna.

Učimo o Islamu
Back to top button