Historija & Teme

Osvajanje Španije (2.dio)

Nakon toga se Musa ibn-Nusajr uputio prema Talberi, provinciji zapadno od Toleda. Za to je čuo Tarik ibn-Zijad, r. a., koji se, također, nalazio na tom području, pa se i on uputio prema Talberi. U mjesecu zu-l-ka’detu 94. g. po Hidžri, dvojica vojskovođa su se, nakon dvije godine, sastali u provinciji Talberi. Zajedno su krenuli i ušli u Toledo u mjesecu zu-l-hidždžetu 94. godine.Islam se počeo širiti na jugu, posredstvom daija koji su poslani u osvojena mjesta da upoznaju ljude sa islamom. To je i bio cilj, a ne plijen i dunjaluk. Bilo je još previranja, ustanaka i pobuna, sve do kraja 94. g. po Hidžri, kad su muslimani uspjeli ustabiliti i učvrstiti vlast na tom području.

Nakon što je ušao u Španiju i stigao do Toleda, Musa je poslao vijesti halifi u Šam.

Zbog nastupanja zime i otežanog ratovanja, naredio je vojsci da se odmori i sakupi snagu za nove pohode. Tada se počeo kovati islamski novac. Bilo je to na početku 95. godine. Gajtaševa djeca su izgubili nadu da će muslimani napustiti njihovu zemlju. Tražili su od Musaa ispunjenje ugovora koji su sklopili sa njim prije nego što su muslmani ušli u Septu i Španiju – poljoprivredne posjede njihovog oca. To je ispoštovano i pored toga što je bilo više od 1.000 ogromnih poljoprivrednih dobara. Kad se pročulo takvo ophođenje, mnogi su prihvatili islam. Uglavnom, islam se polahko učvršćavao u Španiji. Daije su pozivali ljude u islam i ljudi su ga prihvatali u skupinama.

Džamije u osvojenim gradovima

Kad je završila zima, Tarik i Musa su krenuli u daljnje osvajanje Španije. U sjevernoj Španiji su tada bila tri važna grada: Saragosa, na sjeveroistoku, a to je bio i glavni grad sjeveroistočne pokrajine, Levr, na sjeverozapadu, kao glavni grad istoimene pokrajine, i Luk, na krajnjem sjeverozapadu, glavni grad pokrajine Džilikije. I na sjeveroistoku je, ispred Pirineja, bilo gradova. Islamska vojska se uputila prema Serkasti (Saragozi). U prethodnici je išao Tarik ibn-Zijad, a većina vojske je išla sa glavnokomandujućim Musaom ibn-Nusajrom.

 Tarik je zatekao nespremnu Saragozu i, dok je stigao Musa sa glavninom vojske, on je već bio osvojio glavni grad sjeveroistočne pokrajine Saragosu, što je bila pomoć od Allaha Uzvišenog. Zaveli su red u gradu i u njemu izgradili džamiju. Uvijek je vođeno računa o izgradnji džamija, jer džamija nije samo služila za klanjanje namaza, već i kao centar da’ve i rješavanja svih pitanja koja su se ticala muslimana. U džamijama su se ljudi obrazovali, okupljali i upoznavali liječili bolesni, u njima su bili upravitelji itd. Musa se uputio u osvajanje Veška, Larida, Taragona, Barselone i u tome uspio bez većih problema.

Time se muslimanska vlast učvrstila i u sjeveroistočnoj pokrajini. Preostao je sjeverozapad Španije i Musa je odlučio poslati Tarika sa manjim četama. On je odabrao krupniji cilj – iako je imao 74 godine, želio je osvojiti Francusku, Italiju, Balkan i sa zapada doći do Konstantinopolja. Sa njim je tada bilo manje od 30.000 vojnika. Sa vojskom je prešao Pirineje i ušao u južnu Francusku. Počeo je osvajati grad za gradom. Osvojio je: Karkashonu, Ardonu, Verdion, Laflmezan i ovladavao jugom Francuske. Od istaknutih tabiina, sa njim je bio Habban ibn ebi-Džibille. Vidjevši ovako brzo napredovanje, Habban je rekao Musu: “Sjećaš li se šta si rekao za Ukbea ibn-Nafi’u?

Rekao si: ‘Allah mu se smilovao, duboko je prodro, a nikog nije bio da ga štiti otpozadi. Zar sa sobom nije imao mudrog savjetnika?’ Ja sam danas tvoj mudri savjetnik. Gdje ćeš sa ovom vojskom, a niko im poleđinu ne štiti? Ako se pobuni protiv tebe Španija, ti si opkoljen i sa sjevera i sa juga”. Musa se nasmijao i odgovorio: “Allah te nagradio”. Poslije ovog savjeta, vratio se. Na povratku su zastali u Karkashoni, u kojoj je preselio na Ahiret Habban ibn ebi-Džibille, r. a.

Otišao je više nego što je smio

Musa se u Španiju vratio preko Pirineja i nastavio operacije da zauzme ostatak Španije. Osvojen je Leon i Džilikija, sa glavnim gradom Lugom. Osvojio je Išterku, kad je došao pismonoša od halife Velida ibn-Abdulmelika iz Šama, a zvao se Mugis er-Rumi. Uhvatio je Musaa za rukav i rekao mu: “Poručio je halifa da ti kažem da si prodro duboko, više nego što si smio. Zauzeo si mnogo prostora, a niko te ne štiti sa leđa. Zato se vrati. Idi do halife u Šam jer se on želi sresti s tobom”. Musa je bio u punom jeku osvajanja, a dolazi mu naredba da sve to ostavi i da se povuče. Počeo je ubjeđivati Mugisa: “Upravo smo osvojili Išterku, a pred nama je glavni grad Leon. Pusti nas da okončamo ova osvajanja, zatim ću otići halifi”, i ubijedio Mugisa.

Musa je osvojio i tu pokrajinu, osim brda Plej, na kome su se okupili kršćanski Goti, pa je Musa zaobišao taj dio i uputio se prema Džilikiji. To je krajnja pokrajina na sjeverozapadu Španije, kod samog okeana. Kad su muslimani opsjedali glavni grad Lugo, stigao je drugi izaslanik halife Velida ibn-Abdulmelika, koji se zvao Ebu-Nasr. Rekao mu je: “Halifa ti naređuje da se odmah vatiš!” pokušao ga je ubijediti da dovrši osvajanja, ali nije uspio. Ostavio je Tarika, a on se uputio u Šam.

Tarik je osvojio te pokrajine i time je – osim brda Plej – cijeli Endelus bio osvojen. Na to brdo je Tarik poslao odred vojske. Došlo je do bitke i u njoj su Goti bili potpuno poraženi. Preostalo je svega 30 ljudi. Oni su pobjegli navrh brda i muslimani su ih tu ostavili. Ova nepromišljenost će ih koštati…

Početak osvajanja je bio u ramazanu 92. i to se proteglo do kraja 95. godine. Za tri godine su pokorene i osvojene Španija i Portugalija.

Nastupa period namjesnika

U zu-l-hidždžetu 95. godine, i Tarik ibn-Zijad je napustio Španiju i otišao u sjevernu Afriku.

Musa je u Sevilji ostavio svoga sina Abdulaziza kao namjesnika za Endelus dok je on odsutan. Kad je prešao u Afriku, zadržao se u Tandži i u njoj kao namjesnika ostavio drugog sina, Abdulmelika ibn-Musaa. Zatim je otišao u Kajrevan, koji je bio glavni grad sjeverne Afrike, i tu kao namjesnika ostavio trećeg sina, Abdullaha ibn-Musaa ibn-Nusajra.

U rebiu-l-evvelu je stigao u Fustat, glavni grad Egipta, gdje je iskazao posebne počasti sinovima Abdulaziza ibn-Mervana, koji su ga učinili namjesnikom. U džumade-l-uhrau 96. godine došao je u Damask. Znači, četiri-pet mjeseci je putovao iz Španije do Damaska. Zatekao je halifa bolesnog. Umro je u džumade-l-ahiru 40 dana nakon što je došao Musa. Novi halifa Sulejman ibn-Abdulmelik je lijepo prihvatio Musaa i s njim se uputio na hadždž.

Musa je molio Allaha Uzvišenog da mu podari smrt u boju, jer je proveo 40 godina u džihadu, ili da umre u gradu Allahova Poslanika, Muhammeda, s. a. v. s. Iz Mekke je sa halifom otišao do Medine, u kojoj se razbolio i umro! To je kraj ovog velikog vojskovođe i mudžahida. Historija nam ne spominje kako je završio Tarik. Njih dvojica imaju najveće zasluge za osvajanje Endelusa. Time ističe period osvajanja i nastupa period namjesnika, koji počinje od Abdulaziza.

U ovom periodu dolazi do učvršćivanja islamske vladavine u svijesti ljudi. Ophođenje muslimana i lijepo ponašanje riječima i djelima bili su, ustvari, pravi džihad. Svojim lijepim osobinama su muslimani promijenili shvatanja ljudi koji su ih okruživali. Stanovnici Španije su u osvajačima vidjeli posebnu vrstu ljudi, kakve nisu imali priliku prije sresti. I zato su se mnogi oduševili novom vjerom, koju su masovno prihvatali. Islam se proširio veoma brzo.

Na “izletu” u Španiji

Čak se i španski historičari čude brzom osvajanju Španije. Miltar, jedan od njih, kaže: “Kao da su došli na izlet u Španiju!”

Za tri godine je 30.000 vojnika osvojilo cijelu Španiju, Portugaliju i južnu Francusku! U suštini to nije bilo nimalo lahko, niti jednostavno. Mnoge žrtve su pale, ogroman napor je uložen, težak poduhvat je ostvarila vojsku kojoj je to područje bilo sasvim novo. Nije ih zaustavio ni novi, drukčiji krajolik, rijeke, klima, planine, sasvim drukčije podneblje jer im je čvrstina vjerovanja bila iznad svega. Zato su napredovali nadajući se pobjedi od Allaha dž.š. ili šehadetu.

Takvi su bili ti mudžahidi. Muslimani su u Španiji ukinuli klasne podjele. Najviši su bili vladari i svećenici, zatim klasa velikih zemljoposjednika, pa klasa malih zemljoposjednika, te klasa seljaka (zemljoradnika), koji nisu imali nikakvih prava i tretirani su sastavnim dijelom poljopr-ivrednih dobara. Nasljeđivani su s imanjima, prodavani i kupovani zajedno sa zemljom.

Bilo je to potpuno ropstvo i služenje zemljoposjednicima. Muslimani su dokinuli ovaj klasni sistem, jer su svi ljudi od Adema, a. s., “a Adem, a. s., stvoren je od zemlje i nema razlike između Arapa i nearapa”. Ljudi su bili izne-nađeni. Za samo tri godine sve se to ukinulo i onaj koji je do jučer bio rob, bez osnovnih prava, postao je slobodan čovjek. Dobio je pravo da posjeduje imovinu, da se za svoje pravo spori na sudu i sa namjesnikom ili bilo s kim ko ga obespravi.

Dobio je pravo da putuje gdje hoće, da trguje bez ograničenja. Kad su se ljudi u to osvjedočili, još više ih je prihvatilo islam. U potvrđenim predajama se spominje da su masovno počeli učiti arapski jezik i poistovjećivati sa Arapima u odjeći i imenima. Veoma je važno da su muslimani u Španiji realizirali pravilo naše vjere: “Nema prisile u vjeru”. Zahvaljujući tome, ostale su nedirnute crkve. Islamska vojska nije sa sobom dovela porodice.

Oženili su se od domaćeg stanovništva, izmješavši se sa njima.Tako je nastala nova generacija koju historičari nazivaju džejlu-l-muvelledin” (generacija mješanaca), čiji su očevi Arapi, a majke Gotkinje. Iz ove generacije je proizišao veliki broj čuvenih učenjaka. Abdulaziz je nastavio sa osvajanjima u južnoj Francuskoj. Historičari ga opisuju kao bogobojaznog i strpljivog mudžahida. On se oženio sa hudovicom kralja Španije Roderika. Ona je prihvatila islam i sebi je dala novo ime – Ummu Asim. Vladao je godinu i sedam mjeseci, nakon čega je ubijen.

O tome postoje kontraverzne predaje, a prenose ih oni koji su svjesno iskrivljavali historiju. Muslimanski historičari opisuju Abdulaziza kao bogobojaznog skromnog, vrijednog vladara i istinskog mudžahida. Zahvaljujući njegovim zaslugama, mnogo ljudi je prihvatilo islam. Abdulaziz ibn-Musa ibn-Nusajr je umro u redžebu 97. godine. Poslije njega je, uz saglasnost stanovnika End-alusa, za namjesnika postavljen Ejjub ibn-Habib eI-Lahmi.

On je vladao samo pet mjeseci, i u tom periodu je glavni grad Endelusa premješten u Kordovu. Namjesnik u sjevernoj Africi Muhammed ibn-Jezid je pratio šta se događa u Endelusu. On je poslao novog namjesnika, koji se zvao EI-Hirr ibn-Abdurrahman es-Sekafi. Došao je u zu-l-hidždžetu 97. godine i vladao dvije godine i osam mjeseci.

U vrijeme njegove vladavine država je počela jačati. To je period kad je islamskom državom vladao Omer ibn-Abdulaziz. Iako je vladao samo dvije godine i dva mjeseca, uradio je mnogo za islamsku državu, što drugi ne bi mogli učiniti ni za mnogo stoljeća. On je izabrao za Španiju novog namjesnika, kojeg je lično poslao iz Šama.

On je došao u Endelus u ramazanu 100 godine. Zvao se Es-Semh ibn-Malik el-Hulani. To je ime koje mnogi ne znaju. Probrao ga je lično Omer ibn- Abdulaziz. Bio je posebno vješt u uređenju državnih poslova, kao što je bio pobožan i pošten musliman, takav na kakvog se stoljećima treba čekati da se rodi.

Učimo o Islamu
Back to top button