Nakon što smo se upoznali sa činjenicama o sposobnosti džina da opsedaju ljude, okupiraju njihov razum, dijelove njihovog tijela, ili ljude kao potpunu cjelinu, suočavamo se sa pitanjem razloga njihovog takvog utjecaja na ljude. Da li je cilj njihovog bivstvovanja na ovome svijetu korištenje, osim prava koja im pripadaju, i prava koja pripadaju ostalim Allahovim stvorenjima, i čijim uzurpiranjem krše Allahove, dz.š., zakone sijući nered na Zemlji?
Ili je njihov zadatak da otežaju ljudima nastojanje da svojim radom na ovome svijetu steknu Allahovo zadovoljstvo koje će im donijeti vječno blagostanje na Ahiretu?
Allah, dž.š., i ljudima i džinima je, u ajetu koji ću naveti, ukazao na osnovni njihov zadatak na ovome svijetu. I svako djelovanje jednih ili drugih, pozitivno ili negativno, rezultat je ispunjavanja tih obaveza, ili njihove oholosti i suprotstavljanja naredbama Gospodara svjetova.
“Džine i ljude sam stvorio samo da Mi se klanjaju.” (Ed-Zarijat, 56)
Povod zbog kojeg džini opsedaju ljude može biti rezultat požude džina, ili čak ljubav, baš kao što može biti među ljudima. Ovoj vrsti džinskog napada nekada doprinose i sami ljudi ponašanjem koje im ne priliči, a koje je privlačno za džine. Oblačenje koje je suprotno od propisanog, otkrivanje dijelova tijela koji moraju biti skriveni, i time isticanje tijela pred pogledima ljudi i džina, onih čija su srca bolesna – među prvim je koracima koji vode ka tome da onaj kod koga je prisutno ovakvo ponašanje bude predmet požude (ljubavi) nekog od džina, što skoro u pravilu dovodi do toga da džini opsjednu takvu osobu.
Samodopadljivost je još jedna negativna osobina koja privlači džine onome kod koga se nađe. Takva osoba se neprekidno divi svome tijelu smatrajući ga savršenim, a zaboravljajući da epitet savršenstva pripada samo i jedino Allahu, dž,š. Zbog želje za divljenjem prema sebi, takva će osoba često stajati pred ogledalom, ili će to učiniti na neki drugi način. Ovo naravno čini, ne sjećajući se Onoga koji je stvorio čovjeka, niti Mu zahvaljuje.
“Džinsko opsjedanje se nekada dešava kao rezultat glupe šale, lakrdije, ili običnog zla kod nekih džina, baš kao što se zlo i pakost dešavaju među ljudima iz sličnih razloga.
Kakogod, opsejdanje je najćešće rezultat ljutnje džina, zbog toga što im bude učinjeno kakvo zlo. Tako džin kažnjava onoga ko mu naškodi. Na primjer, kada im čovjek slučajno nanese štetu mokrenjem na njih prosipanjem vrele vode na njih, ili ubijanjem nekog od njih, džini pomisle da im je šteta nanesena namjerno. I, mada ljudi ne mogu shvatiti šta su uradili, oni džini ih iz osvete mogu kazniti mnogo više nego što zaslužuju, zato što su oni po prirodi neuki, grubi, prevrtljivi.” (Ibin-Tejmijjin Esej o džinima, str. 31, 32)
Osim navedenih okolnosti pod kojima džini opsedaju ljude, valja spomenuti još neke koje se prepliću sa spomenutima i koje su dio njih.
Džini ponekad uznemire ljude bez ikakvog povoda, jedino želeći tim činom pokazati svoje sposobnosti i “superiornosti” naspram ljudi. To pokazuju fizičkom konstitucijom svojih tijela, brzom pokretljivošću, mogućnošću transformacije oblika…, i nevidljivošću, kao vjerovatno najbitnijom osobinom. Ovakvo njihovo ponašanje nije ništa drugo do oholost, a Allah, dž. š., nas upozorava:
“Allah, doista, ne voli one koji se ohole i hvališu!” (En-Nisa, 36)
Ljubomora je također jedan od razloga zbog kojih džini napadaju čovjeka jer:
“Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem.” (Et-Tin, 4)
Nekada okupiraju tijela ljudi da bi ih smatrali svojima, da bi bili u “skladu najljepšem”. Otuda strano ponašanje ljudi nad kojima džini preuzmu kontrolu. Narcisoidnost i u ovom slučaju veoma negativne posljedice. Džin će primijetiti stalno divljenje čovjeka samim sobom i pokušaće mu to oduzeti ili uništiti. Zato čovjek treba stalno da se sjeća Allaha, dž.š., i da traži utočište kod njega od šejtana, ali i od samog sebe.
Jedna bitna stvar u vezi sa ljubomorom zavišću džina je urok. O uroku će biti govora opširnije. Ovdje ću samo spomenuti da zavist koju čovjek može probuditi kod nekih džina ili ljudji, može rezultirati urokom.
Iz knjige “Kur'anska hamajlija”, autora Almina Omeraševića
