Razne & Predaje
Featured

Muhammed s. a. w. s

Ovaj članak je o Muhammedu s. a. w. s.

Ovaj članak je o Muhammedu s. a. w. s., Božijem poslaniku po islamu.
Muhammed (ar.) محمّد, čije se ime različito piše u različitim društvima i kulturama kao (eng.) Muhammad ili Mohammad, u srednjem vijeku na Zapadu kao Mahomet ili Mohamet, punim imenom: Ebul-Kasim Muhammed ibn Abdullah ibn Abdulmuttalib ibn Hašim jeste, po Islamu, posljednji Božiji poslanik.

Biografija
Biografija poslanika Muhammeda s. a. w. s. dijeli se na dva dijela: život prije

Objave i život poslije Objave.

Život prije Objave

Rođen 570. godine u Meki, u plemenu Kurejš. Otac mu je već ranije umro, pa je Muhammed s. a. w. s. ostao samo s majkom i djedom. Kao dijete živio je izvan grada u pustinji, jer je lokalni običaj bio da se djeca odgajaju na selima među beduinima.
Kada mu je bilo 6 godina, umrla mu je i majka, a samo 2 godine kasnije umro mu je i djed. Tad ga je prihvatio njegov amidža Ebu-Talib i Muhammed s. a. w. s. počeo je živjeti s njim.

U tradicionalnim predajam (hadis) prenosi se da je kao dječak bio poznat po mudrosti i moralnosti. Tako se prenosi (u Buharijinom Sahihu) da su se zidovi Kabe radi poplave srušili i da su mekanska plemena odlučila da je renoviraju. Međutim, nastao je spor oko počasnog čina vraćanja Crnog kamena u zidove Kabe. S obzirom da su Muhammeda s. a. w. s. znali u gradu kao najmoralnijeg i najnepristrasnijeg, pozvali su njega da presudi oko tog spora.

On je presudio na sljedeći način: rekao im je da Crni kamen stave na jedno platno i da glavešine svih plemena uzmu za krajeve platna i tako ga polože u zid Kabe.
Kad je imao 25 godina, oženio je Hatidžu bint Huvejlid i uspješno se bavio trgovinom.

Objava

U tradicionalnim predajama (Buharija, Muslim i ostali) prenosi se da je Muhammed s. a. w. s. u 40-im godinama sve više bio razočaran izopačavanjem vjerskih običaja i udaljavanja njegovih sugrađana od monoteizma i prakticiranjem primitivnog oblika politeizma. I uobičavao je osamljivanje na lokalnom brdu u pećini Hira.

U jednom takvom osamljivanju, godine 610. u mjesecu ramazanu, Muhammeda s. a. w. s. , prema islamskoj predaji, posjetio je melek (anđeo) Džibril (Gabrijel) koji mu je tada prenio prve Božije riječi, imperativ “Iqre!” (“Uči!”).
To su bile prve kur’anske riječi i tim događajem zvanično je počela objava Kur’ana. Muhammed s. a. w. s. brzo je počeo širiti islamsku vjeru u Meki s novim pogledom na ekonomske, vjerske i socijalne odnose.
Međutim, trgovci i tadašnji vladari Meke bojali su se da bi nova vjera, sa sve više novih pristalica i s novim pristupom hodočašću u Meku (koji je tada bio jedini izvor gradskih prihoda) mogla štetiti njihovim ličnim koristima. Naime, upravo na mjestu drevnog hrama Kabe bili su izloženi mnogobrojni paganski idoli koje su jednom godišnje posjećivali obožavaoci iz svih krajeva tadašnje Arabije, što je ostavljalo velike prihode tadašnjim vlastima u Meki.
Tako je Muhammedov novi reformatorski pokret odmah u startu stekao velike oponente i neprijatelje. Zbog niza opstruiranja, pritisaka i napada koje je doživljavala tadašnja malobrojna islamska zajednica, bili su prisiljeni da napokon 622. godine izbjegnu prvo u tadašnju Abesiniju, a zatim u Medinu. Navodi se da je bilo i nekoliko pokušaja atentata u Meki na samog Muhammeda s. a. w. s., što se završilo neuspješno.
U mekanskom periodu Muhammed s. a. w. s. bio je konstantno štićen od svoga amidže Ebu-Taliba, koji je, također, bio mekanski uglednik.
“Godina tuge”
619. godine umire Ebu-Talib i Muhammed s. a. w. s. gubi jaku podršku. Nakon toga umire njegova supruga Hatidža, koja je od samog početka također bila velika podrška Poslaniku s. a. w. s. Zbog tuge i konstantnog pritiska sugrađana, koji su sve više neprijateljski nastupali prema njemu, sam Muhammed s. a. w. s. nazvao je tu godinu “godinom tuge”.

Hidžra u Medinu

Pod prijetnjom smrću i nekoliko pokušaja atentata i sve većim pritiscima na njegove sljedbenike (koji su već prije pobjegli u Abesiniju), Muhammed s. a. w. s. 622. godine bježi iz Meke u Medinu sa svojim najboljim prijateljem Ebu-Bekrom.
Dolazak u Medinu postaje historijski događaj za muslimane uopće iz više razloga. Jedan od njih je taj što su u mirnim uvjetima tadašnje Medine, koja im je ponudila gostoprimstvo, mogli propovijedati i širiti svoju vjeru i izučavati je. I za sam grad Muhammed s. a. w. s. imao je veliki značaj: pomirio je dotad zavađena arapska plemena koja su imala dugu historiju međusobnog ratovanja. Napisan je i prvi Medinski ustav, koji uređuje međusobne odnose Arapa i Jevreja, kojih je u gradu bilo dosta.
Bitka na Bedru
Mir ipak nije dugo trajao. Nakon što su muslimani napustili Meku, njihovi neprijatelji su devastirali njihove domove i pripremali napad na Medinu, prvenstveno zbog straha od ugrožavanja karavana i glavnih puteva prema Meki od strane medinskih muslimana.

Tako je 624. godine oko 800 dobro opremljenih mekanskih vojnika na čelu s mekanskim vladarima, među kojima je bio i Ebu-Džehl, krenulo u pravcu Medine. Islamska vojska, koja je brojala oko 300 vojnika, na čelu s Poslanikom s. a. w. s., susreće ih kod bunara u okolini Medine (Bedr) i poražava.

Ubijena su 44 mekanska vojnika, među kojima i Ebu-Džehl, te zarobljeno njih 70, koji su poslije u razmjeni pušteni. Ubijeno je i 14 muslimanskih vojnika.

Ta je bitka odjeknula širom Arapskog poluotoka, što je doprinijelo da se i šire čuje za novu vjeru u srcu Arabije.

Bitka kod Uhuda

Nakon napada na Medinu od strane mekanskih idolopoklonika, Muhammed s. a. w. s. objavio je rat Meki i u idućih nekoliko mjeseci muslimanska vojska presretala je mekanske karavane. Iste godine Ebu-Sufjan, mekanski vladar, skupio je oko 3.000 vojnika za osvetnički napad na Medinu. Bitka se odigrala 23. marta na brdu
Uhud, gdje je kampirala mekanska vojska koja je krenula na Medinu. U toku bitke, koja je u jednom momentu išla u korist muslimana, tadašnji mekanski, a poslije veliki muslimanski vojskovođa Halid ibn Velid čini iznenadni manevar s konjicom oko brda Uhud i iznenađuje muslimansku vojsku i strahovito ih poražava.
U toj bici ranjen je i sam Muhammed s. a. w. s. i tom prilikom izgubio je zub (očnjak). Poginulo je 75 muslimana, uključujući velikog borca Hamzu (Poslanikov amidža).

Bitka na Hendeku (opsada Medine)

Uz pomoć utjecajnog jevrejskog plemena Benu Nadir, kurejšijski vojni zapovjednik Ebu-Sufjan okuplja neka arapska plemena u jednu zajedničku vojsku, koja je brojala 10.000 ljudi i još jednom se sprema da napadne Medinu. Muhammed s. a. w. s. okupio je oko 3.000 muslimana, koji su se, po prijedlogu ashaba Selmana el-Farisija (“Perzijanca”), odbranili tako što su iskopali rovove oko grada (stari perzijski način odbrane) (ar. hendek -jarak, rov, kanal), po čemu je bitka i dobila ime “Bitka na Hendeku” Opsada pod kojom se našla Medina trajala je 2 sedmice.
U tom periodu još jedno jevrejsko pleme koje je bilo stacionirano sjeverno od Medine, Benu Kurejze, s kojim su muslimani imali tzv. Medinski ugovor, sklopili su pakt sa mnogobošcima iz Meke protiv medinskih muslimana. Nekoliko su puta manje jedinice pokušale probiti linije odbrane medinskih muslimana, ali bezuspješno. Nakon 2 sedmice opsade, mekanska vojska ipak se iznenada povlači.

Nakon toga muslimanska zajednica Medine optužuje pleme Benu Kurejze za izdaju, nakon čega ih napada i porobljava.
Zanimljivo je spomenuti da se, po islamskoj tradiciji, prenosi da je Džibril lično naredio Muhammedu s. a. w. s. da napadne i porobi Benu Kurejze.

Primirje na Hudejbiji

Nakon Bitke na Hendeku, medinski muslimani i mekanski mnogobošci potpisuju primirje sa sljedećim tačkama:
dozvoljeno je muslimanima Medine da učine hodočašće u Meku, ali samo 3 dana u godini;
prekidanje svih ratnih djelovanja i garantiranje sigurnosti na objema zaraćenim stranama;
svako vanjsko neprijateljstvo s jednom od potpisnica primirja obavezuje drugo na djelovanje, a svako prijateljstvo nekog arapskog plemena s jednom od članica ugovora o primirju obavezuje sve na prijateljstvo s njima.
zabrana primanja izbjeglica iz Meke u Medinu i obrnuto.
Za vrijeme primirja Muhammed s. a. w. s. posvećuje se širenju islama u granicama Arabijskog poluotoka i izvan njega. Tako šalje poslanice tadašnjim svjetskim vladarima kojima ih poziva u islam.
Osvojenje Meke
“Hudejbijsko primirje” trajalo je 2 godine. Pleme Benu Huza imalo je dobre odnose s Muhammedom s. a. w. s., a pleme Benu Bekr s Mekancima. Prenosi se da je u jednom noćnom napadu pleme Benu Bekr napalo pleme Benu Huza, a da su im pri tome logistiku dali Mekanci, a po nekim izvorima, u napadu je učestvovalo nekoliko Mekanaca.
Nakon tog incidenta Muhammed s. a. w. s. daje tri uvjeta Mekancima, tražeći od njih da usvoje jedan:
da plate tzv. krvarinu plemenu Huza;
da se odreknu prijateljstva s plemenom Benu Bekr (jer ih od odmazde štiti treći član Hudejbijskog primirja);
da ponište Hudejbijsko primirje.

Mekanci su prihvatili treći uvjet, tj. prestalo je važiti Hudejbijsko primirje. Ubrzo nakon toga uvidjeli su kakvu su grešku počinili jer nisu dobro procijenili na kojem su nivou već tada bili muslimani. Pridobili su veliki broj arapskih plemena, osnažili vojno i ekonomski. Ebu-Sufjan lično dolazi da obnovi Hudejbijsko primirje, međutim, Muhammed s. a. w. s. odbija tu ponudu.
On zatim oprema vojsku za osvojenje Meke i u nju okuplja preko 10.000 ljudi. Osvaja Meku bez većeg konflikta, sa samo nekoliko žrtava. Nakon ulaska u Meku, amnestira sve okupljene stanovnike Meke i “oprašta” im riječima: “Reći ću vam ono što je Jusuf a. s. (Josip) rekao svojoj braći: ‘Ja vas danas neću koriti, idite, slobodni ste’.” Nakon toga je porušio kipove koji su se nalazili u dvorištu Kabe.

Osvojenje Arabije

Nakon osvojenja Meke, arapsko pleme Benu Havazin, stari neprijatelj stanovnika Meke, odlučilo je napasti Meku s plemenom Benu Takif. Muslimanska vojska porazila ih je u bici na Hunejnu.
U istoj godini Muhammed s. a. w. s. pokreće vojnu kampanju na Tebuk protiv plemena Benu Takif, zbog njihovih konstantnih neprijateljstava i napada na muslimane. Vojska je opremljena, međutim, bitka se nije dogodila. Godinu nakon tog događaja prvaci plemena Benu Takif iznenada šalju svoje izaslanike s porukom da primaju islam i prekidaju svoje neprijateljstvo protiv muslimana.

Nova vjera ujedinila je cijeli Arapski poluotok.

Oprosni hadždž i smrt

Na kraju 10. godine nakon preseljenja u Medinu Muhammed s. a. w. s. prvi je put u potpunosti obavio hadždž. Na njemu je održao poznati govor o pravu pojedinca, nacionalnoj i rasnoj jednakosti i još nekim smjernicama. U tefsirima se navodi da je u tom momentu Oprosnog hadža objavljen ajet: “Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.” (El-Ma’ide, 3).
Nekoliko mjeseci nakon Oprosnog hadždža Muhammed s. a. w. s. razbolio se. Imao je jake glavobolje i osjećao slabost.
Umro je u ponedjeljak, 8. juna 632. u Medini, u kući i naručju supruge Aiše.

Poslanikova porodica

Muhammed s. a. w. s. imao je za svoga života 13 supruga. One su bile: Hatidža bint Huvejlid Sevda bint Zama Aiša bint Ebu-Bekr Hafsa bint Omer Zejneb bint Huzejme Hind bint Ebi-Umeje Zejneb bint Džahš Džuvejrija bint Haris Remla bint Ebu-Sufjan Rejhana bint Amr Safija bint Hujej Mejmuna bint Haris Marija Kibtija Dva braka imao je u Meki (prije seobe u Medinu), a sve ostale nakon Hidžre. Djeca Prva Muhammedova s. a. w. s. supruga rodila je 4 kćeri: Rukajja bint Muhammed Ummu Kulsum bint Muhammed Zejneb bint Muhammed Fatima bint Muhammed i 2 sina: Abdullah ibn Muhammed Kasim ibn Muhammed Sva djeca, osim Fatime, umrla su prije smrti Muhammeda s. a. w. s. Marija Kibtija rodila mu je sina Ibrahima, koji je umro prije druge godine života.

Učimo o Islamu
Back to top button