Hvala neka je Allahu Gospodaru svjetova, mir i spas na Njegovog poslanika Muhameda, salallahu alejhi ve selem, na njegovu porodicu i cestite ashabe.
Islam je da srcem, jezikom i djelima ocitujes da nema boga sem Allaha i da je Muhamed, salallahu alejhi ve selem, Njegov poslanik. On obuhvata vjerovanje i sest imanskih ruknova (stubova), te dosljedno izvrsavanje pet islamskih ruknova i cinjenje dobrocinstva.
To je posljednja vjera koju je Uzviseni Allah objavio Svome posljednjem poslaniku Muhamedu ibn Abdullahu, salallahu alejhi ve selem, da bude jedina ispravna i prihvacena vjera kod Njega, Uzvisenog. Allah Sveznajuci je tu vjeru ucinio lahkom i jednostavnom bez poteskoca i bez opterecenja njenih sljedbenika onim sto nisu u mogucnosti.
Glavna odrednica i osnov ove vjere je tevhid (monoteizam), njena parola je
iskrenost, njena teznja pravednost, njena opstojnost istina, njen duh solidarnost..
Zasnovana na ovakvim osnovama ona je sistem koji ljude upucuje ka svemu sto je za njih korisno na ovom i na onom svijetu i upozorava ih na sve ono sto je stetno po njihovu vjeru i zivot na oba svijeta.
Covjecanstvo u ovoj vjeri nalazi istinsko jedinstvo i prevazilazenje nesloge cime sebe izbavlja iz mraka zla na put istine i spasa. Svo savrsenstvo se ogleda u savrsenstvu ove vjere; ona nas, pocevsi od njenog ucenja o ispravnom vjerovanju, preko dobrih dijela, casnog morala do visokih manira ponasanja na koje nas podstice, ne uci osim dobru i pravednosti.
Misija islama ja da ostvari sljedece ciljeve:
1) Davanje prilike ljudima da spoznaju svoga Gospodara i Stvoritelja kroz Njegova lijepa imena i svojstva koja posjeduje samo On UzviSeni i u kojima Mu niko nije slican, te kroz Njegova mudra djela u kojima Mu niko nije ravan i pravima koja ni skim ne dijeli.
2) Pozivanje ljudi u obozavanje samo jednog Boga, Allaha, koji nema sudruga i to primjenom Njegovog vjerozakona kojeg je definisao u Svojoj knjizi i sunnetu Njegovog poslanika, salallahu alejhi ve selem, bilo da se radi o naredenjima ili zabranama u kojima se ,
bez sumnje, krije covjekova sreca na oba svijeta.
3) Podsjecanje ljudi na ono sto ih ocekuje nakon smrti; na to sta ce dozivjeti u svome kaburu i na dan kada budu prozivljeni, kada im bude sudeno i kada budu u Dzennet ili Dzehennem uvodeni shodno svojim dobrim, odnosno losim djelima.
Preuzeto iz brošure: “Kratki uvod u islam” – prevod brošure koju je izradio
Dekanat za naučna istraživanja pri Islamskom Univerzitetu u Medini.
Islam nije monoteistička religija, jer se u Kur'anu za Allaha kaže Mi.
Islam je strogo monoteistička religija. Svi islamski propisi i temelji vjerovanja su u skladu sa beskompromisnim monoteizmom. Allah je Jedan i jedinstven u Svojim imenima i svojstvima. Allah, dž.š., na više mjesta u Kur'anu za Sebe kaže Mi. Međutim, ovo ne znači da islam zagovara vjerovanje u više bogova.
Dva tipa množine
U nekoliko jezika postoje dva tipa plurala (množine).
Prvi plural je numerički, odnosi se na nešto čija količina je više od jedan. Drugi je plural poštovanja.
a) Kraljica Engleske često kaže mi umjesto ja .
Ovo je poznato
kao kraljevski plural.
b) Radžif Gandi, bivši premijer Indije, imao je običaj na hindu
jeziku reći: “Hum dekhna chahte hain.” / “Želimo vidjeti.”
Hum znači mi, što je kraljevski plural hindu jezika.
c) Isto tako, kada Uzvišeni Allah govori o Sebi u Kur'anu, kori sti arapsku zamjenicu Nahnu, što znači Mi. Ovo nije numerički plural, već plural poštovanja.
Tevhid, odnosno monoteizam, temelj je islama.
Allahova jednoća se na mnogo mjesta spominje u Kur'anu. Na primjer, u suri Ihlas:
Reci: “OnjeAllah -jedan!” (Ihlas, 1)
