Dio kapitalnog historijskog djela “Početak i Kraj” od klasičnog islamskog pisca i učenjaka Ibn Kesira se zove “Kazivanje o vjerovjesnicima” u kojemu je na nekoliko desetina stranica navedeno dosta islamskih tradicionalnih predaja vezano za poslanika Nuha.
Neke od tih predaja su i Hadisi. Po islamskom učenju Noje ili Nuh (نوح) je sin Lameha, a on Lameh sin Metuzalema koji je sin Henoha (Idris) sin Jareda, koji je sin Malalela a on sin Kainana sin Enosa a on je sin Šita koji je sin Adema, oca čovječanstva.
Ibn džerir, islamski historičar navodi da se njegov narod (Nuhov) zvao Benu Rasib. Kur'an na dosta mjesta govori o ovom poslaniku koji spada u takozvane “Ulul-Azm” (odabrane poslanike). Među takozvane Ulul-Azm poslanike spadaju također: Ibrahim, Musa, Isa, Muhammed s.a.v.s.
U Kur'anskoj predaji se kaže da je narod Benu Rasib imao nekoliko božanstava koje su obožavali. Tako se navodi da su imali idole: “Veda”, “Suva'a”, “Jegus”, “Jeu'ka” i “Nesra”. Također se navodi da je Noje dobio poslanstvo u 50 godini života a po drugim mišljenjima u 350-toj.
“I on je pravio lađu, kad god bi kraj njega prolazile glavešine naroda njegovog, izrugivali bi mu se'” (Kur'an, Hud, 36).
Ibn Abbas kaže da je lađa bila duga hiljadu i dvije stotine aršina (1 aršin je 68 cm), široka šest stotina aršina. Imala je tri sprata a sa gornje strane je bila zaštićena pokrivačem.
“Pa smo nebeska vrata otvorili vodi koja je neprekidno lila, i učinili da iz zemlje provru izvori, pa su se vode sastale, kako je bilo i određeno.
A njega smo na lađi nosili, od dasaka i klinaca”.
(Kur'an, El-Kamer, 10-13).
Imam Malik navodi predaju da je u to doba” sva zemlja bila naseljena i da je svaki komadić zemlje imao svoga vlasnika”, da se voda podigla 15 aršina iznad najvišlje planine na Zemlji.
Navodi se u predajama također da Nuhov sin Jam (Kenan) je također potopljen, i da nije vjerovao ocu. Nakon putovanja od 150 dana (Katade) lađa je pristala na brdu El-Džudijj.
Vjeruje se da je to planina Ararat u Turskoj.
