Razumski dokazi o postojanju Allaha swt.
Najjači razumski dokazi koji bi trebali ubijediti ateiste u njihovu zabludu i vratiti ih u vjerovanje u Allaha, dž.š., su:
1. Logička podjela
Ono što vidimo oko sebe, pa i mi sami, nastalo je jednim od tri puta:
– slučajno, što ljudski razum sa sigurnošću odbija,
– samostvaranjem, što je također nemoguće, jer određena stvar prije nego što je stvorena bila je nepostojeća. Da li je moguće da nešto što ne postoji, bude stvaralac??? – stvaranjem od strane Onoga Koji upravlja i vlada svime, što vidimo i ne vidimo, Allaha, dž.š.
Kaže Allah, dž.š.: “Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su sami sebe stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju.” (Prijevod značenja – Et-Tur, 35.-37.)
2. Nešto što ne postoji, ne može biti stvaralac
Kada razuman čovjek razmisli o stvorenjima koja se rađaju svaki dan, bez obzira da li se radi o ljudskim bićima ili životinjama, o svemu što se zbiva u kosmosu, od puhanja vjetrova, padanja kiše, smjene dana i noći, urođenih pokreta Sunca, Mjeseca i zvijezda i drugim stvarima koje se događaju svakog trenutka, doći će do čvrstog ubjeđenja da to nije djelo nečega što ne postoji, nego djelo Samoopstojećeg, vječno Živog, Gospodara svih svjetova, Allaha, dž.š.
3. Nijema priroda ne posjeduje moć ili neimalac (neposjedovalac) određene stvari ne može tu stvar dati drugome
Poznato je svakom razumnom čovjeku da se imetak ne traži od onoga koji ga ne posjeduje, niti se znanje traži od neznalice.Onaj ko smatra da ga je priroda stvorila, suprotstavlja se ovom razumskom načelu, jer priroda ne posjeduje koliko je zrno gorušice, a kamoli šta više.
4. Slučajnost ne može proizvesti život
Primjer onoga koji kaže ili je ubijeđen da je ovaj uređeni, precizni i savršeni kosmos, djelo slučajnosti, je kao primjer onoga koji stavi slova abecede u kutiju, izmješa ih, a zatim očekuje da će se od tih slova istkati nekakvo kvalitetno poetsko djelo, ili precizna knjiga iz oblasti inžinjeringa.
Nije li takvo nešto jasna ludost i pomanjkanje pameti?
5. Princip uzročnosti
Stvarnost, zdravi razum, svjedoče da se ni najmanja pojava ne može dogoditi bez uzroka i da se najmanje stvorenje ne može naći na ovom svijetu bez Tvorca. Takvo nešto je postalo pravilom kojeg može negirati samo onaj ko je izgubio pamet ili je bolesne pameti ili je poput djeteta koje razbije posudu, a zatim kaže: “Pukla je sama od sebe.” Vidimo običnog beduina kako, nakon što je upitan o dokazu postojanja Allaha, dž.š., kaže (potvrđujući navedeno pravilo): “Izmet (balaga) ukazuje na postojanje deve u blizini, a trag ukazuje da je neko prošao putem. Zar nebo, ukrašeno sazvježđima, Zemlja isprepletena putevima, more ispunjeno valovima, mrkla noć i svjetli dan, ne ukazuju na postojanje Sveznajućeg i Sveobaviještenog?” (Dževahiru-l-edebi od Ahmeda Hašimija, 2/19)
6. Razmišljanje o stvorenjima ukazuje na neka svojstva Stvaraoca
Sve što imamo (nalazimo) u stvorenju, ukazuje na moć, znanje, vještinu i mudrost kod njegovog Stvaraoca. Polazeći od ove osnove, kažemo onome ko negira postojanje Stvoritelja: “Razmisli o samom sebi, jer je to nešto što je to tebi najbliže.” Kaže Allah, dž.š.: “I u vama samim, zar ne vidite?”. (Prijevod značenja – Ez-Zarijat, 121.) Pogledaj i razmišljaj kako je došlo do tvog nastanka. Prvo si bio kap sjemena koja se ubaci i na sigurno mjesto smjesti. Zatim si jedno vrijeme bio nalik zakvačku, zatim gruda mesa. Poslije toga su ti stvorene kosti i zadjevene su mesom. Na kraju si postao stvorenje sa savršenom vanjštinom i unutrašnjošću. Zar te razmišljanje samo o ovim detaljima ne bi trebalo dovesti do vjerovanja u Svemogućeg, Sveznajućeg, Koji je sve sa mudrošću i univerzalnim znanjem stvorio?!
Rekao je Allah, dž.š.: “Recite vi Meni: Da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to činimo?”. (Prijevod značenja – El-Vakia, 58.-59.) “Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena …”. (Prijevod značenja – El-Mu'minun, 12.-14.)
Molimo Allaha, dž.š., da ovi dokazi učvrste vjernicima njihov iman i da im budu korisno oružje u borbi protiv ateizma, nevjerništva.
U dva slucaja ne ostavljaj poniznost i skrusenost: prilikom pracenja dzenaze i kad ljude zadesi katastrofa i nesreca.
U dva slucaja je pozeljna skrtost: u dijeljenju imetka u grijesenju prema Allahu i trosenju imetka u stvarima koje ti ne trebaju.
U dva slucaja ne budu ohol: kada izvrsavas Allahovu odredbu i kada si u drustvu poniznih ljudi.
U dva slucaja je preporucljiva gordost: kada se u boju sretnes s neprijateljem i kada sjedis sa oholim ljudima.
U jednom slucaju misli samo na jednu stvar: u trenutku smrti misli samo na Allahovu milost i oprost.”
“Ko bude smatrao da je istina monopol i vlasnistvo odredjene grupe ljudi, taj je uistinu blizi nevjerstvu nego vjerovanju”
Imam Džafer Sadik kaže: “Nema dobra u onome koji ne voli zarađivati na halal način i tako obezbijediti sredstva da zadovolji svoje potrebe, plati dugove i održava rodbinske veze.”
“Kako je lijep život, u kojem se ima svega i koji pomaže čovjeku da se pripremi za onaj što će doći.”
“Izobilje koje te sprječava da se ne ogriješiš o druge bolje je od siromaštva koje te vodi u grijeh.”
