Ikre Bismi Rabbike ” uci, citaj, proucavaj u ime Gospodara tvoga. ” ovo je primjer kad se neko okrene vjeri pa misli da je faca, A da malo cita Kur´an znao bi da je ucenje prva naredba.
Kao što znamo, prva objava Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bila je ”Uči, čitaj, saznaji novo”! Otkrivaj ono što ti nije poznato da bi se uzdigao, jer ljudski rod se razlikuje od životinja i drugih stvorenja upravo zbog posjedovanja razuma. „U ime tvoga Gospodara” neka je to učenje, „Koji stvara” (Prijevod značenja Alek, 1.), i o tome ga možemo poznati.
Drugi kur’anski ajet o kojem će biti govora su riječi Allaha, dželle šanuhu: „Pokazat ćemo im dokaze Naše (moći, znanja, mudrosti) u svemirskim prostranstvima, i u njima samima, dok im ne bude potpuno jasno da je to (što je tebi, o Muhammede, objavljeno) istina.” (Prijevod značenja Fussilet, 53.) Da je vjera Islam koju slijedi ummet Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, istina.
Islam se zasniva na čvrstim temeljima i upravo zato, izabrali smo ovu temu, koja je jedna od mnogobrojnih o kojima treba da govorimo. Islam je nastavak onoga što je objavljivano poslanicima prije posljednjeg poslanika Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ono što je objavljeno Ibrahimu (Abrahamu), Musau (Mojsiju), Isau (Isusu) i drugim Allahovim poslanicima. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je kao i svi drugi Allahovi poslanici, bio zadužen da ljudima pokaže i dokaže istinitost svoga poslanstva. Inače, da nije tog dokaza, mogao bi bilo ko od ljudi tvrditi da je Allahov poslanik i da ga je Allah poslao.
I zato Allah, dželle šanuhu, Bog, Gospodar i Stvoritelj svih ljudi, daje svakom poslaniku dokaz u koji i preko koga će ljudi vjerovati, što znači da je taj poslanik, zaista od Allaha poslan. To nije tek puko vjerovanje bez koristi, već ima čvrstu potvrdu i dokaz u ljudskim saznanjima. Tako je mnogim poslanicima dao nadprirodne pojave ili mu’džize; Musau, alejhisselam dao je, kao što čujemo iz historije i potvrđenih izvora, da se njegov štap pretvarao u zmiju i to nije bila čarolija.
Skupina židovskog naroda je vjerovala. Isau alejhisselem, Allah, dželle šanuhu, je podario da oživljava mrtve. Isto tako se desilo i sa Muhammedom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao posljednjim Božijim poslanikom. Ali, Gospodar svjetova mu daje kao dokaz nešto što drugi poslanici nisu imali. Nešto posebno, jer je i njegovo poslanstvo posebno.
Poslanici prije njega su bili poslani samo svojim narodima i za određeni vremenski period, dok je on bio poslednji poslanik poslan svim ljudima donoseći posljednju Allahovu poruku. To znači da do Sudnjeg dana mora biti ljudima dokaz istinitosti tog vjerovanja. Kada pitamo (tadašnje) sljedbenike Isusa: ”Kakav vam je dokaz da je on Božiji poslanik? – Reći će – zato što je on mrtve proživljavao, zato što je to i to radio.” A kada pitamo muslimane ”Šta vam je dokaz da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Allahov poslanik? Odgovorit će: ”Prva kur’anska riječ, to je najveći dokaz”. A to je „ikre”, uči, čitaj, proučavaj, saznaj, doći ćeš do istine.
I zaista, u ovo današnje vrijeme nalazimo u Kur’anu i u hadisima Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, savremena naučna otkrića i dokaze koji potvrđuju istinitost islama zasnovana na kur’anskim riječima, „pokazat ćemo im Naše dokaze u svemirskim prostranstvima”, (u onome sto je najdalje od ljudi) „i u njima samima (što je njima najbliže, u građi njihovog tijela) dok im ne bude potpuno jasno i dokazano da je to istina” (sa riječju „Naše” Allah, dželle šanuhu ukazuje na Njegovu veličinu, a nikako na mnogobrojnost jer je On Jedan Jedini i niko Mu nije ravan).
Jer, slijepo vjerovanje ne vrijedi. Kaže Uzvišeni Allah, dželle šanuhu: „Slali smo poslanike svoje sa jasnim i čvrstim dokazima.” (Prijevod značenja Hadid, 25.) I zato, vjerovanje koje nema svojih dokaza, in nema svoje potvrde, ne treba da bude prihvaćeno. Najveći dokaz poslanstva ovog Poslanika, a istinitosti i ispravnosti, u isto vrijeme, našeg vjerovanja, kao muslimana, jeste Časni Kur’an. I to nije djelo Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer za njega
Uzvišeni kaže: „Ako ste u sumnji u ono što smo objavili Našem robu, onda recite jedno poglavlje slično tome.” (Prijevod značenja Bekara, 23.) „Allah svjedoči, da ono što je objavio tebi, da ga je objavio sa znanjem” (Prijevod značenja Nisa, 166.) i da to ima svoje čvrste dokaze i potvrde. „I reci: ‘Hvala Allahu, pokazat će vam dokaze Svoje (moći i postojanja), i znat ćete ih sigurno’.” (Prijevod značenja Neml, 93.) „To je doista opomena čovječanstvu i sigurno ćete znati da je to istina, nakon izvijesnog vremena.” (Prijevod značenja Ez-Zumer, 88.) Generacijama će trebati vremena, makar to bilo i nakon hiljadu i četiri stotine godina nakon objave Kur’ana, kao što je slučaj sa nama, da shvate neke stvari koje su spomenute u ovoj savršenoj knjizi, a do Sudnjeg dana će biti izazov ljudima i predmet njihovog istraživanja.
U hadisu, Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se kaže: ”Svakom poslaniku Allah je davao dokaz u koji su ljudi vjerovali. A ono što je meni dato, jeste Kur’an. I zato mi je želja da imam najviše sljedbenika.” (El-Buhari) Taj dokaz, će se potvrđivati među ljudima kroz vijekove i generacije. Zato ukazujemo na jednu činjenicu našem muslimanskom narodu i svim drugima, da ono u što vjerujemo i slijedimo ima svoj čvrst temelj u provjerenim savremenim naučnim dostignućima u koje nema nimalo sumnje. Ovom prilikom navešċemo nekoliko primjera savremenih dostignuća iz raznih oblasti nauke koje se spominju u Kur’anu, kao dokaz ljudima, istinitosti Allahove Objave.
I to ne samo kao dokaz, (jer dokaz sâm za sebe se ne postavlja), on ima svoj cilj i svrhu, a to je da ljudi prihvate upute Kur’ana, da vide da to nije samo knjiga kulture, već da je to knjiga našeg života i zakonik po kome treba i mora da se vladamo. Jer, kao što ćemo vidjeti, stoji na čvrstim temeljima “kao jedno lijepo drvo, čije je korijenje čvrsto (duboku u zemlji)”. Nema te teorije, vjerovanja i ideologije koja će ga iščupati iz korijena ili ga poremetiti. Islam ostaje trajan i nikakva teorija niti ideologija ga ne može zamijeniti.
U isto vrijeme Islam govori o svemu, grane (toga drveta) su široko otišle u nebo. Daje svoje plodove uvijek, odredbom svoga Gospodara. (Prijevod značenja Ibrahim, 24-25.)
Uvijek is Kur‘ana crpimo nova saznanja i ovo o čemu ćemo govoriti je samo jedan dio onoga što smo saznali is Kur’ana, a ima još dosta toga što nam je nepoznato
, jer je to savršeni Allahov govor. Zato, nama ostaje poruka; prihvatimo se uzvišenih poruka Islama i bit ćemo sigurno uvijek u napretku.
Stvaranje Nebesa i Zemlje
“I nebo – kaže Allah – Mi smo ga snagom svojom stvorili, jer je za stvaranje Nebesa i Zemlje potrebna snaga, znanje i mudrost, “I Mi ga širimo”. Pogledajmo šta o tome kaže moderna nauka: “Otkriće teorije relativiteta i njena primjena u svemirskim istraživanjima koja su sprovodili Albert Einstein i Wilhelm de Sitter kao i neki drugi teoretičari, uporedo sa otkrićem ekstragalaktičke crvene sekcije (pomicanje prema dužim talasnim dužinama svjetlosti galaksija izvan Mliječnog puta) doveli su do zaključka 1920. da se udaljene galaksije odmiču i da se Svemir neprekidno širi (Encyclopedia Britannica, poglavlje Svemir, izdanje 1967).
To je na stoljeća prije objavljeno Allahovom Poslaniku Muhammedu, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Tada to ljudi nisu mogli nikako znati i shvatiti. Navedimo u ovom kontekstu riječi profesora Joshiro Koajma, upravnika opservatorije u Tokiju. On kaže: “Onaj ko je izrekao ovaj Kur’an, sve do u tančine zna šta se dešava u kosmosu.
“I zato je prva riječ bila: “Uči, čitaj i proučavaj”, saznat ćeš istinu gdje god živio i u kom god vremenu bio. “Zatim se uzvisio nad nebom”, dok je bilo u plinovitom stanju.” (Prijevod značenja Fussilet, 11.) “ve hije duhanun”, u času kada su nebesa i Zemlja bili u plinovitom stanju.
Šta se nakon toga desilo? “Zar ne vide oni koji ne vjeruju”, (koji niječu istinu i poriču dokaze), da su nebesa i zemlja bili jedno, pa smo dali da se to rastavi (jednom eksplozijom) i sve smo živo od vode stvorili, pa zar nećete vjerovati?!” (Prijevod značenja Enbija, 30.)
Pogledajmo kakvo objašnjenje za ovo ima moderna nauka: “Zgusnuti u toploti prvobitnog usijanog balona nalazila su se dva najjednostavnija elementa, hidrogen i helijum. Kako se oblak širio i hladio, nadmoć gravitacije nad masom dovela je do stvaranja galaksija i zvijezda.
Kako su zvijezde emitovale toplotu, hidrogen i helijum su se modificirali i u kasnijem stadiju formirali teške elemente koji su zatim izbačeni u međuplanetarni prostor gigantskim eksplozijama koje su se pojavile smrću masivnih zvijezda.
Prašina, sastavljena od teških elemenata, proizvedenih unutar zvijezda, akumulirala se i formirala planetarna jezgra od stijena i leda. Jedna takva planeta imala je dovoljno sreće da sadrži vodu u sva tri agregatna stanja.” (Enc. Britannica, pogl. Svemir) Ne možemo a da se ne zadivimo preciznosti kur’anskog teksta i velikom podudarnošću sa modernim saznanjima. Kako se u prošlom nevjerničkom sistemu kod nas nisu stidjeli da progovore jednu jedinu riječ protiv ove savršene vjere koja nosi ovakve dokaze?!
A mogli su svašta govoriti jer su našu omladinu udaljili od pravih saznanja. Htjeli su od nas učiniti obične strojeve da radimo bez razmišljanja, da vjerujemo i da prihvatamo stvari bez čvrstih i jasnih dokaza.
