Fetve & Ostalo

Kihanje u namazu

Kada neko kihne, lijepo je da se zahvali Allahu

Kada neko kihne, lijepo je da se zahvali Allahu i kaže “elhamdulillah”, kao što je potvrđeno u sunnetu, ali ako se to desi u namazu, da li će isto tako postupiti?

Da li će se onaj ko kihne u namazu zahvaliti Allahu izgovarajući “elhamdulillah” ili ne, da li će to učiniti glasno ili u sebi, ima li razlike ako se radi o obaveznom farz ili dobrovoljnom nafila-namazu, pitanja su u pogledu kojih se islamski pravnici razilaze.

Prema jednom mišljenju, haram je glasno izgovoriti “elhamdulillah” onom ko kihne za vrijeme namaza, drugi učenjaci smatraju da je to pokuđeno, a nema smetnje ako bi to bilo samo u mislima, bez izgovaranja jezikom. Odabrano je treće mišljenje prema kojem je onom ko kihne za vrijeme namaza propisano da se zahvali Allahu tako da izgovori “elhamdulillah” u sebi, pokrećući jezik bez podizanja glasa, kako ne bi ometao druge klanjače, svejedno radilo se o obaveznom — farz ili dobrovoljnom — nafila-namazu.

Ovo mišljenje temelji se na hadisu u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas kihne, neka kaže: ‘Elhamdulillah'” (Buhari, 6224), jer hadis svojim općim značenjem obuhvata i stanje namaza. Izravniji dokaz u vezi s ovim pitanjem jeste predaja u kojoj se navodi da je Rifaa b. Rafi, radijallahu anhu, rekao: “Klanjao sam za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam kihnuo i rekao: ‘Hvala Allahu neizmjerno, iskreno, blagoslovljeno, trajno kako to moj Gospodar voli i kako je On zadovoljan!’ Pošto Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završi namaz, okrenu se i upita: ‘Ko je govorio u namazu?’ Kako niko ne prozbori, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponovi pitanje još dva puta, pa ja rekoh: ‘Ja sam, Allahov Poslaniče’, a on kaza: ‘A kako si rekao?’ ‘Rekao sam: Hvala Allahu neizmjerno, iskreno, blagoslovljeno, trajno kako to moj Gospodar voli i kako je On zadovoljan!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: ‘Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, trideset i nekoliko meleka natjecalo se koji će se prvi (s tim riječima) uspeti (na nebesa)!'” (Ebu Davud, br. 773, Tirmizi, br. 404, Nesai, br. 931. Hadis je hasen po ocjeni Tirmizija.) Hadis sličnog značenja bilježi Buhari u svojoj zbirci vjerodostojnih hadisa, međutim ne spominje da je to rekao nakon kihanja, nego nakon što se podigao sa rukūa. Dvije predaje mogu se uskladiti ako kažemo da je kihanje bilo za vrijeme dok se podizao sa rukūa, pa je te riječi izgovorio nakon kihanja i nakon rukūa. To je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo, odobrio i pohvalio, što ukazuje na propisanost takvog postupka.

Kada neko kihne u namazu i kaže “elhamdulillah” klanjaču pored njega nije dozvoljeno da mu kaže: “Jerhamukallah! — Allah ti se smilovao” kao što je inače propisano van namaza, jer to je govor usmjeren čovjeku, tako da za vrijeme namaza nije dozvoljen. Na to ukazuje predaja Muavije b. Hakema es-Sulemija, radijallahu anhu, u kojoj kazuje: “Dok sam klanjao za Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, neki čovjek kihnu te mu rekoh: ‘Allah ti se smilovao!’, a ljudi me prostrijeliše pogledima. ‘Teško meni, zašto me tako gledate?!’, upitah. Na to oni počeše da udaraju rukama po svojim bedrima, pa kad shvatih da me ušutkuju, ušutio sam. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, draži mi je i od oca i od majke, završio namaz — a nikada, ni prije ni poslije njega, nisam vidio boljeg učitelja — Allaha mi, niti se namrgodio na mene, niti me udario, niti me izgrdio, samo je rekao: ‘U namazu nije dopušteno ništa govoriti. Namaz je samo slavljenje i veličanje Allaha, i učenje Kur’ana.'” (Muslim, br. 537)

Ukoliko se kihanje desi za vrijeme obavljanja prirodne potrebe, pokuđeno je izgovoriti “elhamdulillah”, ali ne smeta da se izgovori u mislima bez pokretanja jezika. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Ne volim spominjati Uzvišenog Allaha kad nisam čist”, ili je kazao: “…kad nisam pod abdestom” (Ebu Davud, br. 17. Hadis je sahih po ocjeni šejha Albanija). (Vidjeti: El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja, 10/275–276; Fetaval-ledžnetid-daima, 26/113)

Učimo o Islamu
Back to top button