Vjernike krasi čitav buket vrlina. Svoj odnos prema svijetu oni grade na vjerovanju i uvjerenju da će se za svako učinjeno ili samo naumljeno dobro biti višestruko nagrađeno. Bez tog vjerovanja u neprolazno i neuništivo dobro koje je utemeljeno na najdubljem uvjerenju da postoji nadosjetilni svijet-gajb, nema potpunog vjernika.
Modernim ljudima, koji prije svega vjeruju u vrijednost civilizacije napretka, teško je povjerovati ili pak samo predočiti sebi s kakvim su žarom ljudi ranijih stoljeća vjerovali u istinu nevidljivih stvari.
Moral se u obezduhovljenom svijetu ,,oslobodio“ svoga religioznog fundamenta koji se sastojao u vjeri u onostrano.
Islam ustrajno promovira jedan važan princip uspostavljanja društvene harmonije i zdravih međuljudskih odnosa. Riječ je o afirmaciji pozitivnog, stavljanje naglaska na ono što je lijepo, dobro i konstruktivno.
Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Obveseljujte, a ne rastjerujte, olakšavajte, a ne otežavajte.“ (Buharija, Muslim.)
“Kada čujete da čovjek kaže; “Propade svijet“, znajte da je on najviše propao“ (Hadis bilježi imam Muslim)
U svemu što je govorio i radio, Poslanik, a.s., je olakšavao, nije otežavao; obveseljavao je a ne rastuživao; mirio a ne zavađao; sve je bilo smisleno, sadržajno, poticajno i plodonosno.
Allahov Poslanik, je došao sa najvećom radosnom viješću, a to je vjerovanje u Allaha dž.š., muštuluk oprosta, Allahovog zadovoljstva i milosti. Donio je radosnu vijest o Džennetu koji je prostran koliko nebesa i Zemlja. Donio je radosnu vijest da će Allah prihvatiti tewbu onoga ko se pokaje, da će Allah oprostiti onome ko Mu se povrati. Donio je radosnu vijest da onoga koga zadesi bolest, tegoba, nesreća, briga, tuga, pa čak i ubod trna, Allah će mu to učiniti otkupom za njegove grijehe. Došao je sa veličanstvenom Knjigom i mudrom opomenom donoseći radosnu vijest vjernicima koji čine dobra djela da im pripada divna nagrada i zabranio im očaj: “ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“ (Jusuf, 87.)
Zabranio je obeshrabrenost i gubljenje nade: “Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli.“ Pokudio je tugu: “I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici.“( Ali-Imran, 139)
Otvorio je vrata oprosta za pokajnike: “Reci: O, robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.”( Ez-Zumer, 53.)
Nakon što je svoje izaslanike poslao u gradove da upoznaju ljude sa islamom rekao je: “Obveseljujte, a ne rastjerujte, olakšavajte, a ne otežavajte.“ (Buhari, Muslim)
Suhejb ibn Sinan, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Čudan li je primjer vjernika! U svakoj situaciji on je na dobitku, a takvo stanje nije ni sa kim drugim, nego samo sa vjernikom: ako ga zadesi kakva radost, on zahvaljuje Allahu dž.š., što mu korist donosi, a ako ga pogodi kakvo zlo i šteta, on se strpi i postojano drži, pa mu i to donosi nagradu kod Allaha dž.š.“
Prenosi se od Poslanika, a.s.: “U Džennetu postoji kuća koja se zove Kuća radosti. U nju neće ući niko, osim onog ko je obradovao siročad.“ (u drugoj predaji: osim onog ko je obradovao djecu.)
Također se prenosi od Poslanika, a.s,: “Svakome ko otkloni brigu vjernika, Allah će od njega udaljiti brige budućeg svijeta i izvest će ga iz njegovog kabura mirnog srca.“
Svakako da mi danas živimo u teškim vremenima, tako ih oslovljavamo i definišemo, doživljavamo, no i kad kažemo “život je težak“, treba se zapitati u usporedbi s čim je težak?
Radosne vijesti našeg Poslanika, a sam on je radosna vijest, otklanjaju tegobe iz našeg srca, smiruju ga i podaruju zadovoljstvo budeći nadu i optimizam koji su ukrasi karaktera vjernika.
Sve ove plemenite osobine treba gajiti u sebi, posvećivati im pažnju, trud, njegovati ih da bi dale svoje potpune plodove.
Najzad, mudar čovjek, kako je to neko s pravom primjetio, ono što mu treba traži od sebe, a prostak to traži i zahtijeva od drugih.