Do početka XX stoljeća preovladavalo jedno mišljenje u smislu da kosmos ima jednu statičnu, nepokretnu strukturu i da potiče iz vješnosti. Međutim, istrage provedene uz pomoć suvremene tehnologije, izviđanja i proračuni doveli su do saznanja da kosmos ima svoj početak i da se konstantno širi.
Ruski fizičar Aleksander Friedmann i belgijski kosmolog Georges Lemaitre početkom ovog stoljeća teoretski su proračunali da je kosmos u stalnom pokretu i da se širi.
Ova činjenica je, također, i dokazana određenim posmatranjima provedenim 1929. godine. Američki astronom Edwin Hubble je, analiziranjem svemira uz pomoć ogromnog teleskopa, otkrio da su zvijezde i galaksije u konstantnom udaljavanju jedna od druge.
Edwin Hubble sa ogromnim teleskopom Georges Lemaitre Od prve eksplozije do sada, svemir se stalno širi jednom ogromnom brzinom. Širenje svemira naučnici uspoređuju sa površinom napuhanog balona.
Činjenica da se kosmos nalazi u stalnom širenju svoju kategoričnost će postići, također, i kroz osmatranja provedena narednih godina. Međutim, ova kategorična činjenica je stoljećima prije saopćena kroz Kur’an i to u takvom historijskom periodu kada nijedan čovjek o tome nije apsolutno posjedovao ni približna znanja.
“Mi ćemo im pružati dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur’an istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten?” /Fussilat,53/
“Mi smo nebo moći Svojoj sazdali, i Mi smo, uistinu, oni koji ga šire.” (Az-Zariyat, 47)
“Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedno pa smo ih Mi raskomadalii da Mi sve zivo iz vode stvaramo, pa zar necete vjerovati!” (El-Enbija 30)
‘On je nebesa i Zemlju iz ničega stvorio! ” (Al-An’am, 101)
“Doista, u stvaranju nebesa i Zemlje i u Izmjeni noći i dana, imaju znamenja za ljude koji razmišljaju, za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju, i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju.” (Ali-Imran 190, 191.)