Dvoličnjaci i licemjeri

U današnjoj hutbi želim podsjetiti i upozriti sviju nas na jednu veoma opasnu kategoriju ljudi njihovu pogubnu bolest, kako za pojedinca, tako i za porodicu i zajednicu, a rijec je o nifaku, munafiku – dvoličnjaku, licemjeru.

Dakle, u današnjoj hutbi pokušatčemo odgovoriti na pitanja: za koga se kaže da je munafik, zašto se neki ljudi često predstavljaju onakvima kakvi oni, zapravo, u suštini nisu?

Prema Mu'džemu-l-vesitu, riječ munafik označava osobu koja skriva nevjerovanje, a pokazuje vjerovanje; osobu koja gaji neprijateljstvo, a ispoljava prijateljevanje i osobu koja se očituje suprotno od o­noga što u svojoj duši drži skrovitim…

Prema definiciji Dževada Hodžića u “Ahlaku 1”: Licemjerstvo je predstavljanje sebe drugim ljudima drugačijim nego što je u stvarnosti. U suštini, licemjersvo, munafikluk je laž, varanje ljudi…

Arapska tj. kur'anska riječ munafik – dvoličnjak, licemjer, izvedena je iz riječi nifak, koja prema Isfahaniju, čuvenom jezičaru, znači: ulaženje u djelokrug Vjerozakona (Šerijata) na jedna vrata, a izlazak iz njega na druga! Na ovo značenje, veli Isfahani, upućuje završetak 67. ajeta, Sure Et-Tevbe, u kojoj je riječ nifak (licemjerstvo) upotrijebljena na tri mjesta: إِنَّ الْمُنَافِقِينَ هُمُ الْفَاسِقُونَ – “…Licemjeri su, doista, razvratnici“! [9:67](Tewbe, 67) Dakle, dvoličnjak, licemjer prestavlja sebe drugim ljudima drugačijim nego što je u svojoj stvarnosti.

Historijat nifaka i početak munafika

Kada je Poslanik a.s., preselio u Medinu, gdje su živjele Ensarije iz plemena Evs i Hazredž, te Židovi (podijeljeni u tri plemena: 1. Benu Kajnuka’, saveznici plemena Hazredž, 2. Benu Nadir i 3. Benu Kurejza, saveznici plemena Evs), tada se masovno pojavljuju munafici, poput poznatog munafika svih munafika – Abdullaha ibn Selama r.a.

Kada je došlo do velike Bitke na Bedru i kada je Allah dž.š. uzvisio Svoju Riječ uzdigavši islam i njegove pripadnike – tada je Abdullahibn ibn Ubejj, prvak Medine iz plemena Hazredž, prvak navedenih dviju skupina iz vremena paganstva, rekao: “Ova bitka je odredila smjer (put)!” Zatim je licemjerno objavio svoje prihvaćanje islama zajedno sa svojim sljedbenicima. Tako je došlo do pojave licemjerja među građanima Medine i okolnim beduinima.

Među muhadžirima u to vrijeme nije bilo licemjerja, s’ obzirom da su oni napustili Meku po svom izboru, ostavljajući imetak, djecu i zemlju, u težnji za o­nim što je kod Allaha dž.š., mnogo vrijednije.

Dakle, munafici su bili iz dva plemena, Evs i Hazredž, te jedan broj iz reda Židova. Stoga Allah dž.š., ukazuje na licemjere, kako se vjernici ne bi zavarali njihovom vanjštinom, što bi unijelo nered na širem planu, u samom vjerovanju, budući da su o­ni u osnovi nevjernici.

Kur'an i Sunnet o nifaku i munaficima

U Kur'anu se na mnogo mjesta govori o dvoličnjacima, odnosno munaficima. Čitava jedna Kur'anska sura nosi naslov El-Munafikun – dvoličnjaci, koja je objavljena u Medini i ima jedanaest ajeta. O­na je objavljena baš povodom munafika u Medini koji su ometali i rušili misiju Allahovog Poslanika a.s. Zanimljivo je da se riječ munafik u ovom obliku, odnosno u jednini, ne navodi niti u jednom Kur'anskom ajetu. Ovo bi moglo aludirati na zaključak da je ova kategorija ljudi u većem broju prisutna u svakoj ljudskoj zajednici i da njihova prava prijetnja dolazi tek o­nda kada ih ima više, jer o­ni u protivnom ne predstavljaju opasnost!

Prema tome, u Kur'anu je riječ munafik uvijek upotrijebljena isključivo u formi množine: na 27 mjesta množine muškog roda, a na 5 mjesta množine ženskog roda. U mnogim Kur'anskim ajetima se indirektno govori o suštini, osobinama, znacima i pogubnosti licemjerja. Allah dž.š., u 8. ajetu Sure El-Bekare, za munafike kaže: وَمِنَ النَّاسِ مَن يَقُولُ آمَنَّا بِاللّهِ وَبِالْيَوْمِ الآخِرِ وَمَا هُم بِمُؤْمِنِينَ –“Ima ljudi koji kažu: “Vjerujemo u Allaha i drugi svijet”, a o­ni nisu vjernici.” – [2:8] (El-Bekare, 8)

Sura El-Munafikun počinje ajetom: “Kada ti dođu licemjeri, o­ni kažu:”Svjedočimo da si ti Allahov Poslanik!” Allah zna da si ti zasigurnoNjegov Poslanik! A Allah svjedoči da su licemjeri uistinu lašci“ (El-Munafikun, 1) Dakle, o­ni to izgovaraju svojim ustima, ali Allah dž.š., zasigurno, zna da o­ni lažu.

Muhammed a.s., je rekao: “Najviše se za vas bojim zbog malog širka“, a kada su ga ashabi upitali šta je to mli širk, on je odgovorio:“Licemjerstvo“, i dodao: “Bog ce na Sudnjem danu, kada bude nagradzivao svoje robove, reči licemjerima: ‘Idite onima kojim ste seprikazivali, pa vidite da li če vas oni nagraditi.”

Allah dž.š., počinje suru El-Bekare, sa prvih pet ajeta koji govore o Kur'anu, kao uputi i o svojstvima vjernika, zatim u dva ajeta govori o kafirima (nevjernicima), da bi nakon toga u 13 ajeta govorio o munaficima, kao najopasnijom kategorijom ljudi.

Munafikluk – dvoličnost je, prema Kur'anu, bolest ljudskih srca, što potvrđuju 8., 9. i 10. ajet Sure El-Bekare: “Ima ljudi koji govore: „Vjerujemo uAllaha i u onaj svijet!”- a oni nisu vjernici.” “Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.” “Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.” – [2:8]

“Njihova srca su bolesna” Prema nekim mišljenjima, ovdje “bolest” predstavlja sumnju, licemjerje i razvrat. Sva ta mišljenja su tačna, budući da je bolest koja je u srcima licemjera u isto vrijeme: sumnja, licemjerje i razvrat. Sumnja, zato što o­ni sumnjaju u poslanstvo Allahovog Poslanika a.s.; licemjerje, jer javno pokazuju vjerovanje (iman), a ustvari su nevjernici; razvrat, jer o­ni ne vjeruju u o­no što je Allah dž.š., objavio Muhammedu a.s.

Dvoličnosti u moralnom smislu znaći pokvrenost. U Kur'anu se kaže: “O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama, kao što to čine oni koji troše imetak svoj da bi se ljudima pokazali, a ne vjeruju ni u Allah ni u onaj svijet…” (El-Bekare, 264)

Zato dvoličnjaci idu na samo dno džehennema. Allah dž.š., u 145. ajetu sure En-Nisa’, kaže: “Licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći…” Al­lah dž.š., u 13. ajetu sure El-Hadid, kaže: “Na Dan kada će licemjeri i licemjerke govoriti vjernicima: „Pričekajte nas da se svjet­lom vašim poslužimo!” Reći će im se: „Vratite se nazad, pa drugo svjetlo potražite!” (El-Hadid, 13) Tako će munaficima biti i na Sudnjem danu, kada ljudi dobiju svjetlo primjereno njihovom vjerovanju.

Preme riječima Muhameda a.s., munafici mogu biti sa dva lica, sa tri lica pa čak i četiri lica: “…Vidjet čete i to da su najgori ljudi na Sudnjem danukod Allaha, ljudi sa dva lica (dvoličnjaci); jednima dolaze (prilaze) s jednim licem, a drugima sa drugim.” (Ebu Davud, Buharija i Muslim)

“Tri su znaka munafika (svojstva po kojima se on poznaje); kada govori – laže, kada (nešto) obeča – to ne ispuni i kada mu se neštopovjeri – on to iznevjeri (pronevjeri).” (Buharija, Muslim, Tirmizija i Nesaija) Prenosi Abdullah ibn Omer r.a. da je Poslanik a.s., rekao: “Ko budeposjedovao četvoro, o­n je pravi i potpuni munafik (dvoličnjak), a ako ima neko od svojstava, o­nda ima svojstvo dvoličnosti, sve dok gane ostavi: kada priča – laže; kada obeća – iznevjeri; kada se prepire – ružno govori; kada se za nešto obaveže – prevari!” (Buharija i Muslim)

I Poslanik a.s., izražava svoju brigu za svoje sljedbenike: “Najviše se plašim za svoje sljedbenike svakog munafika – dvoličnjaka koji je dobargovornik.” (“Kamil” Ibn Adijj)

Braćo i sestre! Ovo je, ukratko, o suštini, osobinama, znacima i bolesti nifaka i munafika. Čuvajmo se te kategorije ljudi – ka sto se bolesti kabcera čuvamo. Čuvajmo se munafikluka, dvoličnosti, jer o­na je teška bolest i vodi u poniženje i najdublje nizine džehennema!

Molimo Allaha da nas sačuva i spasi te bolesti nifaka – dvoličnost i da nas udruži sa iskrenim. Amin!