Historija & Teme

Osvajanje Španije (5.dio)

Čuvši haber, Roderik se dobro uplašio i ostavio jednu formaciju da sređuje stanje na sjeveru Španije, a sa većinom svoje vojske, uvježbane i opremljene, krenuo je prema Tariku ibn-Zijadu. U vojsci je bilo više od 100.000 vojnika. U međuvremenu je započela bitka između Tarikove i Todmejrove vojske. Bitka je potrajala tri dana. Pobjedio je Tarik ibn-Zijad. Zatim je zauzeo jug Endelusa, a nakon toga je čuo da mu u susret dolazi kralj Španije Roderik sa svojom vojskom. Tarik je tada zatražio pomoć od Musaa ibn-Nusajra. Musa je na brzinu sabrao 5.000 ratnika i poslao ih kao pomoć, tako da je Tarik na raspolaganju imao 12.000 vojnika.

Čekajući Roderikov dolazak, Tarik je ispitivao područje i vidio pogodnije mjesto za bitku. To je dolina Derbat, u kojoj je bila i rijeka. Tarik je premjestio vojsku i ulogorio se pokraj rijeke.

Roderik je, sa 100.000 vojnika, stigao do te doline u kojoj će se odigrati odlučujuća bitka u historiji osvajanja Španije. Bitka je nazvana Mareketu-l-vadi Derbat (Bitka u Derbatskoj dolini).

Vojske su se tu sukobile, muslimanska, pod komandom Tarika ibn-Zijada, sa 12.000 mudžahida, i gotska vojska pod komandom kralja Španije Roderika, sa više od 100.000 vojnika. Tada je Tarik ibn-Zijad održao znameniti govor podstičući svoju vojsku na borbu na Allahovom, dž. š., putu i na vrijednost šehadeta. Mada to i nije baš pouzdano, spominje se da je Tarik – nakon što je naredio da se sve lađe spale – rekao u ovoj hutbi:

“Neprijatelj je ispred vas, a more iza nas!”, što je značilo da im ne preostaje ništa osim pobjede.

Tokom bitke je nastupio Bajram.

Bitka je počela 28. ramazana 92. godine po Hidžri i trajala osam dana. Brojčano mala vojska (12.000 vojnika), a velika sa svojim imanom, pouzdanjem i osloncem na Uzvišenog Allaha, borila se protiv mnogo veće vojske (100.000 vojnika).

Kralj Roderik je naredio vojsci da se sakupi sva užad i špaga koje imaju kod sebe, pa su doveli mazge natovarene užadima i konopima. Vjerujući u svoju snagu, planirao je zarobiti sve muslimane i povezati ih. On je bio vladar silnik i na sebi je nosio zlatnu opremu čime je dokazivao svoju veličinu i vlast.

Na obje strane je bilo mnogo ubijenih. Spominje se da je od muslimana poginulo 3.000 vojnika, odnosno četvrtina vojske. I pored toga, preživjeli mudžahidi su ustrajali i nastavili se boriti, pa im je Allah Uzvišeni pomogao i dao im ogromnu pobjedu.

Goti su potpuno poraženi. Neki su pobijeni, neki pobjegli, neki zarobljeni, a neki su se – strahujući da ih se muslimani ne dočepaju – sami bacali u rijeku. Među onima koji su se bacili u rijeku je bio i njihov vladar Roderik. Tako je završio vladar Španije. Muslimani su se domogli velikog plijena. Najvrjedniji su bili konji. Zarobili su ih toliko da nakon ove bitke niko od muslimana nije ratovao bez konja. Teški poraz Gota je muslimanima otvorio mogućnost daljnjeg osvajanja Španije. Odmah poslije ove bitke, Tarik se uputio prema gradu Šedoni, sjevemo od nizije Zelenog ostrva, koju je brzo osvojio. Zatim je osvojio utvrđenje Mador, pa utvrđeni grad Malagu, zatim grad Elvevu, koju je osvojio nakon opsade, zatim grad Ariolu.

Ta osvajanja počela su u ševvalu 92. godine po Hidžri i to je sve bilo osvojeno do početka 93. godine. Poslije toga se uputio prema Sevilji, glavnom gradu juga, a kad su stanovnici Sevilje vidjeli da je ovo nepobjediva vojska, pristali su da plaćaju džizju. Razlika između osvajanja i prihvatanja džizje u tome je što poslije osvajanja vojnim putem pripada muslimanima sve što se nađe u gradu, a ako stanovnici grada pristanu na džiziju, tada sve što je u gradu ostaje tim stanovnicima, od njih se ništa ne uzima osim džizje.

Taj porez je iznosio jedan dinar godišnje. Seviljani su se uplašili da ne bi vojno izgubili grad, pa su se predali pod ovim ugovorom. Tako je osvojen glavni grad juga Španije. Tarik je osvojio ova područja: Malagu, Ariolu, Alberiu, zatim Kordovu. Goti su se okupili u utvrđenom mjestu koje se zove Istidž’a. Kad je čuo za ovo okup-ljanje, Tarik se plašio da im se ne poveća broj i da se ne ugroze ova osvajanja. Zato se odmah uputio prema njima.

U prvom napadu je uspio zarobiti njihovog vojskovođu, pa je taj tražio od Tarika da ga oslobodi kako bi mogao ubijediti druge na mirnu predaju. Tarik ga je pustio, a onaj je ostalima pojasnio da im ne vrijedi suprotsavljati se ovoj vojsci. Tako se predala Istidž’a. Time je jug Španije potpuno bio potčinjen islamskoj vlasti. Tarik se upućuje ka sjeveru i osvaja Džejjan, jedan od važnijih gradova na putu do Toleda, glavnog grada Španije. Krajem 93. godine se uputio prema Toledu i osvojio ga bez većih poteškoća. Tako je, u jednom lancu osvajanja, pao i glavni grad Španije. Za samo nekoliko mjeseci, uz pomoć Allaha Uzvišenog, 9.000 vojnika je osvojilo cijelu državu.

Musa ibn-Nusajr, uvidjevši da se brzo niže pobjeda za pobjedom i da gotovo nema nikakvih otpora, odlučio se priključiti osvajanju, želeći ga proširiti na cijeli Endelus. Prešao je u Španiju sa novih 18.000 vojnika. To je bilo kad je Tarik kretao na osvajanje sjeverno od Toleda.

Ashab među osvajačima

Musa ibn-Nusajr je došao u ramazanu 93. godine po Hidžri iz Sebte, koju je Džulijan predao muslimanima. Musa se iskrcao na brdo koje je dobilo ime po njemu Džebel Musa (Musaovo brdo). U vojsci je imao i jednog ashaba. Znači, ovo je događaj iz 93. godine po Hidžri, 83 godine poslije smrti Poslanika, s. a. v. s. Još uvijek je bio živ jedan od ashaba među njima. Njegovo ime je El-Munejzir el-Efrikij, r. a.

Musa je ostavio svoga sina Abdullaha da vlada u Africi, a on se uputio sa ovim ashabom i časnim tabiinima u Španiju. Nakon što su se iskrcali u dolini Zelenog ostrva, prvo što su uradili bilo je gradnja džamije. Napravili su veliku džamiju, čiji ostaci i sada postoje. Ona je srušena, ali postoje ostaci njenih temelja. Džamija se zvala Mesdžidu-r-rajat, a pravac kible je odredio jedan od velikih tabiina koji se zvao Haneš.

Musa je svojim prelaskom načinio ispravan potez. Nakon što se Tarik upustio duboko u Španiju, gradovi kroz koje je prošao su prekinuli ugovor sa njim. Pobunili su se protiv islamske vlasti, protjeravši vojsku koju je Tarik ostavio u tim gradovima. Cijela Tarikova vojska brojala je 9.000 ljudi. Nakon što bi osvojio neko mjesto, ostavljao je u njemu od 100 do 200 vojnika koji bi ga kontrolirali. Stanovništvo tih gradova, uvidjevši da ih kontrolira samo mali broj vojnika, bunili su se protiv njih, time prekinuvši potpisani ugovor i vraćajući grad ponovo pod svoju vlast.

Muslimani su u Španiji realizirali veoma važno pravilo naše vjere: Nema prisile u vjeru! Zahvaljujući tom univerzalnom kur’anskom pravilu, muslimani su poštovali ljudska prava stanovnika Španije i dozvolili da ostanu u svojoj vjeri.

Spomenuli smo da se čitav niz gradova odmetnuo u pozadini Tarika ibn-Zijada dok je on pokušavao zauzeti područja oko glavnog grada Toleda. Nakon što je ponovo zauzeo te gradove na jugu, Musa ibn-Nusajr, koji je krenuo u pomoć Tariku, uputio se prema gradu Kormoni, gdje su se okupili Goti i opkolio ga. Uvidio je da je teško osvojiti taj grad, pa je napravio strateški potez. Poslao je grupu vojnika Džulijana iz Septe koje su, kao, potjerali muslimani, i oni su zatražili utočište u tvrđavi. Vidjevši da su to njihovi ljudi, Goti su im otvorili kapiju, a oni su iza sebe ostavili otvorena vrata. Kroz njih su ušli muslimani koji su, tako, osvojili ovaj grad.

Neuspjela varka s pokretnim tornjem

Musa ibn-Nusajr je iskoristio petokolonaše, jer je rat varka sam po sebi, kako je rekao Poslanik, s. a. v. s. Sevilja, glavni grad juga Španije, koju je prije osvojio Tarik ibn-Zijad, pobunila se ponovo protiv islamske vlasti. Musa ibn-Nusajr se uputio prema njoj, opkolio je i držao u opsadi mjesecima i na kraju je uspio savladati. Branioci su pobjegli u grad Badž. Mnogo Gota se sakupilo i u mjestu Marida, sjeverom od Kordobe, na putu do Toleda. Time su presjekli put između Musaa ibn-Nusajra i Tarika ibn-Zijada. Odmetnuo se i grad Elfent. Musa ibn-Nusajr se uputio prema njima.

Zatekao je stanovnike Elfenta utvrđene iza visokoh gradskih bedema. Musa ibn-Nusajr je ponovo poduzeo taktički poduhvat. Naredio je da se napravi oklopno vozilo. Napravljeno od drveta i obloženo nakvašenim kožama, izgledalo je kao toranj… Nije se moglo zapaliti, a strijele nisu mogle prodrijeti unutra. Iza “tornja” je sakrio vojnike, koji su ga gurali ispred sebe. Tako su stigli do jedne od gradskih kula i počeli uništavati grede na kojima se nalazila ta kula. Ali, napali su ih Goti iz tvrđave i poubijali. Ta kula je po njima nazvana Šehidska kula.

Musa je ipak uspio osvojiti i Elfent. Kad su to saznali oni koji su se sakupili u Maridi, zatražili su primirje. Ono je potpisano na Ramazanski bajram 94. g. po Hidžri. Sevilja se pobunila i po treći put. Zato je Musa ibn-Nusajr, na čelu manje skupine, u Sevilju poslao svoga sina Abdulaziza. Razbivši seviljske snage i snage koje su se okupile u blizini mjesta Leble, Abdulaziz je uspio opet osvojiti Sevilju. Nakon toga je ostao u Sevilji i njome lično vladao.

Učimo o Islamu
Back to top button