U Bosni i Hercegovini muslimani i kršćani vijekovima žive zajedno, ali i pored toga mnogima nije poznato da je poslanik Isus, odnosno Isa, alejhis-selam, zajednički i muslimanima i kršćanima. Međutim, vjerovanje muslimana i kršćana u ovog poslanika uveliko se razlikuje i stoga je veoma bitno ukazati na temeljne razlike u ovom pitanju.
Muslimani vjeruju da su svi Allahovi poslanici najbolji Allahovi robovi, jer sama činjenica da je Uzvišeni Allah nekoga odabrao da bude poslanik velika je počast, tako da muslimani vjeruju da je Isus, odnosno Isa, alejhis-selam, poseban i odabran Allahov rob. Prema učenju islama, svi poslanici bili su iz ljudskog roda, imali su tjelesne potrebe kao i mi “obični” ljudi, potrebu za hranom, pićem, spavanjem, stupali su u brak, imali potomstvo i sl., što znači da nijedan poslanik nije imao bilo kakva božanska svojstva, jer sve navedeno svojstveno je samo ljudima, a istinski je Gospodar daleko od toga da ima takve potrebe.
Uzvišeni Allah kaže: “I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno čudo sobom, već Allahovom voljom.” (Er-Ra’d, 38)
“I oni govore: ‘Šta je ovom ‘poslaniku’, on hranu uzima i po trgovima hoda; trebao mu se jedan melek poslati da zajedno sa njim opominje!’” (El-Furkan, 7)
“Mi prije tebe nismo poslali nijednog poslanika koji nije jeo i po trgovima hodao. Mi činimo da jedni druge u iskušenje dovodite, pa izdržite! A Gospodar tvoj vidi sve.” (El-Furkan, 20)
Svim poslanicima bile su date mudžize – nadnaravnosti putem kojih su svojim narodima dokazivali da su oni poslanici od Uzvišenog Allaha, ali i te mudžize bile su Allahova pomoć njima i nisu se mogle desiti voljom poslanika, bez dozvole Uzvišenog Allaha. Kur’an jasno govori da je Isus, odnosno Isa, alejhis-selam, imao velike mudžize, kao i drugi poslanici, putem kojih ga je Uzvišeni Allah pomogao, ali to ga nikako ne izdvaja od drugih poslanika, jer su i oni isto tako imali svoje mudžize, a sve se to opet dešavalo Allahovom voljom.
Govoreći o Isau, alejhis-selam, Uzvišeni Allah kaže: “Kad Allah rekne: ‘O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo čovjek, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali – povikali: ‘Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!’” (El-Maida, 110)
Pored toga što vjeruju u Isaa, alejhis-selam, kao poslanika, muslimani vjeruju i u sve ostale poslanike. Dakle, muslimani vjeruju da je Isus, odnosno Isa, alejhis-selam, bio odabrani Allahov rob i poslanik, pa ga vole i poštuju kao što vole i poštuju i druge poslanike, a nipošto sebi ne dozvoljavaju da vrijeđaju bilo kojeg poslanika, pa tako ni Isusa, odnosno Isaa, alejhis-selam. Isto tako, negiranje poslanstva jednom poslaniku znači negiranje poslanstva i drugim poslanicima, što opet obuhvata, između ostalog, i Isusa, alejhis-selam, tako da negiranje njegove poslanice znači negiranje poslanica i drugih poslanika.
Uzvišeni Allah kaže: “Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihovog; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo Njemu pokoravamo. ’” (El-Bekara, 136)
“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegovog, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se! Oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti!’” (El-Bekara, 285)
Ibn Tejmijja je rekao: “Muslimani vjeruju u sve vjerovjesnike i ne prave razliku među njima. Stroga je obaveza vjerovati u sve vjerovjesnike. Onaj ko ne vjeruje u jednog vjerovjesnika, ne vjeruje ni u ostale vjerovjesnike.”
Isto tako, muslimani vjeruju da su svi poslanici poslani od istog Boga, Uzvišenog Allaha, i da su svi pozivali čistom monoteizmu, robovanju samo Allahu, i da su svi zabranjivali širk – pripisivanje sudruga Uzvišenom Allahu.
Uzvišeni Allah kaže: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: ‘Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!’” (El-Enbija, 25)
O poslanstvu Isusa, odnosno Isaa, alejhis-selam, govori se u Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, i jedino je iz ta dva izvora moguće saznati o njemu tačne i vjerodostojne podatke, stoga ćemo sve što navedemo o Isau, alejhis-selam, potkrijepiti validnim dokazima.
Kuran o Isusu
Kur’an jasno kazuje da je Isus, odnosno Isa, alejhis-selam, Allahov rob i poslanik. Prvo što je Isa, alejhis-selam, izgovorio u kolijevci jeste da je on Allahov rob: “I dođe ona s njim porodici svojoj, noseći ga. ‘O Merjema’, rekoše oni, ‘učinila si nešto nečuveno! Ej ti, koja u čednosti ličiš Harunu, otac ti nije bio nevaljao, a ni mati tvoja nije bila nevaljalica.’ A ona im na njega pokaza. ‘Kako da govorimo djetetu u bešici?’, rekoše. ‘Ja sam Allahov rob’, ono reče, ‘meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učinit će me, gdje god budem, blagoslovljenim, i naredit će mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem, i da majci svojoj budem dobar, a neće mi dopustiti da budem drzak i nepristojan. I neka je mir nada mnom na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!’ To je Isa, sin Merjemin – to je prava istina o njemu – onaj u koga oni sumnjaju.” (Merjem, 27–34)
Prema učenju islama, Isus je začet i rođen bez ikakvog bračnog odnosa Marije, što je pravo čudo, dok sami kršćani smatraju da je u trenutku poroda bila u braku. Šta je čudno u tome što je udata žena rodila!? Također, Isus je govorio još dok je bio u kolijevci, dok kršćani smatraju da su prve nadnaravne situacije bile tek tokom njegove zrelosti.
Kur’an jasno ukazuje na to da Isus, odnosno Isa, alejhis-selam, nije Bog niti sin Božiji: “A kada Allah rekne: ‘O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ‘Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha’?’, on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ‘Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.’” (El-Maida, 116–117)
Uzvišeni Allah kaže: “Jevreji govore: ‘Uzejr je – Allahov sin’, a kršćani kažu: ‘Mesih je – Allahov sin.’ To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah! Kuda se odmeću?” (Et-Tevba, 30)
U svjetlu navedenih ajeta, muslimani vjeruju da je Isusa rodila čedna i uzorita Merjema, odnosno Marija, i da je zatrudnjela bez kontakta sa muškarcem. A to nije čudno i nemoguće jer je tako odredio Uzvišeni Allah, koji je stvorio Adema, alejhis-selam, i bez majke i bez oca, i kada On želi nešto, samo kaže: “Budi!” i to bude.
“Isaov je slučaj u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao: ‘Budi!’ – i on bī.” (Alu Imran, 59)
“A kada meleki rekoše: ‘O Merjema, Allah ti javlja radosnu vijest, od Njega Riječ: ime će mu biti Mesih, Isa, sin Merjemin, bit će viđen i na ovome i na onome svijetu i jedan od Allahu bliskih; on će govoriti ljudima još u kolijevci, a i kao odrastao, i bit će čestit’, ona reče: ‘Gospodaru moj, kako ću imati dijete kada me nijedan muškarac nije dodirnuo?’ ‘Eto tako’, reče, ‘Allah stvara što On hoće. Kada nešto odluči, On samo za to rekne: ‘Budi!’ – i ono bude.” (Alu Iman, 45–47)
Oni koji su Isusa smatrali Bogom ili sinom Božijim samo zato jer je rođen bez oca, treba da znaju da je po toj logici prioritetnije da Adema, alejhis-selam, smatraju božanstvom, jer je njega
Uzvišeni Allah stvorio i bez majke i bez oca.
Muslimani vjeruju da Isus nije ni ubijen ni razapet, već je uzdignut na nebo, a Allahovom voljom pred Sudnji dan će ponovo biti spušten na Zemlju, i u tom periodu će vladati po vjerozakonu – šerijatu koji je objavljen Muhammedu.
“I zbog riječi njihovih: ‘Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!’ A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi. A Allah je silan i mudar.” (En-Nisa, 157–158)
Sunnet o Isusu
Vjerodostojni hadisi potvrđuju da će se pred Sudnji dan spustiti Isus, alejhis-selam, i da će on ubiti Dedžala.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, samo što nije među vas sišao sin Merjemin, kao pravedni vladar – slomit će krst, ubiti svinju i dokinuti džizju. I umnožit će se imetak pa ga niko neće htjeti uzeti.”[2]
Isus, alejhis-selam, nagovijestio je dolazak posljednjeg poslanika Muhammeda, koji je pečat svim poslanicima, i koji će biti poslan svim ljudima, za razliku od drugih poslanika koji su slati samo jednom narodu: “A kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed, koji će poslije mene doći’ – i kad im je on donio jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina!’” (Es-Saff, 6)
Nakon spuštanja na Zemlju, Isus će umrijeti kao što umiru i ostali ljudi, i muslimani tog vremena klanjat će mu dženazu i ukopati ga.
U vjerodostojnim hadisima navodi se da će Isus, alejhis-selam, nakon silaska, na Zemlji ostati četrdeset godina, i da će nakon toga umrijeti, i da će mu muslimani klanjati dženazu i ukopati ga: “A potom će ostati na Zemlji četrdeset godina, a onda će umrijeti, pa će mu muslimani klanjati dženazu.”[3]
Isus će se odreći onih koji su ga smatrali Bogom ili sinom Božijim
U kur’anskim ajetima jasno se kaže da će se Isus odreći na Sudnjem danu onih koji su ga smatrali Bogom ili sinom Božijim: “A kada Allah rekne: ‘O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: ‘Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’, on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti! Meni nije priličilo da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: ‘Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!’ I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.” (El-Maida, 116–117)
Isus ili Isa, alejhis-selam, bio je jedan od Božijih poslanika, koji je svoje sljedbenike pozivao da vjeruju u jednoga Boga i nije im govorio da posjeduje išta božansko, nego su to oni poslije njega uveli. Isus je u Tevratu, knjizi koju mu je Bog objavio, najavio da će poslije njega doći zadnji poslanik – Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koji će priznati Isusa kao poslanika i čiji će sljedbenici također vjerovati u to da je Isus, odnosno Isa, alejhis-selam, bio samo Božiji poslanik.
“O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!” Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!’” (Alu Imran, 64)
Text: Mr. Elvedin Pezić
