Hadž kao peta temeljna islamska dužnost propisana je desete godine po Hidžri i predstavlja vrhunac, krunu u ibadetu. On zapravo u sebi objedinjuje tjelesnu i materijalnu vrstu ibadeta, a radi tog je propisan da se obavi bar jedanput u životu vjernika. Obavljajući hadž, vjernik zapravo potvrđuje dosljednost izvršavanja prethodnih islamskih temelja, šarta. Hadž kao i svaki drugi vid ibadeta sadrži u sebi veličanje i slavljenje Allaha, dž.š., čistoću duše, praštanje grijeha, očuvanje vjerske dosljednosti i ličnosti na način kojim je Allah zadovoljan.
Allah je odabrao pojedince iz ljudskog roda, određenom vremenu i prostoru dao prednost. Boraveći na hadžu vjernik se nalazi na odabranom prostoru i vremenu, te slijedi put odabranih poslanika. Hadž u sebi sadrži veliku društvenu korist, ljudi se međusobno upoznaju, upoznaju prostor, kulture i običaje prostora kojim se kreću, što svakako obogaćuje njihovo saznanje.
To je ustvari sveislamski kongres, u islamu nema sličnog niti u drugim religijama. Hadž predstavlja jedinstvo u izvršavanju obreda, ibadeta, nošnje kojom se hadžija služi, što daje jasnu sliku jednakosti ljudi, bez obzira na naciju, boju kože, materijalni položaj i status u društvu.
Oni se međusobno upoznaju, razmjenjuju životna iskustva, tretiraju pitanja od općeg značaja, što učvršćuje njihovu bratsku vezu. Arefat je prostor koji svjedoči našu prošlost, sadašnjost i zorno predstavlja našu budućnost i polaganje računa pred uzvišenim Allahom.
Pripreme za hadž
Nakon donesene odluke da će neko obaviti hadž, kao petu temeljnu islamsku dužnost, obavezan je izvršiti sve predradnje kako bi mu ta vrsta ibadeta u potpunosti bila realizirana. Navodimo samo neke od tih predradnji:
Učiniti iskreno pokajanje (tevbu) za sve učinjene propuste i greške u prošlosti; nepravedne postupke prema ljudima i dugove izmiriti ili odrediti ko će to u njegovo ime izvršiti; halaliti se sa najbližima u familiji, rođacima, saradnicima i prijateljima.
Za taj put treba osigurati imovinu stečenu na halal način. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Kada čovjek pođe na hadž novcem koji je halal i uzvikne: ‘Lebbejkellahumme – ‘Odazivam ti se Bože’, njemu se s nebesa odgovori: ‘Sretno i blagoslovljeno!
Tvoja je opskrba halal; tvoja je jahalica halal; i hadž ti je primljen.’ A ko pođe na hadž s novcem koji nije halal i uzvikne: ‘Lebbejkellahumme’, njemu se s nebesa odgovori: ‘Nije sretno i blagoslovljeno tebi! Tvoja je opskrba haram, tvoja je hrana haram i hadž ti nije primljen.”
Da pri napuštanju svoga mjesta stanovanja, kuće ili stana, klanja dva rekata namaza s nijjetom za sretan put. Muhammed, a.s., veli: “Ništa se u porodici ne može ostaviti vrednije od dva rekata koja se klanjaju pred putovanje.”
Pri napuštanju porodice treba od njih tražiti da mu čine hajr dovu. Poslanik, a.s., veli: “Kada se neko zaputi, neka zatraži od bližnjih da mu dovu čine jer je u toj dovi bereket.”
Da se na putu ponaša u duhu islamskih moralnih vrijednosti te da bude od pomoći drugima, komunikativan, susretljiv, da insistira na strpljivosti i dosljednom primjenjivanju hadžskih propisa.
Da za društvo izabere učene i pobožne ljude koji teže dobru i odvraćaju od zla, u takvom društvu će sa preciznošću obaviti propise hadža i okoristiti se znanjem.
Da sa sobom ponese priručnik o uputstvu za hadž, kako bi što potpunije izvršio tu vrstu ibadeta;
Po mogućnosti da se opredijeli za kolektivno putovanje, jer je Poslanik, a.s., pokudio samostalno putovanje. Grupa treba sebi izabrati vođu puta. Poslanik, a.s., jednom je prilikom rekao: “Kada budu trojica, neka sebi izaberu vođu.”
Da u svojoj mahalskoj džamiji, kako je praksa naših Bošnjaka, koji odlaze na hadž, učini ikrar dovu. Na tom se skupu po tradiciji prouči nekoliko kur’anskih odlomaka koji govore o hadžu, zatim se u vaz-i nasihatu istaknu vrijednosti hadža te se na kraju prouči dova.
Kur’an o hadžu: Uzvišeni Allah veli:
“I oglasi ljudima hadž! Dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali: Jedite meso, a nahranite siromaha ubogog!” (El-Hadždž, 27-28);
“…Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Alu Imran, 97);
„Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima obavljati hadž nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim, što vam je potrebno za put, snabdijte se. Anajbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o, razumom obdareni!
Ne pripisuje vam se u grijeh ako od Gospodara svoga molite da vam pomogne da nešto steknete. A kada pođete sa Arefata, spominjite Allaha kod časnih mjesta; spominjite Njega, jer vam je On ukazao na Pravi put, a prije toga ste bili u zabludi.
Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tražite od Allaha oprosta,
jer Allah uistinu prašta i samilostan je.
A kad završite obrede vaše, opet spominjite Allaha, kao što spominjete pretke vaše, i još više Ga spominjite! Ima ljudi koji govore: ‘Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovom svijetu.‘ Takvi na onom svijetu neće imati ništa.
A ima i onih koji govore: ‘Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!‘ Njih čeka nagrada koju su zaslužili – A Allah brzo sviđa račune.
I spominjite Allaha u određenim danima. A onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni. I bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred Njim sakupljeni.” (El-Beqare, 197-203)
Hadisi o hadžu
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., bio upitan koja su djela kod Allaha, dž.š., najvrednija. ‘Vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika.’ ‘A zatim?’, pitali su. ‘Borba (džihad) na Božijem putu.’ ‘A poslije toga?’
‘Hadž koji je primljen, kabul.’, odgovorio je Poslanik. (Buhari, Muslim)
Ebu Hurejre, r.a., također prenosi:
„Čuo sam Poslanika, a.s., kad veli: ‘Ko obavi hadž i u toku nošnje ihrama ne bude imao odnos sa ženom, niti ružne riječi izgovarao, vratit će se sa hadža s oproštenim grijesima kao na dan kada ga je majka rodila.‘“ (Buhari, Muslim).
On također prenosi da je Poslanik, a.s., rekao:
“Džihad starca, nemoćnog i žene su hadž i umra.” (Nesai)
Aiša, r.a., prenosi: “Rekla sam Poslaniku, a.s.: ‘Budući da je džihad najvrednije djelo, zašto mi ne idemo u džihad?’ ‘Najbolji džihad je kabul hadž’, odgovorio je Poslanik.” (Buhari)
Ibni Huzejme navodi drugu predaju ovog hadisa u kojoj stoji da je Aiša, r.a., upitala Poslanika, a.s.: “Da li je džihad propisan ženama?” “Njima je naređen džihad u kojem nema borbe, a to je hadž i umra”, odgovorio je Poslanik, a.s.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., jednom prilikom rekao: “O ljudi, Allah vam je naredio hadž pa ga izvršavajte.”Prisutni je zapitao: “Da li nam je naređen svake godine, Božiji Poslaniče?”, ponovivši to pitanje tri puta, na to mu je Poslanik, a.s., rekao: “Kada bih rekao da, bila bi dužnost.” (Nesai)
Muhammed, a.s., veli: “Hadž je obaveza jedanput, pa ko ga više puta obavi, to je dobrovoljnost.” (Ahmed, Nesai)
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Hadžija i onaj ko obavlja umru su Allahovi gosti, pa kada Ga mole, udovolji im i oprosti.” (Nesai)
Prenosi se da je Poslanik, a.s., rekao: “Trojica su Allahovi gosti: hadžija, onaj ko obavlja umru i mudžahid.”
Definicija hadža
U arapskom jeziku riječ hadž znači pohoditi svetom mjestu, dok se terminološki hadž definiše kao
“posjeta određenim mjestima radi izvršavanja propisanih radnji, u određeno vrijeme, za onog ko je u mogućnosti”
