Nuhovi a.s., sinovi – Ham, Sam, Jafes i Jam.
Semure b. Džundub r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Nuh a.s., je imao trojicu sinova: Sam, Ham i Jafes, otac rimljana-bijelaca.“ (Sahih. Mustedrek, Hakim, br.4006.) Hasan rhm., prenosi od Semure r.a., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., u komentaru ajeta: „I učinili smo njegove (nuhove a.s.), potomke preživjelim!“ (Saffat, 77.) – rekao: „Ham, Sam i Jafes.“ (Da’if. Sunen, Tirmizi, br.3230.) Hasan rhm., prenosi od Semure r.a., da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Sam je otac Arapa, Ham je otac Habešija-etiopljana, Jafes je otac Bizantinaca-Rimljana-bijelaca.“ (Da’if. Sunen, Tirmizi, br.3231-3931.)
Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Arapi vode porijeklo od Sam b. Nuha, Rimljani-bjelci, vode porijeklo od Jafes b. Nuha, a Habešije-crnci, vode porijeklo od Ham b. Nuha!“ (Musned, Bezzar, br.4659.; el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.6888.)
Se’id b. el-Musejjib rhm., je rekao: „Nuh a.s., je imao trojicu sinova: Sama, Hama i Jafesa. Potomci Samovi su Arapi, Persijanci i Rimljani-Vizantinci, i u svima njima ima hajra. Potomci Hamovi su Sudanci-crnci, Berberi, Kopti, a potomci Jafesovi su Turci, Sakalibe-Sloveni, i Je’džudž i Me’džudž.“ (Mustedrek, Hakim, br.8429.; el-Džami’ fil-Hadis, Ibnu Vehb, br.25., nakon čega spominje predaju od Ibnu Lehi’a, koji je rekao: Persijanci i Bizantinci su Kurejšije među ne-arapima!)
Imam Ebu Hanife Ahmed b. Davud el-Dejnuri (282.h.g.), kaže:
„Allah dž.š., nikome od spašenih na nuhovom a.s., brodu, nije dao da imaju potomstvo, izuzev samog Nuha a.s., koji je imao sinove Sama, Hama i Jafesa. Nuh a.s., je imao i četvrtog sina, Jama, koji se utopio, i nije ostavio potomstva za sobom. Ova trojica su ostavila potomstvo za sobom.
Sam je vladao nakon Nuha a.s.; zimio bi u mjestu Džoha, a ljetovao bi u Mosulu. Njegova putanja kretanja je bila istočna obala rijeke Didžla (Tigar-Irak), pa je zbog toga i nazvana imenom Sam-arah (putanja Samova – riječ Rah je persijanska i znači put), što je kod nearapa bilo poznato pod imenom Iran. Živio je u Iraku, i odabrao ga je sebi za stanište, i zvao ga je Iranom. Nakon njega vladavinu preuzima sin mu Šalih, koji na samrti predaje vođstvo bratiću Džemu, koji je utvrdio vladavinu, izgradio gradove, a Dan Nevruza proglasio praznikom.
U vrijeme Džema, u Babilonu su počeli „bulbuliti“ jezici, jer se Nuhovo a.s., potomstvo proširilo na tom mjestu, gdje su se dosta namnožili, i do tada su svi govorili Sirjanijjskim jezikom – jezikom Nuha a.s.. Nakon određenog perioda njihovi jezici počeše bulbuliti, riječi su se počele mjenjati i mješati, pa je svaka skupina ljudi počela pričati zasebnim jezikom što se kod njihova potomstva održalo do današnjeg dana.
Ljudi su počeli napuštati Vavilon, u raznim pravcima, a prvi ljudi koji su izašli odatle bili su potomci Jafesa sina Nuhova a.s., njih sedmoro: Turci, Hazeri, Saklabi-Sloveni, Tarisi, Menseki, Komari i Kinezi, koji se nastaniše na istoku i sjeveru zemlje. Nakon njih se pokrenu potomstvo Hamovo, tkđ. sedmoro: Sind, Hind, Zindž, Kopt, Habeš, Noba i Ken’an, koji se naseliše južno i zapadno od Vavilona, dok je Samovo potomstvo sa potomstvom od amidžića Džema, kralja Vavilona, nastavilo živjeti u Vavilonu, uz sve jezičke razlike koje su se javile među njima tada.
Samovo potomstvo – Semiti, se razdjelilo na petoricu sinova: Irem, Erfehašz, Alim, Elifer, Esver. Potomci Iremovi su prozborili arapskim jezikom, prilikom razdvajanja jezika, i on je imao sedmoricu djece: Ad, Semud, Sahhar, Tasm, Džudejs, Džasim i Vebar. Ad sa svojim potomstvom se naselio u Jemenu. Semud sin Iremov se naselio između Hidžaza i Šama. Tasm se naselio u Omanu i Bahrejnu. Džudejs se naselio u Jemami. Sahhar se naselio u okolini Ta’ifa. Džasim se naselio u predjelu između Harema i Bedra. Vebar se naselio na prostoru iza pustinje poznatom po imenu Vebar…“ (Pogledaj: al-Ahbar el-Tival, el-Dejnuri, 1/3.)
Imam el-Maverdi rhm., navodi riječi Vehba b. Munebbiha rhm., koji kaže: „Potomstvo Sama b. Nuha (semiti), su se razdjelili na 19 jezika, potomci Hama b. Nuha na 17 jezika, dok su se potomci Jafesa b. Nuha razdjelili na 36 jezika.“ (Pogledaj: E’alamul-Nubuvveh, 1/54.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Aristotelovo znanje je naslijeđeno od njegovog naroda iz Junana (Grčke), koji su inače porijeklom od Jafesa sina Nuhovog, i oni nisu imali pri sebi ono što su imali potomci Sama sina Nuhovog, poput Huda, Saliha i ostalih, zatim potomstvo Ibrahima a.s., kojem je Allah dž.š., obećao dati poslanstvo i Knjigu njegovom potomstvu, tako da je poslaničko znanje bilo rašireno među njima, i od vremena Ibrahima a.s., njegovo potomstvo posjeduje poslanstvo i Knjigu, što nam je Kur’anom potvrđeno.“ (Pogledaj: el-Dževab el-Sahih, 6/498.)
Ibnu Hazm rhm., kaže: „U Tevratu se spominje da je Nuh a.s., u 500 godini života dobio Jafesa, Sama i Hama, zatim se spominje da je Nuh a.s., u 600 godini života doživio potop-tufan, a Sam je tada imao 100 godina.“ (Pogledaj: el-Faslu fil-Milel, 1/99.)
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
