Razne & Predaje

Davud i Sulejman, a.s. (10. dio)

Bet-Šeba, majka Sulejmana, alejhisselam

Poznato je da dragi Allah onoga koga posebno voli stavlja na određene kušnje i da su od ljudi najviše bili iskušavani Allahovi vjerovjesnici i poslanici. Naravno, ova Allahova mudrost nije izbjegla ni Njegova miljenika Davuda, alejhisselam.

A da li do tebe dođe vijest o parničarima kad preko zida hrama (Davudova, alejhisselam, mihraba) pređoše, kad su Davudu upali pa se on njih uplašio. “Ne boj se”, rekli su, “mi smo dvojica parničara, jedan drugom nažao učinismo, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan i na Pravi put nas uputi. Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi reče: ‘Daj ti nju meni!’; i u prepirci me pobijedi.” “On ti je učinio, doista, krivo”, reče Davud, “time što je tražio da tvoju jednu ovcu doda mnogim ovcama svojim; mnogi ortaci jedni drugima čine nepravdu, ne čine je jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.”

 I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka. O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za strašću da te ne odvede s Allahova puta; one koji skreću s Allahova puta čeka teška patnja na onome svijetu zato što su zaboravljali na Dan u kome će se račun polagati. (38:21-26)

Navedeni ajeti, kako nam to tefsiri Kur’ana kazivaju,[28] odnose se na iskušenje kojim je dragi Allah iskušao Davuda, alejhisselam. Prenosi se da je Davud, alejhisselam, jednom prilikom ugledao izuzetno lijepu djevojku. Taj pogled ga je dotakao direktno u srce i on ju je iskreno zavolio onog časa kad ju je ugledao i poželio da je ima za ženu. Rekli su mu da se zove Bet-Šeba. Nije se mnogo dvoumio, već se odmah obratio njezinom ocu i isprosio je sebi za ženu. Naravno da je bračna ponuda Allahovoga poslanika i kralja bila izuzetno neugodna za odbiti bilo kojem čovjeku iz redova Benu Israila, tako da se u kratkom roku obavilo vjenčanje

Davuda, alejhisselam, i prelijepe Bet-Šebe. Prenosi se da je on do tada imao devedeset devet žena, pa je oženivši nju došao do broja od sto žena, a dragi Allah najbolje zna. Nakon nekog vremena Davud, alejhisselam, je ibadetio u svome mihrabu (to je bio posebni ograđeni prostor u kojem je on boravio kada bi se klanjao dragome Allahu i ostale oblike ibadeta sprovodio), kada su se iznenada pred njim pojavila dvojica mladića koji su preskočili zidove i upali unutra. Kako je tekao njihov razgovor – to nam naprijed navedeni ajeti Kur’ana jasno govore, tako da to ne treba ponavljati.

Uglavnom, kada je Davud, alejhisselam, donio svoju presudu u predočenom mu sporu, shvatio je da su ta dvojica meleki i da je u stvari donio presudu samome sebi. Razjasnilo mu se da se simbol čovjeka sa devedest devet ovaca odnosi upravo na njega koji ima devedeset devet žena (simbolizira ih devedeset devet ovaca) i koji je preoteo drugome čovjeku
Bet-Šebu (koju simbolizira stota ovca) na način koji dragi Allah ne voli. Shvatio je da je učinio nepravdu tom čovjeku i pokajao se duboko i iskreno zbog toga.

Kakav je bio odnos između Bet-Šebe i toga drugoga čovjeka znanog po imenu Urija, to nam precizno nije poznato.

Judeo-kršćanska tradicija kazuje da je Bet-Šeba bila udata za Uriju i da je Davud, alejhisselam, neuzubillah, sa njom blud učinio i kasnije, u želji da je oženi, njezinog muža namjerno poslao u samoubilačku ratnu misiju u kojoj je on poginuo.[29] Tako ga biblijska tradicija, mada, istina, navodi da se on kasnije pokajao i popravio, optužuje čak i za to da je on na izvijestan način, neuzubillah, isforsirao nepravedno ubistvo Urijino?!

Da se dragi Allah smiluje svima kojima On hoće (a On najbolje zna čestite robove Svoje) od onih koji su zapali u ovu odvratnu blasfemiju, oprosti im i uputi ih na pravi put!

Zaista se dragome Allahu utječemo od ovih gnusnih i opakih laži, jer je nezamislivo ovakve nevaljalštine vezivati za jednog od Allahovih vjerovjesnika i poslanika. Zna se bez imalo sumnje da bludničenje dragi Allah općenito tretira kao izuzetno težak grijeh, a kada su u pitanju Njegovi odabranici, možda čak i kao izdaju,[30] budući da dragi Allah Jūsufa, alejhisselam, spašava od poziva na blud i objašnjava:

I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu ugledao, tako bi, da odvratimo od njega izdajstvo i blud, jer je on uistinu bio Naš iskreni rob. (12:24);

A za teške grijehe koje namjerno i bez pokajanja učine poslanici i vjerovjesnici slijedi dvostruka kazna jer dragi Allah upozorava Resulullaha, Muhammeda, alejhisselam:

I zamalo da te oni odvrate od onoga što ti Mi objavljujemo, da bi protiv nas nešto drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prijateljem. A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tad bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao. (17:73-75).

Vidimo, dakle, koliko su ovakvi grijesi opasni, i da kazne za njih nisu pošteđeni čak niti Allahovi vjerovjesnici i poslanici, dok je vezano za ovaj slučaj o Davudu, alejhisselam, sasvim jasno rečeno:

… I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka. (38:25)

Prema tome, kur’anski ajeti jasno kazuju da ono što se desilo nema nikakve veze sa nevaljalštinama koje zabludjeli pripisuju Davudu, alejhisselam, ali nešto se ipak zbilo, i to nešto zbog čega se Davud, alejhisselam, morao pokajati. Mi ne znamo šta je tačno bilo, ali nam se čini mogućim da je Bet-Šeba bila vjerena za Uriju, a Davud, alejhisselam, je prosidbom bez prethodne provjere nehotice poremetio tu vjeridbu.[31] Dragi Allah najbolje zna šta se desilo, ali je sigurno da je Davudu, alejhisselam, Svemilosni, Samilosni doista oprostio tu pogrešku i da je on jedan od dragome Allahu najbližih robova kojega divno prebivalište čeka, kako je precizirano u naprijed navedenom ajetu.

Zaista je ovo plemenita Allahova kušnja kojom je On iskušao Davuda, alejhisselam, i interesantno je to da je Allahova odredba bila da Bet-Šeba ostane u braku sa Davudom, alejhisselam, i da upravo ona bude majka očekivanoga sina, kojega je dragi Allah obećao Davudu, alejhisselam, da ga naslijedi u vjerovjesništvu i vlasti.

A što se tiče Urije, on će, ako dragi Allah da, dobiti najljepšu nadoknadu za ono što je pretrpio na Sudnjem Danu.

Sulejmanovo, alejhisselam, rođenje i odrastanje

Bet-Šeba je svim srcem voljela Davuda, alejhisselam, a i on je nju izuzetno mnogo volio, ali u toj posebnoj i izuzetnoj ljubavi prema njoj sigurno nije nepravedno zapostavio niti jednu od svojih ostalih žena, već je svakoj od njih davao potrebne ljubavi i pažnje u sasvim dovoljnoj mjeri.

Isto tako, Bet-Šeba je bila izuzetno jaka i čestita vjernica u što nimalo ne sumnjamo s obzirom da je dragi Allah baš njoj, između svih ostalih Davudovih, alejhisselam, žena, dao izuzetnu čast da svome mužu rodi najplemenitije od sve njegove djece, odnosno da ona bude majka jednog od Allahovih vjerovjesnika. Velika je to počast i zato smatramo, a dragi Allah najbolje zna, da je Bet-Šeba bila veoma pobožna vjernica, istinska mu’minka.

Sasvim u prilog ovome govori i sljedeći citat:

.. Njegova (Sulejmanova, alejhisselam) majka je bila izuzetno pobožna žena. To potvrđuje Senid ibn Dawud koji je čuo od Jusufa ibn Muhammeda ibn el-Munkedira, on od svoga oca, on od Džabira, a on od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

”Majka Sulejmana ibn Dawuda je rekla: ‘Sine moj, nemoj noću puno spavati, jer pretjerano spavanje čini čovjeka siromahom na Kijametskom danu!”

Sličnu predaju navodi i Ibn Madže od četvorice svojih učitelja, a oni od Senida ibn Dawuda. …[32]

Nedugo nakon vjenčanja Davuda, alejhisselam, i Bet-Šebu dragi Allah blagoslovi sa mubarek sinom kojem dadoše ime Sulejman.[33]

Iako je Davud, alejhisselam, jako volio svu svoju djecu koju su mu rađale njegove ostale žene i svima njima svu potrebnu pažnju poklanjao, njegovo, vjerovatno najmlađe, dijete, sin Sulejman mu posebno bijaše prirastao srcu s obzirom da je vjerovatno još od njegova rođenja mogao uočiti poseban Allahov bereket i pažnju pod kojom je dijete raslo i razvijalo se. Što je više napredovao u svome razvoju mladi Sulejman je pokazivao sve veću mudrost i oštroumnost i uz to je, naravno, bio izuzetno pobožan, čestit, dobrodušan i milostiv. Gledajući ga kako raste Davud, alejhisselam, je dragome Allahu zahvaljivalo na prelijepom daru, jer je baš u njemu prepoznao ispunjenje Njegovog obećanja i znao je da će ga, kada dođe vrijeme za to, Sulejman, alejhisselam, naslijediti u zadaći Allahovoga poslanstva i vlasti nad Benu Israilom, Allahovim odabranim narodom.

Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao. (38:30)

Zbog toga se nije nimalo ustručavao da se posavjetuje sa svojim sinom oko raznih državničkih pitanja i da posluša njegovu sugestiju.

Poznat je sljedeći slučaj: Jednoga dana pred Davuda, alejhisselam, dođoše dvojica ljudi koji su bili u sporu. Ovce tuženoga su noću ušle u njivu tužitelja i potpuno opasle usjev tako da od njega ništa nije ostalo. Davud, alejhisselam, je presudio da se tužitelju namiri šteta tako što će dobiti u vlasništvo ovce tuženoga koje su načinile štetu. Međutim, Sulejman, alejhisselam, koji bi prisutan tom suđenju, imao je drugačije mišljenje.

Njegova presuda bila je da tuženi preda tužitelju svoje ovce da ih ovaj muze, a da se on obaveže da ponovo zasije isti usjev na njivu tužitelja. Tužitelj je trebao koristiti mlijeko i priplod ovaca svo vrijeme dok usjev ne poraste do istoga nivoa kakav je bio u momentu kada je bio uništen i tada su trebali jedan drugome vratiti ovce i njivu sa usjevom. Saslušavši mišljenje svoga mladoga sina, Davud, alejhisselam, je shvatio da ga je dragi Allah, Mudri nadahnuo da tako presudi, pa je, bez imalo sujete, prihvatio njegovu presudu.

… I Davudu i Sulejmanu, kada su sudili o usjevu što su ga noću ovce nečije opasle, i Mi smo bili svjedoci suđenju njihovu, i učinismo da Sulejman pronikne u to, a obojici smo mudrost i znanje dali … (21:78,79)

Eto, tako je Sulejman, alejhisselam, rastao uz svoga plemenitog oca, a pod milošću, pažnjom i blagoslovom Gospodara svih svjetova, dragog Allaha, Svemilosnog, Samilosnog. Njegov mubarek otac je činio sve što bijaše u njegovoj moći da ga valjano pripremi za preuzimanje emaneta i odgovornosti Allahova poslanstva i vlasti nad Israilom.

Sulejman, alejhisselam, je, osim pomenutoga, i neke druge blagodati od svoga oca naslijedio – i njemu je bilo dato da može razumjeti govor ptica i raznih drugih životinja.

I Sulejman naslijedi Davuda i reče: “O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!” (27:16)

Njegovo sazrijevanje je bilo upotpunjeno za života njegova oca tako da je Davudovo, alejhisselam, preseljenje na ahiret dočekao spreman da ga potpuno naslijedi. Prvo što je od svojih, od dragoga Allaha dobivenih, moći i blagodati pokazao svome narodu, pokazao je, prema Ibn Kesiru, prilikom dženaze Davuda, alejhisselam.

Učimo o Islamu
Back to top button