Historija & Teme

Kazivanja o narodu (Semud)

I Semudom, koji je stijene u dolini klesao

Ovo je dio kazivanja o narodu Semud kome je poslan Salih alejhi selam. Bio je to narod koji je širk Allahu činio.
Kaže Uzvišeni:
„Reci: Putujte po Zemlji pa pogledajte kakav je bio kraj onih prije; većinom su oni mušrici (mnogobošci) bili.” (Er-Rum, 42.)

Salih alejhi selam ih je pozivao tewhidu, a zabranjivao im činjenje širka Allahu, kao i svaki poslanik svome narodu kojem je poslan.
“A Semudu – njegova brata Saliha. “O narode moj,” – govorio je on – “Allahu ‘ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate! Evo vam znak od Gospodara vašeg: ova Allahova kamila za vas je znak. Pustite je neka pase po Allahovoj zemlji i ne zlostavljajte je pa da vas patnja nesnosna stigne!”
I sjetite se da ste Njegovom voljom postali nasljednici Ada i da vas je On na Zemlji nastanio; u ravnicama njezinim palate gradite, a u brdima kuće klešete. I neka su vam uvijek na umu Allahove blagodati, i ne činite zlo po Zemlji nered praveći!”(El-`Araf, 73-74.)


Kaže Gospodar dana Sudnjeg:
“ i Semudom, koji je stijene u dolini klesao“ (El-Fedžr,9.)
Mufesiri i poznavaoci rodoslova kažu: Semud je bio sin Asira, on sin Irema, on sin Sama, a on sin Nuha, a Džedis ibn Asir bio mu je brat. Svi ogranci plemena Tasm bili su čistokrvni Arapi koji su živjeli još prije Ibrahima alejhi selam, Semud je živio nakon Ada, a njihove nastambe vidljive su između Hidžaza i Šama u Vadil-Kurau i oko njega (današnja Saudijska Arabija).
Kaže Uzvišeni:
„Zar do njih nije doprla vijest o onima prije njih: o narodu Nuhovu i o Adu, i o Semudu, i o narodu Ibrahimovu, i o stanovnicima Medjena, i o onima čija su naselja izvrnuta? Poslanici njihovi su im jasne dokaze donosili i Allah im nije učinio nikakvu nepravdu, nego su je oni sami sebi nanijeli.“ (Et-Tewbe, 70.)


I kaže Uzvišeni:
“I Semudu – brata njihova Saliha. “O narode moj”, – govorio je on – “Allahu ‘ibadet činite, vi drugog boga osim Njega nemate! On vas od Zemlje stvara i daje vam da živite na njoj! Zato ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se.” (Hud, 61.)


Kaže Gospodar svjetova:
“O, Salihu”. – govorili su oni – “ti si među nama prije ovoga cijenjen bio. Zašto nam braniš da ‘ibadet činimo onome čemu su preci naši ‘ibadet činili? Mi uveliko sumnjamo u ono u čemu nas ti pozivaš.”
“O, narode moj”, – govorio je on – “da vidimo: ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On sam vjerovjesništvo dao, pa ko će me od Allaha odbraniti ako Ga ne budem slušao, ta vi biste samo uvećali propast moju.” (Hud,62-63.)

I Semudom, koji je stijene u dolini klesao
I Semudom, koji je stijene u dolini klesao

Kaže Onaj koji sudruga nema:
„ I kad je došla kazna Naša, Mi smo, milošću Našom, Saliha i vjernike s njim spasili od sramote toga dana, – Gospodar tvoj je, uistinu, moćan i silan -,
a one koji su činili zlo pogodio je strašan glas i oni su u zemlji svojoj osvanli mrtvi, nepomični,
kao da na njoj nikad nisu ni postojali. Semud, doista, u Gospodara svoga nije vjerovao; daleko neka je Semud! (Hud, 66-68.)
I Kaže Milostivi:
“ I Semud je smatrao lažnim poslanike.
Kad im brat njihov Salih reče: “Kako to da se Allaha ne bojite?
Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani.
zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
Zar mislite da ćete ovdje biti ostavljeni bezbjedni,
u vrtovima i među izvorima.
u usjevima i među palmama sa plodovima zrelim?
Vi u brdima vrlo spretno kuće klešete.

zato se bojte Allaha i poslušni meni budite.
i ne slušajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju,
koji na Zemlji ne zavode red već nered uspostavljaju” –
rekoše oni: “Ti si samo opčinjen;
ti si čovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno čudo ako je istina to što govoriš!”
“Evo to je kamila” – reče on -, “u određeni dan ona će piti, a u poznati dan vi.
i ne učinite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigal patnja na Velikom danu!’
Ali, oni je zaklaše i potom se pokajaše.
i stiže ih kazna. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv“
(Eš-Šu’ara, 141-159.)
Kaže Uzvišeni:
„A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da ‘ibadet čine jedino Allahu – a oni se podijeliše u dvije skupine koje su se međusobno prepirale.
“O narode moj,” – govorio im je on – “zašto tražite da vas stigne kazna prije nego što se pokajete/ Zašto od Allah ne tražite oprosta, da bi vam se ukazala milost?”
“Mi smatramo zlokobnim predznakom tebe i one koji su s tobom!’ – rekoše oni. – “Kobni predznak vaš je kod Allaha” – reče on -, “vi ste narod koji je stavljen u iskušenje.”
U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered činile.
“Zakunite se najtežom zakletvom: – rekoše – “da ćemo noću njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbližem krvnom srodniku reći: ’Mi nismo prisustovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.’”
I smišljali su spletke, ali Mi smo ih kaznili onda kad se nisu nadali,
pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uništili smo sve – i njih i narod njihov,
eno kuća njihovih, puste su zbog nepravde koju su činili – to je zaista pouka narodu koji zna

Spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili. (En-Neml, 45-53.)
Kaže Svemilosni:
„A i Ada i Semuda, – ostaci domova njihovih su vam vidljivi -, šejtan im je lijepim njihove postupke predočio, pa ih, iako su razumni bili, od pravog puta odvratio;“ (El-‘Ankebut, 38.)

Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem prošao je pored njihovih kuća i nastambi, kada je devete godine učestvovao u pohodu na Tebuk.
Imam Ahmed navodi da je Ibn Umer radijallahu anhu rekao: “Kada je Božiji Poslanik sallallahu alejhi we sellem krenuo sa ashabima prema Tebuku, zastao je sa njima u Hidžru, kod Semudovih staništa, pa su oni uzeli vodu iz bunara iz kojih su nekada pili pripadnici Semuda, te su njome zamijesili hljeb i napunili svoje posude. Međutim, Poslanik im naredi, pa oni prosuše tu vodu i tim hljebom nahraniše deve. Zatim ih odvede do bunara iz kojeg je pila (Salihova) deva da bi tu vodu koristili, a zabrani im ulazak u mjesto gdje je taj narod kažnjen i reče im:“ Bojim se da vas ne zadesi ono što je zadesilo i njih, pa im se ne približavajte!“
Ahmed također navodi da je Abdullah ibn Umer radijallahu anhu rekao:“ Nemojte ovim kažnjenicima prilaziti, osim plačući. Ako ne budete u plačnom stanju, ne prilazite im, da vas ne bi snašlo ono što je i njih zadesilo.“

Pa neka čovjek razmisli o širku, grijehu ovog naroda zbog kojeg je uništen, neka dobro nauči o tome, kako to isto Goposdaru svome ne bi činio.
Molimo Allaha Uzvišenog da nas uputi na pravi put i usmrti samo kao muslimane.

Učimo o Islamu
Back to top button