Različite & Teme

Princip ishrane u Kuranu

Allah dž.š. nas poziva da svojim djelovanjem damo punu podršku životu, sudjelujući u blago­datima kojima je za nas opskrbio ovaj svijet. Poziva nas da, kao što svoju dušu tokom molitve uranjamo u ljepotu, i svoja tijela zaogrnemo lje­potom, da im obezbijedimo zdravlje i snagu, putem hrane i piće kojima nas je opskrbio.

“O, sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite! I jedite i. pij­te, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.” (7:31.)

Prvi princip ishrane koji naziremo iz ovog ajeta jeste umjerenost i izbalansiranost, jer ćemo samo tako od hrane imati koristi i samo na taj način ona će ispuniti svoju svrhu. Svako pretjerivanje u hrani, što je u današnjoj gojaznoj civilizaciji itekako oči­gledno, vodi u poremaćaj i bolest. Uz to, što više živimo da bismo jeli, više smo slijepi za patnje ljudi koji gladuju.

“O, vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili i budite Allahu zahvalni, ta vi se samo Njemu klanjate!” (2:172.)

Što vise neke zemlje uključuju u svoju ishranu jela i recepturu iz drugih dijelova svijeta, više se mijenjaju i njihove zdravstvene statistike. Najbolji primjer za to su azijske zemlje, u kojima se done­davno rijetko konzumiralo crveno meso, otprilike jednom mjesečno. Te zemlje sada sve više usvajaju zapadnjački stil ishrane, koji podrazumijeva dosta crvenog mesa. Tu prom­jenu u prehrambenim navikama prati i znatno povećana stopa obolijevanja od karcinoma i dijabetesa. Allah (dž.š.) sve je stvorio s mjerom.

Na bilo kojem parčetu Zemljine kugle da ‘ se rodite, biljni i životinjski svijet koji vas okružuju najbolji su izvor hrane, namijenjen da u potpunosti zadovolji potrebe ljudi upravo tog područja. Jedan od bitnih principa islamske ishrane jeste da se prednost uvijek daje autohtonim namirni­cama, hrani s kojom smo „zemljaci”. Pri tome treba da vodi­mo računa o godišnjem dobu, jer s promjenama u prirodi, smjenom godišnjih doba, mijenjaju se i potrebe našeg orga­nizma. Mirisna jabuka zimi će nam biti daleko korisnija od odmrznute pregršti jagoda.

“O, ljudi, jedite od onoga što ima na zemlji, ali samo ono što je dopušteno i što je prijatno, i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijatelj očevidni!” (2:168.)

Dok dojučerašnje generacije nisu imale problema oko određivanja razlike između cjelovite hrane, koja je zadržala svoje originalne komponente, i procesuirane, industrijski obrađene hrane, mi danas imamo puno muke oko toga. Smatra se da samo četvrtina čovječanstva jede cjelovitu, pravu hranu. Što je hrana više prerađivana, manje koristi od nje imamo.

Apsurdno je nastojanje čovjeka da osiromaši prirodne namirnice, da ih, tokom žestokih hemijskih procesa, devitalizira, a potom ih obogaćuje sintetičkim vitaminima i mineralima, od kojih naš organizam ima malo ili nimalo koristi. Čovjek stalno otkriva nove elemente, vitamine, a zapravo svaki vitamin koji je otkriven, ili će to tek biti, već postoji u prirodi. Stoga bismo morali u našoj ishrani imati što više cjelovitih, nepreradenih namirnica.

“Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni, da vas ne bi snašla srdžba Moja; a koga snađe srdžba Moja – nastradao je!” (20: 81.)

Nažalost, mi svjedočimo tu bogohulnu ljudsku obijest prekrajanja i „usavršavanja” blagodati kojima nas je Bog opskrbio. Putem novih tehnologija mijenjaju se prirodni ukus, boja, tvrdoća, veličina, izgled i trajnost namirnica, i to bez potpunog znanja o posljedicama takvog djelovanja. Obijest nas tjera u konzumerizam, koji je doveo do istrebljenja mnogih biljnih i životinjskih vrsta. Trebalo bi da insistiramo na očuvanju i zaštiti prirodnih vrsta, da se trudimo da jedemo domaću, organsku hranu, jer nam samo od nje neće biti nikakve štete.

Uz općenitu kur’ansku preporuku da naša ishrana sadrži čistu, lijepu, ukusnu i zdravu hranu u umjerenim količinama, ono što se izričito isključuje svodi se na četiri slijedeće stavke:

“On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko me­so, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo. A onome ko bude primoran, ah ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu grijeh nije. – Allah zaista prašta i milostiv je.” (2: 173.)

Allah (dž.š.), naš Milostivi Stvoritelj, preko svoje Knjige, koja definitivno i precizno rastavlja Istinu od Neistine, daje nam uputu, između ostalog, i ka­ko da ojačamo i očuvamo svoju dušu i svoje tijelo, jasnim naznaka­ma koje nam pomažu da lahko prebrodimo valovito more ovoga svijeta i sigurno doplo­vimo do obala beskonačnog.

Tako u Kur’anu možemo naći i najpouzdanije i najbolje principe ishrane čovjeka, ko­ja, ma koliko, naizgled, banal­na ljudska potreba i djelatno­st, zapravo ima vitalni životni značaj, a putem slijeđenja ov­ih kur’anskih principa dobiva formu ibadeta.

A šta tačno spada u strv, Allah (dž.š.) nam pojašnjava u slijedećem ajetu:

“Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udav-Ijeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno- i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelica­ma. To je porok! – Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ćete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih- već se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. – A onome ko bude primoran- kad hara glad, bez nam­jere da učini grijeh, Allah će oprostiti i samilostan biti.”(5:3.)

Izlišno je govoriti u kolikoj su mjeri ovi Božiji propisi u službi zaštite našeg zdravlja, kako fizičkog tako i duhovnog i moralnog.

Još detaljniji pristup temi ishrana u Kur’anu dao je dr. Džemil Kudsi Duvejk, nutricionist iz Palestine. On je, polazeći od razmišljanja da se u Kur’anu nalazi odgovor na svako pitanje, otkrio potpuno nov pristup liječenju, uzimanjem hrane po kur’anskom receptu. Duvejk je napisao opširnu enciklopediju pod naslovom “Islamski koncept energije i ishrane”, koja se sastoji od 7.000 stranica. On je izdvojio sve ajete u Kur’anu koji govore o jelu (ekele, taime) i piću. Termin jesti navodi se u Kur’anu 109 puta; od toga se jela koja su haram spominju devetnaest puta, i kad se ona izuzmu, dobi­je se broj devedeset.

Potom je na­veo sve vrste hrane koje su spomenute u Kur’anu, i koliko se koja vrsta puta spominje, te je, nakon duže analize, došao do fan­tastičnog otkrića. Broj devedeset predstavlja broj zalogaja koji svaki čovjek treba da unese u organizam tokom dana, kako bi normalno funkcionisao. Devedeset zalogaja treba da se sasto­ji od svih vrsta hrane koje se u Kur’anu spominju, svaka vrsta u onolikom broju zalogaja koliko se puta spominje. Tako se meso, npr, spominje četiri puta. Jedan zalogaj teži dvadeset do dvadeset i pet grama, što znači da svakog dana treba da se pojede 100 grama mesa.

Tako je i s ostalim vrstama hrane, najbolje ih je uzimati tačno onoliko koliko je po ovom kur’an­skom receptu određeno. Autor je zatim podijelio jednu veliku ploču na 240 kvadratića, jer se Kur’an dijeli na 30 džuzova, svaki džuz na dva hizba, svaki hizb na Četiri četvrtine, te je sve ajete o jednoj vrsti hrane prepisao u kvadratić u kojem se ona prvi put spominje.

Tako je dobio šest obroka s tačnim spiskom hrane, što bi značilo da bi najidealnije bilo da svako od nas jede šest puta dnevno manje obroke. Putem te šeme došao je do preciznih podataka šta je potrebno jesti ujutro, šta u podne, šta uvečer. Ujutro uzimamo lakšu hranu, u podne težu, kao Što su grah i meso, a uvečer samo troje: hurmu, grožđe i nar.

“Neka čovjek pogleda u hranu svoju; Mi obilno kišu pro­lijevamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo i činimo da iz nje žito izrasta i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašce guste, i voće i pića, na uživanje vama i stoci vašoj.” (80:24-32.)

Učimo o Islamu
Back to top button