Audio Kazivanja
Featured

Kazivanje o Islamil a.s (Audio)

Kazivanja o Allahovim Vjerovjesnicima...

Njegovo rođenje

Nakon što se Ibrahim, sa vjernicima, nastanio (na jednom mjestu) žena mu je rodila sina Isma’ila.

Ibrahim, alejhis-selam, se obradovao malom djetetu i zahvaljivao Allahu na toj blagodati.

On je imao i drugu ženu, koja mu nije rodila dijete, niti je imala djece. Da li je se sjećate? To je ona koju smo upoznali kada su joj meleci donijeli radosnu vijest, u kazivanju o Lutu.

Ibrahim je bio primoran da udalji svoju drugu ženu i nastani je sa njenim sinom Isma’ilom u nekom mjestu, dalekom od mjesta rođenja.
Prema pustinji

I tako, uzeo je dječaka i njegovu majku, pa je putovao (sa njima) dugo, sve dok nije stigao do Svetog hrama (a to je mjesto današnje Ka’be‏).

Zaustavio se tu, i u tom mjestu gdje nema vode, bilja niti drveća ostavio je svoju malu porodicu i prepustio je Allahu koji mu je to naredio.

Evo njega kako govori: “Gospodaru naš, ja sam potomke neke svoje naselio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga ^asnog hrama.”[1]

Isma’ilova majka je bila zadovoljna kada je saznala da se Allah obavezao da će štititi (čuvati) nju i njeno dijete, a divan li je Allah zaštitnik!

Ibrahim, alejhis-selam, se vratio prvobitnom mjestu iz kojeg je izašao, a Isma’il i njegova majka su ostali kod Svetog hrama.
Trud i plač

Nestalo je hrane i pića, pa je mališan zaplakao zbog gladi i žeđi. To je nagnalo majku da trči i ide tamo – amo tražeći oko tog mjesta neće li slučajno naići na izvor vode ili na malo hrane i pića. Ali gdje je jelo i piće u ovoj neplodnoj (sasušenoj) zemlji?

“Tvoja milost, Gospodaru moj! Ovo je jedno dijete kome se grlo osušilo od žeđi, a stomak krči od gladi. Spasi nas, o Gospodaru moj!”

Iscrpio ju je umor. Uvijek kada bi se malo udaljila, brzo bi se vraćala zbog žestokog plača njenog djeteta. Šta da radi?

I eto ona se na kraju vraća da vidi šta se dogodilo sa njenim djetetom, sa malim Isma’ilom.
Vrelo Zemzem

Braćo moja, Allah neće zaboraviti ovu jadnicu sa djetetom, a da ih oboje ne spasi.

Kada se mati vratila, a bila je umorna, našla je djete kako svojim malehnim nogicama udara zemlju. Nakon samo nekoliko trenutaka potekla je voda ispod njegovih nogu, voljom Allaha koji je sve moćan. Neka je slavljen Allah!

Iz stijene, iz kamena, ispod zemlje, slabim udarcima malog dijeteta teče voda?! Hvala Ti, o Gospodaru moj.

Mati je odmah počela kvasiti svog mališana i potirati njegovo lice vodom. Pokvasila je sa nekoliko kapljica njegova usta.

I eto, život se vratio malom Isma’ilu nakon što mu je malo falilo da umre.

Neka je hvala Allahu, darovatelju blagodati.
Domovina i boravište

Voda je počela izvirati bez prestanka. Jedna ptica se slučajno spustila na vodu da pije, a zatim je došla druga, i onda se njihov broj povećao.

To je dovelo do toga da je jedan narod, koji je stanovao blizu tog mjesta, obratio pažnju na to, a znali su da ptice slijeću samo na vodu. Kad su to provjerili odlučili su da žive tu pored izvora vode, kod djeteta i njegove majke.

Mnogi su se preselili mjestu izvora, pa se mati obradovala i bila zadovoljna njihovim susjedstvom. Zahvalila je Allahu, jer je On svojom voljom izveo vodu, poslao ptice, nastanio ljude i donio sreću ovom mjestu.
Novi ispit

Ibrahim nije zaboravio svoga sina, već ga je posjećivao s vremena na vrijeme. Nakon što je Isma’il odrastao i postao mladić, došla je naredba njegovom ocu da zakolje svoga sina Isma’ila!

Uistinu je ta naredba tegobna, teška, zastrašujuća!

Otac je prije rođenja svoga sina živio u čežnji za djetetom, a nakon što je dobio dijete odnio ga je u pustinjsku zemlju, pa zamalo žeđ nije ubila novorođenče. Zatim je došla nova teškoća!

Naredba od Allaha da otac zakolje svoga sina!

On nema drugo dijete. Ali, Allah je taj koji mu je to naredio.

Dakle, podnijet će sada ovu naredbu, kao što je do jučer podnijeo mnoge poteškoće.

Divan li je Vjerovjesnik koji je obaveze potpuno ispunjavao. Allahu naš, opskrbi nas njegovom odlučnošću i njegovim pokoravanjem Allahu.
Otvorenost

Kako li je brzo otac otišao mjestu gdje je njegov sin, mladić, a zatim mu otkrio naredbu!!

“O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem.”[2]

Dječak se brzo pokorio i rekao glasom punim čvrstine, srčanosti i pokornosti naredbi svoga oca: “O oče moj, onako kako ti se naređuje postupi, vidjet češ ako Bog da, da ću sve izdržati.”[3]

Pogledaj moj mali brate, pogledaj moja mala sestro, kako biva čvrstina, podnošenje poteškoća i pokornost. Otac, starac kome je naređeno da zakolje svog jedinog sina i sin, mladić koji to ne odbija, nego se pokorava Allahovoj naredbi!
Nož koji ne kolje

Prokleti šejtan je pokušavao da posije kolebljivost i odbijanje u dušu vjerovjesnika Ibrahima, ali ga je on, alejhis-selam, više puta kamenovao. Potom je Ibrahim, alejhis-selam, došao sa oštrim nožem, svezao oči svoga djeteta i plakao, dok je pokorni dječak tražio od svoga oca da izdrži.

Stavio je nož na njegov vrat, ali gle čuda! On je oštar, ali ne reže! Pokušao je i drugi put, ali ne reže!

Začudio se Ibrahim ovom događaju i shvatio da je to jedna tajna njemu nepoznata.

Zamolio je Allaha da ga spasi iz ove situacije, jer nož ne reže, mada je jako oštar.

“Šta da radim Gospodaru moj?! Ti si mi naredio, a evo kakvo je moje stanje.”
Velika otkupnina

I dok je on bio u takvoj situaciji, začu meleka sa neba kako ga doziva: “O Ibrahime, ti si se objavi u snu odazvao; a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra dijela čine.”[4]

Spustila se otkupnina za Isma’ila, spustio se veliki ovan kojeg su meleci nosili u Ibrahimovu blizinu da ga zakolje umjesto poslušnog dječaka, Isma’ila, alejhis-selam.

I takav je braćo moja, bio rezultat jakog vjerovanja, čvrstine i požrtvovanja koje je bilo vidljivo na ocu, Ibrahimu, alejhis-selam, i sinu, našem prvaku Isma’ilu, alejhis-selam.

Tako je Uzvišeni Allah spasio oca iz teškog stanja i sina od klanja.
Gradnja Ka’be

Ibrahim se vratio svome mjestu i jedno vrijeme je bio daleko od našeg prvaka Isma’ila. Nakon toga se vratio svome sinu, ali ne zbog sna ili viđenja u snu, ili klanja, nego zbog jedne jako važne stvari, a to je gradnja Ka’be i podizanje osnove prvog hrama ljudima i prvog mesdžida u kome će obožavati Allaha, Moćnog i Silnog.

Da čujemo kazivanje o gradnji:

· “I dok su Ibrahim i Isma’il temelje Hrama podizali, oni su molili: “Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti uistinu sve čuješ i sve znaš!

· Gospodaru naš, učini nas dvojicu tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si.

· Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi i mudrosti ih učiti i očistiti ih, jer Ti si uistinu silan i mudar.”[5]

Prisjetite se svega ovog, zajedno sa kazivanjem o otkupu i Zemzemu, svaki put kada učinite umru ili hadždž ili budete klanjali u pravcu Ka’be.

A sada, braćo moja, moji dragi mališani, želio bih da zajedno sa mnom razmislite, nakon što ste pročitali kazivanje o Ibrahimu, kao i kazivanje o Isma’ilu, neka je Božiji mir i spas na njih dvojicu, da zajedno sa mnom izvedete najvažnije pouke koje možemo ukratko da izvučemo iz predivnog kazivanja o njima dvojici.

Musliman traži korist u svemu dobrom što pročita, pa se nije čuditi ako i vi možete ukratko izvesti pouke i koristi.

Neke pouke kazivanja:

– musliman mora da vjeruje u Allaha putem razmišljanja, pameti i spoznaje, kao što je vjerovao naš prvak Ibrahim, alejhis-selam;

– mora da stalno obznanjuje istinu, bez straha;

– da zna da je uz njega Allah koji će ga čuvati i pomoći;

– da sprovodi Allahovu naredbu, kada mu Allah nešto naredi;

– da se strpi na uznemiravnja i patnje od strane nevjernika;

– da ga ne obuzme dosada i da se ne zamori od prenošenja (istine), nego da je stalno uporan u pozivanju;

– da kod njega bude vjerovanje oca (Ibrahima) i pokornost sina (Isma’ila) kada Allah, u kojeg jedino vjerujemo, nešto naredi;

– da moli Allaha sve dok On ne uputi ljude i da radi na njihovom pozivanju i dostavljanju islama njima;

– da pokuša promjeniti lošu sredinu ma gdje bila i da ne bude zadovoljan nevjerstvom i neznanjem kod ljudi;

– da zna i shvati da će krajnja pobjeda biti u ruci vjernika, a što se tiče neistine i nevjerstva – otići će u propast.

Zapamtite ovo kazivanje i njegove pouke i zamolite Allaha da nas učini od Svojih robova koji slušaju što se kaže i slijede ono najljepše.

Neka je hvala Allahu, Gospodaru svijetova.
Šapat na uho pupoljku

Ova stranica, dragi moji, nije nastavak kazivanja, ali je ona napomena koja zaslužuje da se malo zastane kod nje:

Vi sada čitate priče i kazivanja koja su spomenuta u plemenitom Kur’anu onako kako ih je Allah naveo na načinu kojem niko ne može doći sa sličnim.

Moja uloga u ovim kazivanjima je pojednostavljenje tih kur’anskih kazivanja vama. Ja neću ispričati sva kazivanja, nego ću vam ostaviti neka da biste uložili trud u traganju i pitanju o njima, zatim radi spoznaje njihovih pojedinosti (detalja) i njihovog objašnjenja.

Ja volim vrijednog đaka koji izvire poput izvora, a ne da se puni poput riznice. Na primjer, ostavio sam vam:

1. kazivanje o vjerovjesniku Iljasu, alejhis-selam, sa njegovim narodom;

2. kazivanje o vojskovođi i muslimanskom vladaru Zu-l-Karnejnu u njegovim osvajanjima;

3. kazivanje o braći, vlasnicima jedne bašće, koji su se pokajali zbog grijeha i

4. kazivanje o narodu Sebe’ koji su zaslužili kaznu zbog nevjerovanja, pa su uništeni rušenjem brane.

Tu su i druga kazivanja koja su se desila nakon rođenja Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a njihovo mjesto je u drugim, ako Bog da, a ne u ovim kazivanjima.

Govoreći o njegovom ocu Ibrahimu a.s., več smo spomenuli ono najznačajnije za ovog Bozijeg poslanika. Allah,dž.š., ga imenom spominje u Kur’anu:

I spomeni u Knjizi Ismaila! On je ispunjavao dato obecanje i bio poslanik, vjerovjesnik. (Maryam, 54.)

Ispuniti dato obećanje – Jos jedan ibadet kojeg su muslimani ostavili. Allah dž.š.ga tako u Svojoj Knjizi opisuje zato što je čvrsto vodio računa o datom obećanju, preuzetim obavezama i dogovorenim terminima. Koliko li nama danas nedostaju ova svojstva istinskih vjernika!
Bilježi se kako je Ismailu a.s., neki čovjek obečao doći, pa je to zaboravio. Od jutra do večeri ga je čekao Ismail,a.s.,. Čovjek se sjeti tog obećanja i ode na dogovoreno mjesto. Tamo nađe Ismaila a.s. kako ga čeka, upita ga:
-Zar si ti ovdje od jutros!?
-Jesam, odgovori.
Od tada ga Allah dž.š.nazva – Sadikul-va’di – Onaj sto ispunjava data obećanja.

“i tražio je od ćeljadi svoje da namaz obavljaju i da milostinju udjeljuju, i Gospodar njegovje bio njima zadovoljan.” (Maryam, 55.)

Osobina Ismailova je bila i da je vodio računa o svojoj porodici. O njihovoj obavezi robovanja i obožavanja Allaha,dž.s.. Neprestano ih je podsjecao na namaz i zekat. Od svojstava babe mu’mina je da djecu opominje za namaz kada mu nastupivrijeme. Ustani i klanjaj, namaz obavi! Podstiće ih na sadaku, zekat, dobročinstvo. I mi, budimo istinski muslimani i u tome slijedimo primjer poslanika časnih, poistovječujući svoja djela sa njihovim.
Ismail,a.s. je pokopan u Mekki.
Od ovog Božijeg poslanika vode porijeklo Arapi.

Učimo o Islamu
Back to top button