Razne & Predaje

Kazivanje o Nūhu a.s (1.dio)

O autoritetima, ljubavi i obožavanju

Nakon što su ljudi zaboravljajući na Idrisa, alejhi selam, krenuli da obožavaju njegove nasljednike, Allahove robove koji su se zvali Vedd, Suva, Jegus, Jeuk i Nesr, a koji su i sami podučavali ljude istinskoj vjeri u Jednog Boga, moral im je počeo opadati. Kako i ne bi, kada širk za sobom povlači grijehe i izaziva Allahovu srdžbu, pa su ljudi u vrlo kratkom periodu postali zlobni, a još su vjerovali u kipove i slike, tako da je Nuh živio u vremenu kada su ljudi bili najobjesniji i najokrutniji, kako to i Kur’an Časni navodi:
„… i da je On drevni narod Ad uništio, i Semud, i da nikog nije poštedio, i još prije Nuhov narod, koji je najokrutniji i najobjesniji bio.“ (53:50-52)
U Buharijinom Sahihu se od Ibn Abbasa navodi: ”Između Adema i Nuha je bilo deset generacija i svi su bili muslimani.Hadis jasno govori da su svi Nūhovi, alejhisselam, očevi i djedovi po uzlaznoj lozi od njegova oca do Adema, alejhisselam, bili u islamu i da, stoga, nijedan pripadnik ove plemenite loze nije imao udjela u sveopćemu vjerskome i moralnome padu do kojega je došlo u vremenu nakon Idrīsa, alejhisselam.

U vrijeme kada su ljudi postali oholi, zlobni, zavidni jedni na druge, i obožavali kipove pored Allaha, Uzvišeni Allah im šalje nekoga ko će ih vratiti na Put istine, put kojim ih je pozivao i Idris i koji je započeo njihov praotac Adem, a taj koga je Allah, dž.š., poslao bio je Nuh, sin Lamehov. Kaže Allah Uzvišeni, opisujući kako je Nuh, a.s., pozivao svoj narod u ispravnu vjeru:

I Nuha poslasmo narodu njegovu. “Ja sam tu”, govorio je on, “da vas otvoreno opominjem, da se ne klanjate nikome drugom osim Allahu; ja se, zaista, plašim za vas patnje na Nesnosnom danu.Glavešine naroda njegova, oni koji nisu vjerovali, rekoše: “Koliko vidimo, ti si čovjek kao i mi, a vidimo i da te bez ikakva razmišljanja slijede samo oni koji su niko i ništa među nama; ne vidimo da ste vi imalo od nas bolji, štaviše, mislimo da ste lažljivci.“O narode moj”, govorio je on, “da vidimo! Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao vjerovjesništvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo da to protiv volje vaše priznate? O narode moj! Za ovo ja od vas ne tražim blaga, Allah će mene nagraditi. I ja neću otjerati vjernike, oni će pred Gospodara svoga izići; ali, ja vidim da ste vi narod koji ne zna. O narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bi ih ja otjerao? Zašto se ne urazumite? Ja vam ne kažem: ‘U mene su Allahove riznice’, niti: ‘Meni je poznata budućnost’, niti kažem: ‘Ja sam melek’, a ne govorim ni o onima koje vaše oči s prezirom gledaju: ‘Allah im nikakvo dobro neće darovati’, ta Allah dobro zna šta je u dušama njihovim, jer bi se tada ogriješio.“O Nuhu,” rekoše oni, “ti si želio da se s nama raspravljaš i dugo si se raspravljao. Daj neka se ostvari ono čime nam prijetiš, ako istinu govoriš!” “To će vam učiniti samo Allah ako bude htio”, reče on, “i vi nećete moći umaći. Ako vas Allah hoće ostaviti u zabludi, neće vam savjet moj nimalo koristiti ma koliko vas ja želio savjetovati. On je Gospodar vaš i Njemu ćete se vratiti.”“ (11:25-34)

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. “O narode moj,” govorio je, “Allahu se klanjajte, vi drugoga boga osim Njega nemate! Ja se doista plašim za vas patnje na Velikom danu!” A glavešine naroda njegovog su odgovarale: “Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.“O narode moj,” govorio je on, “nisam ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova; poslanice Gospodara svoga vam dostavljam i savjete vam upućujem; a ja od Allaha znam ono što ne znate vi. Zar vam je čudno što vam pouka od Gospodara vašega po čovjeku, jednom od vas, dolazi da vas opominje, da biste se grijeha klonili i pomilovani bili?„ (7:59-63)

Pozivao je Nuh svoj narod danju i noću, ali su oni oholo i grubo odbijali prihvatiti njegove riječi, ponižavali su ga, psovali mu i okretali se od njega. Ali on je nastavio strpljivo da ih poziva, opominjao ih je dobronamjerno, blago i istrajno da odbace idole i da srca okrenu Istinskom Bogu. Međutim, koliko god im je govorio i pozivao ih u Istinu, oni su bili sve žešći i grublji prema njemu. Upozoravao ih je na kaznu koja će ih stići ako se nastave tako grubo ponašati, ako nastave vjerovati u idole, koje su svojim rukama izradili. Bili su bezobrazni, pa kada bi im došao Nuh, oni bi prste u uši stavljali i haljinama se pokrivali samo da ga ne bi čuli ili vidjeli, dok su ga drugi napadali i prijetili mu. U tome su prednjačili bogataši i uglednici, pa bi ga ucjenjivali i lagali mu da ako napusti te siromahe ibijednikekoji ga slijede, da će ga oni sigurno slijediti. Nuh naravno nije ni pomišljao da se radi oholih bogataša odrekne dobrih i čestitih vjernika siromaha, a bilo ih je svega osamdesetak, pored njegovih sinova, a dragi Allah najbolje zna. Kaže Uzvišeni:

I Nuhov narod je smatrao lažnim poslanike. Kad im brat njihov Nuh reče: “Kako to da se Allaha ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite mi poslušni! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!” Oni rekoše: “Kako da te poslušamo, kad te najniži sloj ljudi slijedi?” “Ne znam ja šta oni rade”, reče on, “svi će pred Gospodarom mojim, da znate, račun polagati, a ja vjernike neću otjerati, ja samo javno opominjem!” “Ako se ne okaniš, o Nuhu!, rekoše oni, “bićeš sigurno kamenovan!” “Gospodaru moj,” reče on, “narod moj me u laž utjeruje, pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi!” (26:105-118)

Nuh je veoma dugo ostao među svojim narodomčitavih 950 godina, kako nam Kur’an kaže:
Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i među njima je ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potom zato što su Allahu druge ravnim smatrali. (29:14)

Kada su grijesi njihovi postali toliko veliki da je ”kap prelila čašui kada je ujedno zadnji od onih malobrojnih među njima, za koje je dragi Allah oduvijek znao da će biti čestiti, primio islam, vrata milosti su se zatvorila nad tim teškim zločincima i stiglo je vrijeme žestoke kazne koju su morali iskusiti. Prva najava toga bi Nūhova, alejhisselam, dovajedan od najtežih primjera bed-dove, dove kojom je neki poslanik, vjerovjesnik ili dobri čovjek iskazao dragome Allahu svu svoju frustraciju i bol zbog siline zla koje je njegov narod uporno činio, te prizvao Allahovu kaznu protiv njih. Evo kur’anske priče o tome kako je Nuh zamolio Gospodara svjetova da mu pomogne protiv naroda oholog:

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu: “Opominji narod svoj prije nego što ga stigne patnja nesnosna!” “O narode moj,” govorio je on, “ja vas otvoreno opominjem: Allahu se klanjajte i Njega se bojte i meni poslušni budite, On će vam grijehe vaše oprostiti i u životu vas do određenog časa ostaviti, a kada Allahov odredeni čas dođe zaista se neće, memberitahumu, odgoditi.
On reče: “Gospodaru moj, svoj sam narod i noću i danju, doista, pozivao, ali ga je pozivanje moje još više udaljilo. I kad god sam ih pozivao da im Ti oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivalibili su uporni i pretjerano oholi. Zatim, ja sam ih otvoreno pozivao, a onda sam im javno objavljivao i u povjerenju im šaputao, i govorio: ‘Tražite od Gospodara svog oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati. Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite, a On vas postepeno stvara?! Zar ne vidite kako je Allah sedam nebesa, jedno iznad drugoga, stvorio, i na njima Mjesec svjetlim dao, a Sunce svjetiljkom učinio? Allah vas od zemlje poput bilja stvara, zatim vas u nju vraća i iz nje će vas, sigurno, opet izvesti. Allah vam je zemlju učinio ravnom, da biste po njoj hodili putevima prostranim?'

Nuh reče: “Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihovu vlastitu propast uvećavaju i spletke velike snuju i govore: ‘Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suva’a, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napuštajte!; a već su i mnoge u zabludu doveli, pa Ti njima, inadžijama, samo propast povećaj!” I oni su zbog grijehova svojih potopljeni i u vatru će biti uvedeni i nikoga sebi, osim Allaha, kao pomagača neće pronaći. I Nuh reče: “Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednoga nevjernika, jer ako ih ostaviš Tvoje će robove u zabludu zavoditi i samo će griješnika i nevjernika rađati! Gospodaru moj, oprosti meni, i mojim roditeljima, i onom koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!” (71:1-28)

Allahov odgovor je brzo uslijedio na ovu dovu, a u njemu je najavljeno da će narod njegov biti uništen u potpunosti. Kaže Allah u Kur’anu:
I Nuhu bi objavljeno: “Osim onih koji su već vjernici, niko više iz naroda tvog neće vjernik postati, zato se ne žalostite zbog onoga što oni stalno čine, i gradi lađu pred Nama i po Našem nadahnuću, i ne obraćaj Mi se više zbog nevjernikaoni će, sigurno, biti potopljeni!” (11:36,37)

Tako je Nūh, alejhisselam, saznao da je Allahova presuda njegovome zločinačkom narodupoplava ogromnih razmjera koja će ih sve, osim vjernika, potopitiveć bila donešena i zapisana. Slijedeći naredbu dragoga Allaha, započeo je gradnju velike lađe pred Njim i po Njegovu nadahnuću. Prvo je, skupa sa svojim sinovima i vjernicima koji su bili uz njega, posadio drveće koje je raslo punih četrdeset godina. Nakon toga ga je posjekao i iz njega istesao grede i daske, koje je potom odgovarajućim tehnikama savijao. Od greda je podigao osnovnu konstrukcijukobilicu, rebra i nosače paluba, koju je onda daskama oblagao i istima popunjavao palube. Sve je to na koncu obilno premazao katranom i smolom. Grede i daske je spajao i učvršćivao metalnim klinovima i ekserima, koje je, isto prema Allahovu nadahnuću, izlijevao iz rastopljenoga metala. Logičnim nam izgleda da je taj metal bila bronza, ali je moguće i da ga je dragi Allah nadahnuo da pravi željezne ili čak čelične eksere hiljadama godina prije nastanka Gvozdenoga doba, kako bi konstrukcija lađe imala potrebnu čvrstinu. Dragi Allah najbolje zna. Lađa nije imala kormila niti jedara, ali je imala kosi pramac kako bi mogla lahko sjeći talase. Svi putnici na lađi sve su vrijeme njene plovidbe ostali zatvoreni u njenoj unutrašnjosti. Nije bilo mogućnosti za navigaciju i kormilarenje, a ni potrebe za time jer je lađa plovila onako kako ju je volja dragoga Allaha vodila. Hvaljen neka je i slavljen dragi Allah koji sve najbolje zna. Po nekim predajama, pramac joj je izgledao poput pijetlove glave, sredina poput ptičijega trbuha, a krma poput pijetlova repa. Imala je tri palube (sprata) – donju za životinje, srednju za ljude i gornju za ptice, i po vrhu je bila sasvim prekrivena.
Prizor Nūha, alejhisselam, koji podiže lađu daleko od bilo kakve plovne vodene površine, u očima nevjernika doimao se vrlo komičnim i oni nisu propuštali priliku da mu se izrugujukad god bi prolazili pored mjesta gdje je lađa građena dobacivali su razne uvrede i poruge. Nūh, alejhisselam, im je na to samo smireno odgovarao da će doći vrijeme kad će se i on njima rugati i kad će oni saznati koga će sramna kazna stići.

I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se. “Ako se vi rugate nama”, govorio je on, “rugaćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate, i saznaćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti.”“ (11:38,39)

Osim ismijavanja i ruganja, nevjernici su i na druge načine nastojali zagorčati život Nūhu, alejhisselam. Prenosi se tako da su oni iz zlobe i pakosti običavali čak i obavljati nuždu u unutrašnjosti lađe noću dok bi se njezini graditelji odmarali. Ali, dragi je Allah dao da su se taj njihov bezobrazluk i nevaljalština okrenuli protiv njih samihzadesila ih je neka odvratna kožna bolest, gnojni i krvavi čirevi kojima su jedini lijek bile ljudske fekalije. Tako su svi trčali u unutrašnjost lađe da se mažu nečistima koje su ranije tamo ostavljali, a zadnji od njih su nečist čak i jezicima svojim lizali. Bolesti nije nestalo sve dotle dok nije uklonjen i posljednji trag nečisti. Mubarek lađa tako bi potpuno očišćena od nečisti, a nevjernici biše gorko poniženi i sve do kraja gradnje više im ni na um nije pala pomisao da je ponovo onečiste.

Ako Bog da, slijedeće kazivanje bit će o strašnom potopu koji je zadesio nevjernički narod i šta se to zbivalo tokom potopa koji je zahvatio cijelu Zemlju, a govorit ćemo i o novom početku Nuhovih potomaka, nakon što se voda povukla.

Vakat | Media
Back to top button