Kada mu je dosao hazreti Ali, Poslanik s.a.v. je rekao da svi cuju: “Ovo njegovo djelo vrijednije je od dijela svih mojih sljedbenika zajedno. To je zato sto je pad najveceg heroja musrika pod njegovom sabljom zaradilo muslimanima postovanje, a zajednici nevjernika ponizenje.”
Vojska neprijatelja je bila sastavljena od plemena koja nisu imala samo jedan motiv za borbu protiv muslimana. Jevreji su se bojali sirenja islama u krajeve koji su bili pod njihovim utjecajem. Kurejsi su bili tu jer su zeljeli unistiti novu vjeru koja je ugrozavala njihovu idolopoklonicku tradiciju. Plemena Gatfana i Fazara, i druga, bila su tu prvenstveno zbog uroda sa Hajbera kojeg su im obecali jevreji.
Posto je cilj posljednje grupe prvenstveno bio materijani dobitak, bilo je vjerovatno da bi oni napustili opsadu ako bi im muslimani dali ono sto su ocekivali od jevreja. Imajuci to na umu Poslanik s.a.v. je odredio nekoliko ljudi da pregovaraju s vodjama ovih plemena i ponude im jednu trecinu poljoprivrednog uroda iz Medine, trazeci za uzvrat da se oni vrate u svoj kraj.
Poslije kraceg pregovaranja, izaslanici se vratise sa ugovorom koji je bio spreman za potpisivanje. Poslanik s.v.a. ga pokaza Seadu b. Muazu i Seadu b. Ubadi, vodjama Awsa i Hazredza, trazeci njihovo misljenje. Oni mu rekose da, ako je potpisivanje odredjeno od Allaha, potpisace ga, ali ako on samo trazi njihovo misljenje, onda ga ne bi trebalo potpisivati. Objasnjavajuci razlog za to jedan od njih rece: “Nikada nismo placali danak tim plemenima niti je iko od njih imao hrabrosti da uzme od nas i jednu hurmu silom.
I sada, kada smo Allahovom miloscu prihvatili islam i time dostigli ugled i postovanje, o placanju danka tim plemenima nema govora. Allaha nam, na njihov zahtjev odgovoricemo samo sabljama.” Poslanik s.a.v. im je rekao da je zelio da im pomogne protiv jakog i udruzenog neprijatelja tako sto bi stvorio razdor medju njima. Ali, kako oni nisu zeljeli da se ponize, ugovor nece biti potpisan.
Postojalo je vise razloga za neuspjeh musrika i jevreja. Samo pregovaranje je bilo jedan od prvih znakova neuspjeha. Muslimani nisu potpisali ugovor, ali to nisu javno proglasili. Zbog toga su plemena odlagala napad ocekivajuci pozitivan odgovor. Drugi razlog neuspjeha musrika je bila pogibija njihovog najveceg borca Amra i panicno povlacenje ostale cetvorice heroja. Treci, i najveci razlog, bila je aktivnost Naima b. Mesuda koji je bio nedavno presao na islam. Zbog toga je bio u stanju da odlazi kod musrika, koji nisu znali o njegovom prelasku na islam, i da ih zavede svojim “savjetima”.
Prvo je otisao u tvrdjavu plemena Kurejza i izrazio im svoje “simpatije”, tako da je ubrzo stekao njihovo povjernje. Na jednom od sastanaka sa vodjama plemena dobio je priliku da govori. “Vasa situacija je drugacija od one u kojoj su Kurejsi i druga Arapska plemena. Medina je vas grad. U njemu su vasa imovina, zene i djeca, dok su te njihove stvari u mjestima daleko od njega. Ako budu uspjesni u ovom ratu, dobro i jeste, ali ako budu porazeni, napustice vas i vratiti se u svoja mjesta, prepustajuci vas na milost ili nemilost muslimanima. Savjetujem vam da se osigurate od takvog pokusaja tako sto cete pozvati i drzati kod sebe nekoliko njihovih vodecih licnosti.
To ce ih sprijeciti da vas napuste u slucaju da stvari krenu nezeljenim tokom.” Ovo bi jednoglasno prihvaceno. Poslije toga je Naim napustio jevreje i otisao u logor musrika. Vodje Kurejsa su bile njegovi stari prijatelji. Na prvom sastanku s njima on im rece: “Bio sam nedavno kod jevreja plemena Kurejza i primijetio sam da su se pokajali zbog krsenja ugovora sa muslimanima. Sada zele da se iskupe za to pa su odlucili da zarobe nekoliko vasih uglednika i predaju ih Muhammedu (s.a.v.). Zbog toga, ako budu trazili da neko od vasih dodje u njihovu tvrdjavu nemojte im se odazvati. Da bi otkrili njihove prave namjere, trazite da sutra napadnu muslimane, i ako budu pravili neke izgovore znacete da sam vam govorio istinu.”
U noci uoci subote, Ebu Sufjan odluci da ispita stvar podrobnije. Poslao je delegaciju plemenu Kurejza sa porukom: “Nalazimo se u nezavidnoj situaciji. Nedostaju nam namirnice i zivotinje nam crkaju usljed nedostatka ispase. Zato, napadnite muslimane sutra i mi cemo odmah napasti.” U odgovoru vodje jevreja je stajalo: “Sutra je subota, dan u kojem nam nikakva aktivnost nije dozvoljena. Pored toga, odlucili smo da udjemo u bitku samo pod uslovom da uglednici vasih plemena predju u nasu tvrdjavu. To nam treba da bi bili sigurni da nas necete napustiti u najtezim momentima.” Delegacija se vrati i musrici se uvjerise da je Naim govorio istinu.
Onda druga delegacija bi poslana s porukom: “Nece biti moguce da nasi uglednici predju kod vas; cak sta vise, necete dobiti ni jednog naseg covjeka da vam bude garancija! Ako zelite da napadnete muslimane ucinite to odmah i mi cemo vam pomoci sa svim raspolozivim snagama.” Ovo jevrejima bi dokaz da je Naim bio u pravu kada ih je upozorio da musrici nisu bili dovoljno odlucni u svom poduhvatu, i da bi se pri prvoj teskoci vratili svojim krajevima ostvljajuci ih na cjedilu.
Jos jedan faktor, koji se moze nazvati Bozija pomoc, doprinijeo je neuspjehu neprijatelja. Vrijeme se odjednom pogorsalo. Zapuhao je jak vjetar i temperatura se snizila. Vjetar je rusio satore, prevrtao vrceve u kojima se kuhala hrana i gasio baklje za osvjetljavanje. Za vrijeme ove oluje Poslanik s.a.v. je poslao Huzejfu preko jarka da vidi u kakvom je stanju neprijatelj. On sam prenosi: “Uspio sam se pribliziti Ebu Sufijanu kad se obracao komandantima svoje vojske. “Ovo mjesto nikako nije za nas. Zivotinje nam umiru od gladi, vjetar nam je unistio satore i pogasio vatre.
Ni pleme Kurejza nam nije pomoglo. Mislim da je najbolje da se pokupimo i odemo odavde.” Poslije toga je uzjahao svoju kamilu i zurno je tjerao da krene. Medjutim, u svoj toj panici i zbrci zaboravio je odvezati kamiline noge tako da je jadna zivotinja bezuspjesno pokusavala da koraca. Kada je svanuo sljedeci dan nikog od Arapa nije bilo ni na vidiku.
