Bitka na Bedru (arapski: غزوة بدر), koja se desila 17. marta 624. godine (17. ramazana 2. godine po Hidžri) u današnjoj Saudijskoj Arabiji, je bila ključna bitka za muslimane u ranim danima islama. Dio je Muslimansko – Kurejšijevskih ratova.
Bitka je u historiji Islama ostala ubilježena kao bitka u kojoj se odigrala otvorena “Božanska intervencija” i navodi se u muslimanskim izvorima da je u njoj učestvovao i Melek Džibril (Gabrijel) sa Melekima a također i Iblis (Sotona). Bitku su izvojevali muslimani.
Uvod u bitku
Bitka na Bedru je prva veća bitka u kojoj su se našli Mekanski politeisti i Medinski muslimani. Prije toga je bilo manjih konflikata. Nakon što se nova vjera Islam, pojavila u Meki, koju je propovjedao Muhamed s.a.v.s. (Monoteizam), a koja je bila suprotna dotadašnjem arapskom običaju i učenju, mekanski aristokrati i vladari su sve više bili neprijateljski nastrojeni prema pripadnicima i simpatizerima nove vjere.
Ta netrepeljivost je dovela do takozvane Hidžre ili seobe novih muslimana iz Meke prvo u Abesiniju,za koju su smatrali da je zemlja religiozne tolerancije. Nekon seobe u Abesiniju (današnja Etiopija) preostali muslimani uključujući
Muhameda, bježe u Medinu (Politeizam) gdje je se u međuvremenu stvorila povoljnija klima za muslimane, obzirom da je već bilo dosta konvertita na novu vjeru.
U Medini su muslimani neko vrijeme živjeli u miru, međutim Mekanski politeisti su odlučili da napadnu muslimane i novi poredak koji su stvorili u Medini, jer je ključni put koji vodi karavane do Meke išao upravo pokraj Medine. Mekanski politeisti su već devastirali i opljačkali domove muslimana koji su napustili Meku, i scenirali već nekoliko manjih sukoba sa muslimanima.
U ljeto 624. godine. Muhamed prima dojavu da je karavana iz Sirije na čelu sa Ebu-Sufjanom prolazi pokraj Medine do Meke. Muhamed sakuplja vojsku koja je brojala 313 ljudi. Muhamed je komandovao vojskom lično a sa sobom je poveo i svoje ključne komandante kao što je bio
Hamza, zatim buduće halife: Ebu bekra, Omera i Aliju. Osman je ostao u Medini brinući se za svoju bolesnu suprugu. Karavan se približio Medini, a Ebu Sufjan je već čuo od prolaznika da Muhamed sprema zasjedu. Poslao je glasnika po imenu
Damdam u Meku i alarmirao tamošnje vladare, koji sakupljaju vojsku koja je brojala 900 do 1000 ljudi. Ta vojska je uključivala mnoge Mekanske uglednike koji su iz različitih pobuda priključili se vojnoj kampanji; neki od njih su štitili svoje finansijske interese (karavanska ruta), neki iz odmazde prema poginulim iz prijašnjih manjih konflikata sa muslimanima, a neki su mislili da će to biti lagana vojna kampanja obzirom da je muslimana mnogo manje. Za to vrijeme muslimanska vojska je stigla na izvore Bedra koji su se nalazili na karavanskom putu prema Meki
| “…Arapi će čuti za naš pohod, za našu snagu i moć, nikada više neće pomisliti da nas napadnu | ” | |
|
—Ebu Džehl – Mekanski vladar, prije bitke na Bedru
|
||
U ljeto 624. godine. Muhamed prima dojavu da je karavana iz Sirije na čelu sa Ebu-Sufjanom prolazi pokraj Medine do Meke. Muhamed sakuplja vojsku koja je brojala 313 ljudi.
Muhamed je komandovao vojskom lično a sa sobom je poveo i svoje ključne komandante kao što je bio Hamza, zatim buduće halife: Ebu bekra, Omera i Aliju. Osman je ostao u Medini brinući se za svoju bolesnu suprugu. Karavan se približio Medini, a Ebu Sufjan je već čuo od prolaznika da Muhamed sprema zasjedu. Poslao je glasnika po imenu Damdam u Meku i alarmirao tamošnje vladare, koji sakupljaju vojsku koja je brojala 900 do 1000 ljudi.
Ta vojska je uključivala mnoge Mekanske uglednike koji su iz različitih pobuda priključili se vojnoj kampanji; neki od njih su štitili svoje finansijske interese (karavanska ruta), neki iz odmazde prema poginulim iz prijašnjih manjih konflikata sa muslimanima, a neki su mislili da će to biti lagana vojna kampanja obzirom da je muslimana mnogo manje.
Za to vrijeme muslimanska vojska je stigla na izvore Bedra koji su se nalazili na karavanskom putu prema Meki
15. marta, obje vojske su bile dan jahanja udaljene od izvora Bedr. Mekanska vojska se ujedinila sa Ebu sufjanovom karavanom a muslimanska vosjska je požurila prema izvorima Bedr, da bi je okupirala prije dolaska politeista.
U ponoć 17. marta Mekanska vojska je oformila kamp u blizini doline Bedr. Navodi se da je padala teška kiša dan prije što je otežalo i usporilo kretanje Mekanaca, obzirom da su imali 100 konja i 700 kamila. bitka je krenula slijedećeg dana i to na tradicionalni način: prvaci obje vojske izlaze na dvoboj.
Od muslimanske vojske izlaze Hamza, Alija i Ebu Ubejde. Hamza svoga protivnika ubija prvim udarcem, Alija također savlađuje svoga protivnika a Ebu Ubejda je smrtno ranjen. Nakon toga obje vojske ispaljuju strijele jedni na druge, dvojica muslimana su poginula tom prilikom. Nakon toga Muhamed naređuje opći juriš.
Bitka je trajala nekoliko sati i navodi se da je muslimanska vojska do rano u podne natjerala Mekansku vojsku u bijeg. Buharija navodi listu od 70 Mekanlija koji su poginuli u bici, što bi bilo oko 15-16% vojske a oko 70 je zarobljeno. Muslimani su izgubili 14 ljudi.
Božanska intervencija
Mnogi Hadisi a i sam Kur'an govori o Božijoj pomoći koja je muslimanima došla prije i za vrijeme bitke na Bedru. U suri Ali Imran se kaže:
“Allah vas je pomogao i na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni”.
U istoj Suri se kaže također opisujući se bitka na Bedru:
“Imate pouku u dvjema vojskama koje su se sukobile: jednoj, koja se borila na Allahovu putu, i drugoj, nevjerničkoj, kojoj se činilo da pred sobom ima dva puta više protivnika. A Allah Svojom pomoći
čini moćnim onoga koga on hoće. To je, zaista, dalekovidnim pouka”.
A jedan od mnogih hadisa u kome se opisuje bitka na bedru kaže da je Poslanik u jednom momentu uzviknuo” Raduj se Ebu Bekre, Allah ti posla u pomoć Džibrila, jaše na konju a sa krila mu spada prašina”
