Drevni narodi
ADOV NAROD
“A Ad uništen vjetrom ledenim, silovitim,
kome je On vlast nad njima sedam noći i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao šuplja datulina debla vidio,
i vidiš li da je iko od njih ostao?” (Sura Al-Haaqqa, 6-8)
Drugi narod koji je bio uništen i koji se spominje u raznim surama u Kur’anu je Ad, narod koji se pominje poslije Nuhovog a.s. naroda. Hud je bio poslan ‘Adu, i pozivao ih je kao i svi ostali poslanici, da vjeruju u Allaha ne pripisujući Mu druga, i da ga slušaju, kao poslanika tog vremena. Narod se prema Hudu ponašao neprijateljski. Optuživali su ga za nerazboritost, neistinost i da pokušava da promijeni sistem koji su njihovi preci uspostavili.
U suri Hud se detaljno govori o onome što se desilo između Huda i njegovog naroda.
“ I Adu – brata njihova Huda. ‘O narode moj’, – govorio je on – ‘Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, vi samo neistine iznosite.
O narode moj, ja ne tražim od vas nagrade za ovo; mene će nagraditi Onaj koji me je stvorio! Zašto se ne opametite?
O narode moj, molite Gospodara svoga da vam oprosti, i pokajte Mu se, a On će vam slati kišu obilnu i daće vam još veću snagu, uz onu koju imate, i ne odlazite kao mnogobošci!’
‘O Hude’, – govorili su oni – ‘nisi nam nikakav dokaz donio, i mi na samu tvoju riječ nećemo napustiti božanstva naša, mi tebi ne vjerujemo.
Mi kažemo samo to da te je neko božanstvo naše zlom pogodilo.’ ‘Ja pozivam Allaha za svjedoka’ – reče on – , ‘ a i vi posvjedočite da ja nemam ništa s tim što vi druge Njemu ravne smatrate,
pored Njega; i zato svi zajedno protiv mene lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte,
ja se uzdam u Allaha, u moga i vašega Gospodara! Nema nijednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno.
Pa ako okrenete leđa, – a ja sam vam saopštio ono što vam je po meni poslano – , Gospodar moj će umjesto vas drugi narod dovesti, i vi Mu nećete ničim nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim’.
I kad je došla kazna naša, Mi smo, milošću Našom, Huda i vjernike s njim spasili i patnje surove ih poštedjeli.
Eto, to je bio Ad, on je dokaze Gospodara svoga poricao i bio neposlušan poslanicima svojim, i pristajao uz svakog silnika, inadžiju.
I prokletstvo na ovom svijetu stalno bilo s njim, a biće i na Sudnjem danu. Ad, doista, nije vjerovao u Gospodara svoga; daleko neka je Ad, narod Hudov! “ (Sura Hud, 50-60 ajet)
Druga sura koja spominje Hud je sura Aš-Šuara. U toj suri su istaknute neke karakteristike ‘Ada. Prema ovome, ‘Ad je bio narod koji je “na svakoj uzvišici palate zidao” i “podizao utvrde kao da će vječno živjeti”. Pored toga, oni su se inatili i ponašali se okrutno. Kad je Hud upozorio svoj narod, rekli su da su njegove riječi “vjerovanje naroda davnašnjih”. Bili su veoma uvjereni da im se ništa ne može desiti.
“ I Ad je smatrao lažnim poslanike.
Kad im brat njihov Hud reče: ‘Kako to da se Allaha ne bojite?
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani,
Zato se bojte Allaha i budite poslušni meni!
Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi.
Zašto na svakoj uzvišici palate zidate, druge ismijavajući,
i podižete utvrde kao da ćete vječno živjeti,
a kad kažnjavate, kažnjavate kao silnici?
Bojte se Allaha i meni budite poslušni!
Bojte se Onoga koji vam daruje ono što znate:
daruje vam stoku i sinove,
i bašče i izvore.
Ja se, doista, za vas bojim na Velikom danu patnje’ –
rekoše oni: ‘Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik,
ovako su i narodi davnašnji vjerovali,
i mi nećemo biti mučeni.’
I oni su nastavili da ga u laž utjeruju, pa smo ih Mi uništili. To je pouka, ali većina ovih neće da vjeruje,
A Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv.” (Sura Aš-Šuara’, 123-140 ajet)
Narod koji je pokazao neprijateljstvo prema Hudu, i bunio se protiv Allaha, bio je zaista uništen. Strašna pješčana oluja je uništila ‘Ad, kao da nikada nisu ni postojali.
Arheološki pronalasci grada Irema
Početkom 1990.g., u veoma poznatim svjetskim novinama pojavili su se članci, sa naslovima: “Izgubljeni arapski grad iz priča pronađen”, “Pronađen arapski grad iz legendi”, “Atlantis pijeska, Uber”. A šta je učinilo ovo arheološko nalazište intrigantnijim, bila je činjenica da je na ovaj grad upućivano u Kur’anu. Mnogo ljudi koji su do tada mislili da je ‘Ad koji je spomenut u Kur’anu samo legenda, ili da se njegova lokacija nikad neće pronaći, nisu mogli sakriti svoje iznenađenje pri ovom otkriću. Otkriće ovog grada, koji je samo spominjan u usmenim predanjima beduina, probudilo je veliki interes i znatiželju.
Nicholas Clapp koji je pronašao ovaj legendarni grad koji se spominje u Kur’anu, je amaterski arheolog. Napravio je veoma dobar dokumentarni film o Arapima, a tokom svog istraživanja arapske historije, naišao je na vrlo interesantnu knjigu. To je knjiga Arapska ………, koju je 1972.g. napisao britanski istraživač Bertram Thomas. Arapska ………. je bila rimska oznaka za južniji dio arapskog poluotoka koji danas obuhvata Jemen i veliki dio Omana. Grci su vaj dio zvali “Eudaimon Arabia”, a srednjevjekovni Arapi “Al-Yaman As-Saida”. (8)
Sva ova imena znače “Sretna Arabija”, zbog toga što su ljudi koji su u stara vremena živjeli tu, bili najsretniji ljudi svog vremena. Pa šta je bio razlog za takav naziv?
Njihova velika sreća je bila djelimično zbog bitnog strateškog položaja, nalazeći se na sredini trgovačkih puteva između Indije i sjevrnog dijela Arapskog poluotoka. Pored toga, ljudi koji su živjeli tu, uzgajali su i distribuirali “frankincens”, mirišljavu smolu koju su dobijali iz rijetkog drveća. Antički narodi su veoma voljeli ovu biljku pa su je koristili kao aromatično sredstvo, u različitim religijskim obredima. U tim vremenima, biljka je imala vrijednost kao zlato.
Engleski istraživač Thomas je opisivao mnogo ova “sretna” plemena, i tvrdio da je našao ostatke antičkog grada, a ta plemena su mu pomogla da ga nađe. (9) Ovaj grad je među beduinima bio poznat kao ”Uber”. Na jednom od putovanja u taj kraj, beduini koji su živjeli u pustinji pokazali su mu veoma jasne tragove, i rekli da vode prema antičkom gradu, Uberu. Thomas, koji je pokazao veliki interes za ovo, umro je prije nego je stekao mogućnost da završi istraživanje.
Iskopavanja napravljena u Uberu
Clapp, koji je ispitao šta je engleski istraživač napisao, bio je ubijeđen u postojanje izgubljenog grada opisanog u knjizi. Bez mnogo gubljenja vremena, započeo je istraživanje.
Clapp je probao dva načina da dokaže da je Uber postojao. Kao prvo, pronašao je tragove za koje su beduini rekli da postoje. Zatražio je od NASA-e da mu daju satelitske snimke tog prostora. Nakon velikih napora, uspio je dobiti dozvolu za slike. (10)
Clapp je zatim otišao proučavati antičke nacrte i mape u Huntington biblioteci u Kaliforniji. Njegova želja je bila da pronađe kartu tog područja. Nakon kratkog vremena pronašao je jednu. Ono što je pronašao, bila je karta grčko-egipatskog geografa Ptolomeja iz 200.g. p.n.e.. Na karti je bila prikazana lokacija starog grada pronađenog na tom prostoru i putevi koji su vodili do njega.
U međuvremenu, dobio je vijesti da je NASA napravila snimke tog prostora. Na slikama su neki otisci karavana postali vidljivi, koji su bile teško uočljive golim okom, pa su u potpunosti mogle biti viđene iz vazduha. Upoređivanjem tih slika sa onim koje je imao u ruci, Clapp je konačno došao do zaključka do kojeg je tragao: otisci na staroj karti su odgovarali onima na satelitskim snimkama. Konačan zaključak je bilo shvatanje da je ovo jednom bio grad.
Lokacija grada naroda Ad je otkrivena pomoću fotografija koje su napravljene iz Space Shuttle-a. Na fotografiji je označeno mjesto otisaka karavana i označen je Uber.
1. Uber je jedino mogao biti viđen iz svemira prije nego su urađena iskopavanja
2. Grad koji je bio 12 metara pod pijeskom bio otkriven nakon otkopavanja
Konačno je bila otkrivena lokacija grada o kojem se do tada pričalo u usmenim predanjima beduina. Nakon kratkog vremena počela su otkopavanja i ostaci starog grada su počeli da izranjaju iz pijeska. Zbog toga je ovaj izgubljeni grad prozvan “Atlantis pijeska, Uber.”
Šta je bilo to što je dokazivalo da je ovaj grad, ustvari grad naroda Ad, koji se spominje u Kur’anu?
Od prvog momenta kad su ostaci grada počeli da se pomaljaju bilo je jasno da je ovaj uništeni grad pripadao Adu i Iremovim stubovima spomenutim u Kur’anu, jer su se među iskopinama nalazile kule na koje se naročito upućuje u Kur’anu. Član istraživačke ekipe koji je vodio iskopavanja, Dr. Zarins, rekao je da s obzirom da se zna za stubove kao očite karakteristike Ubera, i s obzirom da je o Iremu spomenuto da je imao stubove ili palate, onda je ovo najjači dokaz da su iskopine predstavljale Irem, grad naroda Ad opisanog u Kur’anu. Kur’an spominje Irem:
“Zar ne znaš šte je Gospodar tvoj sa Adom uradio,
sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima,
kojima ravna ni u jednj zemlji nije bilo;” (Sura Al-Fadžr, 6-8)
