Zemlja Prije Adema a.s

Faza kada Allah ništa nije stvorio. Pošto je samo On vječni, u smislu oduvijek i zauvijek, bijaše “period” kada ništa drugo nije postojalo, kad Allah nije ništa stvorio. “…i sve je On stvorio i odredbom odredio! I uzimaju pored Njega druga božanstva, koja ne mogu stvoriti ništa, a i sama su stvorena, i sebi ne mogu nanijeti ni štetu niti korist priskrbiti kakvu, niti su u stanju usmrtiti, život podariti, niti iznova proživiti!” (Kur'an, Furkan, 2., 3.)

Zatim, faza stvaranja, kada Allah dragi stvara stvorenja ali ne i čovjeka, npr.: “A Adema smo Mi stvorili od ilovače, od gline ustajale, i džine još prije stvorili smo od vatre užarene!” (Kur'an, sura Hidžr, 26., 27.)
Napokon, slijedi faza stvaranja čovjeka. “I kad Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću na Zemlji od ilovače, od gline ustajale, stvoriti čovjeka! I kad ga oblikujem i u njega život udahnem, ničice mu se poklonite!'” (Kur'an, Hidžr, 28., 29.)
Jedno od Allahovih stvorenja koje je stvoreno prije čovjeka jeste i Zemlja. Kasnije, stvoren je čovjek a Zemlja dobi zadatak “ugostiti” novo stvorenje.
Kada je Allah rekao melekima da namjerava čovjeka stvoriti i na Zemlju ga poslati, meleki se začudiše. Kao da znadoše za neko iskustvo, za nešto što Zemlja doživi, a što im se ne sviđa. Kao da je neko stvorenje već živjelo na Zemlji?! “I kada Gospodar tvoj reče melekima:
‘Na Zemlji ću, doista, Ja postaviti namjesnika (halifu)!’ – oni upitaše: ‘Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će na njoj nered činiti i krv prolijevati?! A mi Te slavimo, zahvaljujući Ti, i, kako Tebi dolikuje, veličamo!’ On odgovori: ‘Ja znam ono što ne znate vi!’ ” (Kur'an, Krava, 30.)
“On je sve stvorio, On zna sve!”
(Kur'an, Stoka, 101.)
“…a sve Nama vratit će se!”
(Kur'an, Vjerovjesnici, 93.)
“Mi zbilja oživljavamo i usmrćujemo, i k Nama je Povratak.”

(Kur'an, Kāf, 43.)
Citirani ajeti zaokružuju kompletnu egzistenciju, svijet, Bītak. Sve što postoji stvorio je Allah. Sve, ama baš sve, ponovo će se Allahu vratiti. Allah je taj koji određuje “vrijeme” povratka, On sve zna. Ništa od ovoga nije izuzeto.
Shvatimo li “život” kao odrednicu svih stvorenja, dakle ne samo čovjeka, moći ćemo ugrubo odrediti njegove faze.

Šta znači halifa (khalifa)?

Budući je dragi Bog melekima rekao da namjerava postaviti halifu na Zemlji, moglo bi se zaključiti da je riječ o halifi između meleka. Ovime se ukazuje na onaj plemeniti, melekutski dio čovjekova jastva. “Razlog zašto Allah postavlja halifu koji će biti od meleka, jeste jer oni nastanjivaše prethodno Zemlju. Zatim ih naslijedi Adem i njegov rod.” (Zamahšeri, Keššaf, I, 61.)
Druga mogućnost, jeste razumijevati pojam “halifa” onako kako ga mi najčešće razumijevamo, tj., dovodeći ga u kontekst samo sa ljudskim rodom.
Možemo razumijevati halifu kao “nasljednika”, u smislu da ljudi jedni druge nasljeđuju u životu na Zemlji. Potomci nasljeđuju pretke, generacije nasljeđuju generacije. Život na Zemlji je prolazan. Danas smo tu, sutradan drugi nas zamjenjuju. Nema postojanosti na dunjaluku. Kaže Hasan Basri: “Halifa je nasljednik; u smislu, oni jedni druge nasljeđuju (jakhlufune). Sinovi Ademovi nasljeđuju svoje očeve, generacije nasljeđuje prethodne generacije.” (Hasan Basri, Tefsir, I, 56.)
U Kur'anu se kaže: “A On čini da vi jedni iza drugih na Zemlji slijedite (khalaif).” (Kur'an, Stoka, 165.) “I koji čini da vi namjesnici (khulefa’) na zemlji budete!” (Kur'an, Mravi, 63.) “A da hoćemo Mi, Mi bismo umjesto vas na Zemlji meleke, da jedni iza drugih dolaze (jakhlufune), dali!” (Kur'an, Ukras, 60.) “I poslije njih naraštaji bi dolazili (fe khalefa min badihim khalfun)…”

(Kur'an, Zidine, 169.)

Dragi Bog postavio je Adema, alejhisselam, za halifu na Zemlji. Dao mu je “Riječi” kojih se mora pridržavati kako bi uspostavio pravednost i mir na svijetu. Stoga se može zaključiti da riječ “halifa” obuhvata svakoga poslanika (resul) Božijega ili vjeronavjestitelja (nebijj) jer je svaki poslan ljudima dostaviti “Riječi”, Objavu, i uspostaviti mir na Zemlji. Kaže uzvišeni: ” ‘O Davude, Mi smo te namjesnikom (khalifa) na zemlji učinili pa ljudima po Pravdi sudi, i za strašću se ne povodi, da s Allahove Staze ne skreneš ti!” (Kur'an, Sād, 26.)

Ko je nastanjivao Zemlju prije ljudi?

U uvodu istakli smo jednu misao koja se veže za odgovor meleka kada im je saopćeno da će Zemlja dobiti halifu. Stvarno je čudno, kako to da meleki imaju stav o ovome pitanju? Logično je pomisliti da se prije već nešto desilo.
Nešto slično, što se može povezati i sa vladavinom ovoga halife. Nesumnjivo je već prije neko Zemlju nastanjivao i, kako zaključujemo iz govora meleka, nered činio i krv prolijevao.
Veli Ibn Kesir: “Od Ibn ‘Abbasa prenosi se: ‘Džini su činili fesad (nered) na Zemlji prije Adema, alejhisselam. Pa kada je melekima saopćeno da će Zemlja dobiti novoga halifu, anologijom zaključiše da će i čovjek fesad činiti.’ ” (Ibn Kesir, Tefsir, I, 106.)
Od Abdullah Ibn Omera prenosi se: “Džini bijahu potomci Džāna na Zemlji, na dvije hiljade godina prije nego li je Adem stvoren. Počeše nered činiti i krv prolijevati. Tada Allah posla vojsku meleka koja ih napade i protjera na morska ostrva.” (Ibn Kesir, I, 106.) Džān je za džine ono što je Adem za ljude, odnosno Iblis za šejtane.
Nešto drugačije kazivanje nalazimo kod Taberija: “Kaže Ibn ‘Abbas: ‘Prvo džini nastanjivaše Zemlju. Na njoj nered činiše i krv prolijevaše, te jedni druge ubijaše. Tada im Allah posla Iblisa s vojskom meleka, pa ih Iblis poubija i protjera ih na ostrva mora i vrhove planina. Potom stvori Allah Adema i nastani ga na Zemlji. Stoga je rečeno: ‘Na Zemlji ću, doista, Ja postaviti namjesnika (halifu)!’ ” (Taberi, Tefsir, I, 288.)
Taberi navodi i jednu zanimljivu predaju po kojoj je Iblis porijeklom od džina, pričem navodi da su “džini” jedno od plemena meleka: “Kada je Allah završio stvaranje onoga što je htjeo, uzdigao se nad ‘Arš. Potom učini Iblisa melekom dunjalučkoga neba. Iblis bijaše od plemena meleka koje se zove džin. Nazvani su džinima jer bijahu rizničari Dženneta. I Iblis bijaše rizničar. Tada se u njemu probudi kibur (oholost), pa reče: ‘Allah mi je ovo podario kako bi me učinio drugačijim od drugih meleka. Kada u njemu proklija oholost, Allah to vidje pa reče melekima:
“Na Zemlji ću, doista, Ja postaviti namjesnika (halifu)!” Meleki rekoše: “Gospodaru naš, a ko će biti taj halifa?” Reče Allah: “Imat će potomke koji će nered na Zemlji činiti, zavidjeti jedni drugima te jedni druge ubijati.” “Oni upitaše:” Gospodaru naš: ” ‘Zar ćeš na njoj postaviti onoga ko će na njoj nered činiti i krv prolijevati?! A mi Te slavimo, zahvaljujući Ti, i, kako Tebi dolikuje, veličamo!’ On odgovori: ‘Ja znam ono što ne znate vi!’ “, tj. znam kakav je Iblis.’ ” (Taberi, I, 292., 293.)
* * *
Prethodne predaje kazuju da su meleki na osnovu džinskoga naseljavanja Zemljina tla mogli pretpostaviti kako će se ljudi ponašati. Jer Zemlja je od najljepših Allahovih stvorenja. Koliko samo ljepota na njoj prebiva: jezera, rijeke, planine, pustinje, vrleti, livade, izvori, bunari; s nje se jasno vide smjene noći i dana, pomračenja Sunca i Mjeseca… Stvorenje zaboravi na ljepotu Stvoritelja. Opije ga ljepota drugoga stvorenja.
Ipak, po nekim predajama, meleki su mislili da će ljudi fesad na Zemlji činiti na osnovu zapisa koji se nalaze na Levhi mahfuzu. Tako kaže Zamahšeri: “Znali su za to jer im je Allah kazao, ili su pročitali na Levhi mahfuzu. Možda im je jednostavno “usađeno” u spoznaju da znaju kako su od svih stvorenja jedino oni čisti (bezgrješni).” (Zamahšeri, Kešaf, I, 61.)

Imam Kurtubi o džinima

S obzirom da govorismo o džinima bilo bi zgodno u ovome radu navesti neka mišljenja koja definiraju i opisuju ovaj rod. Pisati o džinima veoma je zanimljivo a ljudi “tajanstvene” priče pomno slušaju. Vjerovatno je i to jedan od razloga zašto je izdavačka djelatnost preplavljena spisima o džinima. Radi sigurnosti, na ovome mjestu ćemo navesti stavove o džinima koje navodi imam Kurtubi. Budući je riječ o velikome poznavaocu islamskih znanosti i velikome pobožnjaku kojega prihvataju svi tradicijski pravci muslimana i svi učenjaci, smatramo da nam njegov tefsir može poslužitikao dobra osnova, i sa spoznajne strane ali i s obzirom na vjerodostojnosti mišljenja koja iznosi.
1) sura Pećina, ajet 50.
U Kurtubijevome djelu Džami'u Li Ahkamil Kur'an, u komentaru ajeta: “On je bio jedan od džina, ogriješi se o zapovijed svoga Gospodara”, nalazimo slijedeće predaje o džinima.
Seid ibn Džubejr kaže: “Džini su potomci meleka. Stvoreni su od vatre. Od njih je i Iblis. Ostali meleki stvoreni su od svjetlosti.”
Ibn Zejd, Hasan Basri i Katade vele: “Iblis je otac džina. kao što je Adem otac ljudi. Iblis nije bio melek.”
Prenosi od Ibn ‘Abbasa: “Ime mu je (ocu džina) Haris.”
Šehr ibn Hušeb i neki od učenjaka kažu: “Iblis je bio od džina koji živješe na Zemlji. Meleki su ih poubijali a njega kao maloga zarobili. Tako su ga meleki uzeli sa sobom kao roblje.”
Prenosi se od Džubejra, on od Nefira, on od Ebu Sa'lebe el-Hašenija, a njegovo ime je Džursum, da je Allahov Poslanik, alejhisselam, rekao: “Džini su podijeljeni na tri trećine. Jedna trećina ima krila i lete po zraku. Druga trećina su zmije i psi, a treća trećina može se utjeloviti (u šta hoće) i putuje zemljom.”
Prenosi se od Ebu Derdaa, a njegovo ime je Uvajmir, da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, alejhisselam: ‘Džini su stvoreni kao tri trećine: jedna trećina su psi, zmije i gmizavci.

Druga trećina su lagahni vjetar, a treće trećina je poput potomaka Adema – mogu zaraditi sevap, a mogi i zaraditi kaznu. Allah je ljude stvori u tri trećine. Jedna trećina ima srce ali njime ne razumijeva, ima oči ali njima ne gleda, ima uši ali njima ne sluša. Nema sumnje, oni su kao stoka, štaviše, i gore su zavedeni. Jedna trećina ima tijela kao što imaju svi Ademovi potomci a srca kao što imaju šejtani. Treća trećina bit će pod Allahovim okriljem na Sudnjemu danu, kada drugoga okrilja neće biti.’ “
2) sura Stoka, ajet 128.
U spomenutome djelu, u komentaru ajeta: “A na Dan kad ih sve Allah iskupi: ‘O džinski zbore! Mnoge ljude u zabludu odvedoste!’ A ljudi, njihovi štićenici, reći će: ‘Naš Gospodaru! Jedni drugima smo mi od koristi bili, a sad smo stigli do roka onoga kojeg si Ti odredio nama!’ ‘Stanište vaše vatra bit će!’ – Allah reći će. – ‘U njoj ćete vi zauvijek ostati, osim ako Allah drukčije ne odredi!’ A, zbilja, Gospodar tvoj je mudar i sve zna”, nalazimo slijedeće kazivanje o džinima.
“Misli se na okupljanje svih stvorenja (džemi'a) na Kijametskome danu. O džinski zbore! Mnoge ljude u zabludu odvedoste. U smislu mnogim ljudima se korististe. Potvrda ovome je Naš Gospodaru! Jedni drugima smo mi od koristi bili. Ovime se odgovara onima koji tvrde da se (samo) ljudi koriste džinima. Jer ljudi od njih primaju. Ispravno je da svaki od njih koristi “svoga” sahibiju. Džini se koriste ljudima naslađujući se pokornošću ljudi prema njima, a ljudi, opet, naslađuju se s time što džini njihove želje prihvataju, pa bludniče i piju alkohol jer ih džini zavedu. Priča se: Jedan čovjek putujući dolinom a strahujući za svoj život reče – ‘Utječem se gospodaru ove doline od svega!’ U Objavi je rečeno:

A bilo je ljudi koji su utočište kod džina tražili, pa su njima tako obijest povećali! (Džini, 6.) Tako džini koriste ljude. A ljudima džini služe za unošenje nemira, za proricanje i za sihr. Kaže se: džini se koriste ljudima navračajući ih da vjeruju kako im džini mogu pomoći od onoga što ih čeka.
Ibn ‘Abbas veli: “Džan je otac džina koji nisu šejtani. Šejtani su Iblisova djeca. Vjeruju samo u Iblisa. Džini umiru, a neki od njih su vjernici a neki nevjernici. Adem otac je ljudi. Džan otac je džina. Iblis otac je šejtana.”

Pravno pitanje:

Ovi ajeti ukazuju da džini potpadaju pod istu obavezu kao ljudi, tj. naređivanje dobra a odvraćanje od zla, odnosno mogu biti i nagrađeni (zaraditi sevap) a i kažnjeni.

Odgovori:

Hasan Basri: Džini za vjerovanje nemaju druge nagrade doli spasa od vatre. Na ovo ukazuju Riječi Uzvišenoga: “On će vam grijehe oprostiti i od bolne patnje vas zaštititi!” (Pješčani brežuljci, 31.)
Istoga mišljenja je i Ebu Hanifa. On kaže: “Džini nemaju drugoga sevapa doli spas od Vatre.”
Malik, Šafija i Ibn Ebi Lejla kažu: “Kako god džini bīvaju kažnjeni za loša djela tako bīvaju i nagrađeni.”

Ed-Dahak kaže: “Džini ulaze u Džennet, jedu i piju.”

El-Kušejri veli: “Jedno je jasno, a to je da se o ovome ništa sigurno ne može reći. A Allah najbolje zna.”
Ja (Kurtubi) mislim da Riječi Uzvišenoga: “Svakom pripast će razina prema djelima”, pokazuju da džini mogu sevap zaraditi i ući u Džennet. Jer je na početku ajeta rečeno: ” ‘O zbore džina i ljudi! Zar vam nisu poslanici između vas dolazili i Moje ajete vam kazivali, i na susret vašega Dana ovoga vas opominjali?!’ A oni će odgovoriti: ‘Mi priznajemo to, makar i protiv nas bilo!’ Ovozemni život njih je bio zaveo! I tako će oni protiv sebe svjedočiti da su bili nevjernici. To je tako, a Gospodar tvoj sela i gradove zbog nepravde uništavao nije sve dok stanovnike njihove ne bi pohodile opomene! Svakom pripast će razina prema djelima a Gospodar tvoj nemaran nije prema onom šta čine!” (Stoka, 130.-132.)
3) sura Svemilosni, ajet 56., 57.

“U njime će biti onē pogleda kratkih, nije ih ni čovjek, prije njih, ni džin dotakao pa, koju blagodat Gospodara svoga vi poričete?!”
U ovome ajetu dokaz je da su stvari sakrivene od džina baš kao od ljudi. Također, (neki) džini ući će u Džennet i u njemu imati džinnije.
Dumra kaže: “Za mu'mine postoje hurije krupnih očiju. Insanijje su za insane (ljude). Džinnije su za džine.”
Kaže Kušejri: “Veli se da ništa neće biti prethodno dotaknuto od onoga što će Allah pokloniti ljudima vjernicima od hurija koje su insanijje ljudi, jer džini ne opće spolno na dunjaluku s kćerima

Adema, alejhisselam.”

(Ovo mišljenje suprotno je mišljenju imami Malika, koji smatra da može doći do spolnoga općenja između džina i ljudi. Ili je imam Kušejri mislio isključivo na ženski ljudski rod. Imam Malik raspravlja o vjenčanju sa džinnijom. Allah dragi, naravno, najbolje zna. – Nap. prir.)
4) sura Džini, ajet 1.-3.
Vezano za ajete: “Ti reci: ‘Meni je objavljeno da je jedna skupina džina prisluškivala i kazala: – Mi smo zbilja Kur'an, koji divotu pobuđuje, slušali, koji Pravoj Stazi vodi, i u njega vjerujemo mi! I mi nećemo nikoga Gospodaru našem pridruživati-‘, i nije On, zbilja – uzvišena bila veličina našega Gospodara – uzeo ni družicu, ni djeteta!’ “, u Kurtubijevome tefsiru čitamo slijedeće.
Učenjaci se razilaze po pitanju džina. Ismail prenosi od Hasana Basrija, da su džini djeca Iblisova, a ljudi su djeca Ademova. I jednih i drugih ima i vjernika i nevjernika. I jedni i drugi mogu zaraditi sevap ili kaznu. Pa ko bude vjernik i od jednih i od drugih, taj je evlija (Allahov prijatelj). Pa ko bude nevjernik, bilo od jednih bilo od drugih, taj je šejtan.
Ed-Dahak prenosi od Ibn ‘Abbasa, da su džini potomci Džana a ne šejtana, i vjernici su. (Ipak), ima ih i vjernika i nevjernika.

Šejtani su Iblisovi potomci, vjeruju samo u Iblisa.

Učenjaci se također razilaze i po pitanju ulaska džina vjernika u Džennet. Oni koji tvrde da su džini potomci Džana a ne Iblisa, kažu da će zbog svoga vjerovanja ući u Džennet.
Oni koji tvrde da su džini potomci Iblisa, razilaze se. Jedni kažu, poput Hasana, da će oni od njih koji vjeruju ući u Džennet. Drugo je mišljenje Mudžahida, koji veli da neće ući u Džennet, makar i bili spaseni Vatre.
Ipak, pojašnjeno je Riječima sure Svemilosni, ajet 56.: “U njima će biti onē pogleda kratkih, nije ih ni čovjek, prije njih, ni džin dotakao”, da će i džini (koji vjeruju) ući u Džennet.
5) sura Džini, ajet 11.-12.